Aleksandar Trifunović: Dodikov prekidač okrenut na najjače

Milorad Dodik je podigao rampu i okrenu prekidač političke temperature do samog kraja i niko više ne zna kako će se to završiti, zanesen sobom ne primjeti da cijeli narod vodi u ambis neizvjesnosti i izolacije. Još gore je ako sve ovo radi sa namjerom, što je previše čak i za Vučića, koji bi negdje volio da može se ponaša slično, ali je svjestan posljedica pa godinama ignoriše da učestvuje, barem javno, u Miloradovim igrokazima.

Morali bi se sjetiti sjajnog Boratovog skeča, kada intervjuiše učesnice demonstracija protiv zlostavljanja životinja, ono kad im kaže da u njegovoj izmišljenoj zemlji, u Kazahstanu, jako vole životinje i da je na televiziji vrlo popularan šou program sa psima.

Ne znajući o kakvom zajebantu se radi, intervjuisana djevojka mu kaže da je to sjajno i pita ga o čemu se radi u emisiji. Borat objasni da ti psi plešu, tako što voditelj kontroliše prekidač kojim zagrijava pod na kom psi stoje, što je vrući pod oni sve više skaču i izgledaju srećni na ekranu ....

Ova priča koju je Borat izmislio odlično opisuje kako Milorad Dodik gospodari Republikom Srpskom. Potpuno odvojen od naroda u svakom pogledu, sa prijavljenim milionima na porodičnim računima zarađenim od branjenja Republike Srpske i sa dovoljno vrijednih nekretnina van Republike Srpske, i neprijavljenih miliona može biti bezbrižan kako god da se ova priča završi. On čvrsto i neometano drži taj prekidač u svojim rukama i kontroliše temperaturu, a narod skače li skače i barem na javnom servisu izgleda i srećan.

Kad već nema redovnih političkih voleja iz njegovog glavnog aduta, Sarajeva, Milorad će okrenuti Srbe na Srbe unutar entiteta, zna da su Srbi u tome najbolji. Ili će jednostavno Putinu, dodijeliti orden.

Bitno je držati tenzije neprestano. I tako u krug. Pod je sve vrući, sve topliji, narod sve nervozniji i niko ne može reći kako će se ovaj ples završiti, po narod naravno. Za onaj koji je je preostao, srpskog naroda je sve manje u Republici Srpskoj, gužve na granici su za ove praznike na izlasku iz zemlje bile veće nego ikada, ne treba statistika, dovoljno je okrenuti se okolo, ljudi odlaze odavde masovno. Siledžijska politika Milorada Dodika šalje poruku njegovim vjernim obožavateljima da je dozvoljeno ponašati se siledžijski, teško je ljudima normalnih stremljenja to razumjeti i živjeti pod takvim teretom.

Milorad Dodik je podigao rampu i okrenu prekidač političke temperature do samog kraja i niko više ne zna kako će se to završiti, zanesen sobom ne primjeti da cijeli narod vodi u ambis neizvjesnosti i izolacije. Još gore je ako sve ovo radi sa namjerom, što je previše čak i za Vučića, koji bi negdje volio da može se ponaša slično, ali je svjestan posljedica pa godinama ignoriše da učestvuje, barem javno, u Miloradovim igrokazima.

I nema tog mudroserstva i objašnjavačke patetike, nacionalromantizma i jeftine poezije koja ples po Dodikovoj muzici može da opiše drugačije nego kao jednu od istorijski najuspješnijih dresura jednog naroda, i istovremeno, najneuspješnijih perioda srpskog naroda u Bosni I Hercegovini, a ovdje smo vijekovima, mi smo autohtoni, nismo se doselili iz Srbije u Bosnu ....

Posudiću za kraj ovog pisanja, umjesto zaključka i poruke riječi žestokog talijanskog frajera Pier Paolo Pasolinija, da Istoriju nisu stvarale kurtizane i kardinalovi pomoćnici, već oni koji su umjeli da kažu-NE.. Reći Ne, pa ma kako slabašno bilo i ma kako se činilo bespomoćnim, jer sve ostalo je izgovor i saučesništvo

(Buka Foto: Siniša Pašalić/Ringier)