Zahtjev EU - Organska proizvodnja hrane

Najmanje 25 odsto domaće poljoprivrede trebalo bi do 2030. godine da iz konvencionalne pređe na organsku proizvodnju hrane. Proces je počeo, ali cilj još nije blizu.

Bosna i Hercegovina 08.10.2022 | 22:23

Organska proizvodnja hrane jedan je od zahtjeva na kojem insistira Evropska unija za sve svoje članice, ali i za one države koje žele da pristupe ovoj zajednici.

Interes proizvođača za organsku proizvodnju poslednjih godina raste, ali to još uvijek nisu značajne površine. Proizvođači koji su se opredijelili za ovaj vid proizvodnje, bez korišćenja sintetičkih mineralnih đubriva i pesticida, kažu da je to veoma zahtjevan posao, ali da se uz trud, rad, volju i želju rezultati postižu.

Osim toga, potrebno je stalno usavršavanje, a učešće u projektima, prije svega Evropske unije, siguran je put do cilja.

“Na početku je bilo teško, projekat je bio jako zahtjevan. Ispoštovali smo sve zahtjeve . Projekat se donosio na automatizaciju, na vodosnabdjevanje, radili smo orošavanje, poboljšali grijanje, modernizovali jedan plastenik od 700 kvadrata, drugi smo dogradili. U tom smislu imamo puno kvalitetnije objekte gdje ćemo moći bolje da proizvodimo, više”, kaže Senad Omerović iz „Agrofuda“, Konjević polje.

BiH ima prirodne uslove za organsku proizvodnju, a po mišljenju Steve Mesarovića diplomiranog inžinjera poljoprivrede najpogodniji su brdsko-planinski tereni.

“Moje mišljenje je da u BiH i RS neki brdsko-planinski tereni mogu biti sertifikovani i da tamo može biti organske poljoprivrede, prvenstveno sakupljačka, bilo kakvi šumski plodovi, da li puževi, gljive, bobičasto voće i tako dalje. Mi možemo sertifikovati planinu kao što je Majevica, Ozren i zabraniti upotrebu sintetičko-hemijskih sredstava tamo i ono što može da ide uz tu sakupljačku proizvodnju jeste stočarstvo”, kaže Mesarović.

S druge strane, direktor Uprave BiH za zaštitu zdravlja bilja prof. dr Goran Perković smatra da brdsko-planinska područja koja su udaljena od industrijskih centara nisu jedina koja su pogodna za organsku proizvodnju. I područje Semberije je idelno, kaže Perković i dodaje da je za organsku proizvodnju bitno da u zemljištu ne postoje ostaci teških metala niti pesticida.

“Ono što su naša istraživanja pokazala je da čak i na zemljištu u intenzivnoj povrtarskoj proizvodnji  gdje imamo čestu smjenu paradajza, paprike, krompira, znači intenzivnih kultura gdje koristimo više mineralnih đubriva, pesticida, da čak i ta zemljišta nisu imala povećan sadržaj teških metala, ostatke pesticida što je osnova organske proizvodnje. Naša istraživanja došla su do zaključka da bi nakon dvije do tri godine prelaznog perioda sva ta zemljišta mogla da se nađu u sistemu organske proizvodnje”, kaže Perković.

Veoma je važno da se shvati  šta je neophodno za jedan kvalitetan proces organske proizvodnje. Nije dovoljno da posjedujemo samo povoljne uslove, zemljište koje nije korišćeno u prethodnom periodu, ističe profesor Poljoprivrednog fakulteta u Banjaluci Miljan Cvetković.

“Ja stičem utisak u radu sa proizvođačima da veći akcenat stavljamo na to šta je potrebno uraditi u samoj proizvodnji tehnološkoj, da nekako po strani ostavljamo šta je to što svaki proizvođač koji se bavi organskom proizvodnjom mora i administrativno zadovoljiti. Mislim da je to ozbiljan izazov za proizvođače koji nemaju na žalost naviku da vode evidenciju o onome što rade, da to na neki način verifikuju, jer to je ustvari jedan od elemenata koji služi inspektorima da verifikuju njihovu organsku proizvodnju”, kaže Cvetković.

Najmanje 25 odsto domaće poljoprivrede trebalo bi do 2030. godine da iz konvencionalne pređe na organsku proizvodnju hrane. Taj proces je krenuo, ali cilj još nije blizu.

“Sami neki pokazatelji su da smo 2018. godine  imali oko 26, 27 organskih proizvođača sertifikovanih, zaključno sa 2021. imamo oko 70. Površine su nam bile oko 280 hektara, sad su već prebacile 1.300 hektara. Budući da je ovo najbrže rastući sektor u oblasti poljoprivrede
i prehrambene industrije samim tim je i ekonomska opravdanost velika. U suštini organski proizvodi su za nijansu skuplji od domaćih konvencionalnih proizvoda, ali smatram da je zdravlje ljudi na prvom mjestu”, kaže Dragana Zec ispred Ministarstva poljoprivrede RS.

Zdravlje je imperativ. A iniciranje, priprema i izrada propisa o hrani te njihovo usklađivanje sa pravnom tekovinom Evropske unije jedna je od ključnih aktivnosti koje Agencija za bezbjednost hrane BiH u saradnji sa nadležnim ministarstvima RS i FBiH kontinuirano provodi.  Tako je u proteklom periodu Savjet ministara BiH na prijedlog Agencije donio više od 170 propisa o hrani, koji predstavljaju osnov za zaštitu zdravlja i ineteresa potrošača te omogućavanje ravnopravnog položaja proizvođača na tržištu, saopšteno je iz Agencije.

(BN)