Bal izdajnika bez ijedne poruke i Kustino poniženje za sve pare

Poklič „đeco ooo ooo“ i javno poniženje Uzurpatora i njegovih pristalica od strane Nemanje Emira Kusturice, i jedno veliko NIŠTA obilježilo je prisilno okupljanje roblja u Banjaluci i skup bez ikakve energije i poruke.

Kusta ih je ponizio za sve pare koje je izvukao, preko Andrićgrada i drugih projekata, a mnogima još u ušima odzvanja njegovo podrugljivo ruganje svima u lice „đecooo 000“.

Isprazne priče ulizica, kakofonija Željke Cvijanović, uz uobičajen primitivizam i psovke Uzurpatora, nisu nešto što je neophodno sužnjima i zbog čega su potegli daleki put u Banjaluku, ali je nevjerovatno da se na silu skupi silan narod, a da se ne čuje nijedna jasna poruka, po kojoj bi se pamtio skup, niti neki iskren usklik i skandiranje podrške nekom od organizatora.

Najkomičnije, ili najtragičnije, je besjeda razjedinitenja i otpadnika Nenada Stevandića o izdaji i predsjednicima Republike Srpske, ne shvativši da proziva upravo Dodika, jer je on jedini na silu izbacio iz Palate Republike legalno izabranog predsjednika Nikolu Poplašena, po nalogu OHR-a i stranaca.

Izdajnik koji je izdao i prodao sve svoje mentore, od Radovana do potonjih dana, osim Službe i Jovice Stanišića, promijenio 10 stranaka, drznuo se da priča o izdajnicima i patriotizmu! O more, o tempora!

Tužno je takođe bilo gledati da o srpstvu i patriotizmu govori izdajnik i otpadnik Dragan Čavić, bivši predsjednik Republike Srpske koji je nakon izdaje i prebjega dobio jedva nekoliko stotina glasova u Banjaluci, a koji je ranije 20 godina pljuvao Dodika, nazivao ga najpogrdnijim izrazima i optuživao za kriminal, a sad se kao miš podvukao pod skute zarad direktorske funkcije u Elektro-Krajini, sinekure i masnih tendera.

Nema Dodiku spasa ako su mu uzdanice i desne ruke koje čuvaju leđa papci i izdajnici, koji su prodali vjeru za večeru, poput Banjca, Stevandića, Čavića, Tadića, ili niži bašibozuk poput Šešića, Tubina, Babića, Bojića, Vasića…

Žali Bože silne nafte i goriva, stotina autobusa, hiljade sendviča i dalekog puta koje su potegli mnogi, da bi vidjeli veliko ništa.

Tačno mi je bilo došlo, da sam bio bliže, da kao uskok skočim na binu pred masu, vjerujem da bi izazvao više ovacija i reakcija od svih skupa.

(Nebojša Vukanović)