BiH uvozi sve i svašta, planira čak i uvoz otpada?

Prekomjeran uvoz u BiH nije neka novost, ali uvoz otpada jeste. Ipak, riječ je o prerađenom komunalnom otpadu od koga se dobija gorivo za prozvodnju struje.

Uvozimo sve i svašta, pa i otpad. O uvozu 110.000 tona prerađenog komunalnog otpada iz Slovenije, pregovaraju gradski čelnici Ljubljane sa upravom Termoelektrane Ugljevik, informacije su koje su se pojavile u javnosti.

Da se zaista vrši provjera mogućnosti za spaljivanje ovog otpada u Ugljeviku potvrdili su nam iz Ljubljane.

“Ne, ugovor nije zaključen. Radilo se o provjeri mogućnosti transporta komunalnog otpada iz Ljubljane do RiTE Ugljevik, oko 110.000 tona RDF-a, koji bi se tamo miješao sa ugljem kao gorivom. Za Ljubljanu bi to bila polovina cijene koju sada plaćamo, ali ipak nešto veća od one koju smo platili Beču prije četiri godine, kada smo tamo vozili RDF.”, naveli su iz kabineta gradonačelnika Ljubljanje Zorana Jankovića u odgovoru za BN.

Sa druge strane, iz Termoelektrane u Ugljeviku demantovali su da su u bilo kakvim pregovorima sa Ljubljanom.

“Uprava RiTE Ugljevik nije vodila niti vodi bilo kakve pregovore sa čelnicima Grada Ljubljana o spaljivanju otpada u našem preduzeću.”, odgovorili su iz RiTE Ugljevik.

Ipak, važno je znati o kakvom otpadu se radi i šta je to RDF?

“Nije u pitanju otpad, to je gorivo iz otpada. Trend je u svijetu da se fosilna goriva zamjene sa alternativnim gorivima, između ostalog dobija se i gorivo iz otpada.”, kaže za BN  Aleksandar Vračević, direktor JP Regionalna deponija Zvornik.
To gorivo pomiješano sa ugljem proizvodi struju.

Snježana Jagodić Vujić, predsjednik Udruženja “Eko-put”, Bijeljina navela je da je problem što smo došli do toga da nemamo dovoljno uglja za termoelektrane, većina kopova je poprilično iscrpljena i onda se traži neka nova vrsta goriva koja bi mogla da nadomiri ugalj koji nedostaje.

Za ljubljanski RDF bili su zainteresovani i u preduzeću Alumina iz Zvornika, ali kažu da nemaju tehničkih mogućnosti za spaljivanje. Dok se preduzeća bore da sklope posao sa Slovenicma, nameće se pitanje: zašto spaljujemo evropski otpad, a ne prerađujemo svoj?

“Tu je puno problema koji se moraju riješiti sistemski na nivou države da se obuhvati svi od proizvođača otpada, prkeo distributera, pa do prerađivača  koje će da ih pretvara u granule peleta koje bi mogle da se koriste kao gorivo za proizvodnju toplotne ili električne energije.”, objašnjava Jagodić Vujić.

Aleksandar Vračević još kaže:

„Kao što recikliranjem dobijete nov proizvod, tako bi kompostiranjem dobili kompost. Tako bi formiranjem RDF ustvari dobili zamjenu za ugalj, koji je u ovom slučaju veoma štetan zbog efekta staklene bašte i emsije CO2. To je nešto što bi trebalo da je put pred nama, taj put je skup, ali s druge strane velike količine otpada nam završavaju tamo gdje ne treba.“

Otpad nije smeće i nije mu mjesto u prirodi, vodenim površinama i rijekama. Nažalost, to su mjesta na kojima najčešće završava širom BiH.

Komulani otpad koji proizvodi svako domaćinstvo je resurs, od koga se, kao što smo čuli, preradom može dobiti gorivo za proizvodnju toplotne energije.

Naši sagovornici su saglasni da nam je potreban sistem koji će omogućiti da se otpad reciklira i tako donese višestruku korist društvu.

(BN)