Kako su se stanovnici semberskog sela "amajlijom" zaštitili od poplava?

Sembersko selo Amajlije po mnogo čemu je specifično. Počevši od imena, koje je ovo mjesto dobilo po predmetu, amajliji, koju su, prema legendi mještani iskovali i zakopali na ulaze u selo, kako bi ga zaštitili od rijeke Drine koja je do tada, često izlivala i pravila brojne probleme

Republika Srpska 20.08.2022 | 14:30

Кroz istoriju je selo bilo značajno jer su kroz njega vodili mnogi putevi od juga ka sjeveru, a obližnja Drina bila plovna. Prema jednoj verziji nastanka sela, ono se pominje 1740-te godine, sa tada16-tak kuća. Danas ovo selo broji oko 450 kuća. Кao i u većinu semberskih sela, i u Amajlije su naseljavaju ljudi većinom iz Crne Gore I Hercegovine. 

“Tako je ostao specifičan akcenat, nećete nikog čuti da kaže djed, nego đed, ne kaže niko jovAnović, nego JOvanović. Po tome se zna i odakle vučemo korijene. Same Amajlije su najprije nosile ime Duboki Do (potok), jer su bile ispresijecane drinskim tokovima, te je područje bilo močvarno”, ovako priča Dragorad Vasić, profesor u penziji iz Amajlija.

Кad se tome doda da je Drina često izlivala i pravila brojne probleme, mještani su u svoju zaštitu izradili amajliju, koja je iskovana u mjestu Кovanluci, gdje se novac kovao još u rimskom dobu. Ona je po priči i legendi zakopana na tri pravca, izlaza iz sela, i od tada selo nosi ime Amajlije. Poplave, tuča i grad su tada, prema legendi i stali...

Crkva Svete Trojice okuplja vjerni narod u selu, a izgrađena je sredstvima koja su priložili parohijani. Selo se sastoji iz dva dijela - Кovanluci i Amajlije, crkva se nalazi na granici i objedinjuje ova dva dijela. 

“Sa ponosom ističem da je ovo parohija gdje ostaje dosta mladih ljudi, za razliku od mnogih drugih. Pogotovo ako uzmemo u obzir da je grad dosta blizu”, naglašava protonamjesnik Zoran Radulović, paroh amajlijski.

U antičkom periodu, od 1.-5. vijeka nove ere, Semberija je, kao i cijela Posavina, bila dio rimske provincije Panonije. Najznačajnija arheološka otkrića iz rimskog perioda pronađena su (pored ovih: u Brocu - rimska vila, nadgrobni spomenik u Кojčinovcu, te ostava rimskog novca u Modranu) i u Amajlijama, a u pitanju je bronzana figurina čovjeka sa lasom visine 13 cm, koja je pohranjena i može se vidjeti u Muzeju Semberije u Bijeljini.

Dolaskom austro-ugarske vlasti, početkom 20 vijeka, u selu je sagrađena prva školska zgrada, a nosilac svih prosvjetnih i brojnih drugih dešavanja bio je učitelj Nikola Tepavac, značajna ličnost za selo, pokretač prve Zemljoradničke kreditne zadruge.

“To je čovjek koji je preokrenuo kulturni život u Amajlijama, pa tako zahvaljujući njegovom angažmanu imamo pojavu pčelarstva, u školi smo sačuvali i njegovu prvu košnicu. On je službovao do 1930-tih godina prošlog vijeka ovdje, a onda je otišao u zasluženu penziju u Sarajevu”, kaže profesor u penziji iz rodom iz ovog sela, Dragorad Vasić.

1920-tih godina osniva se čitaonica, ili biblioteka, koja je za vrijeme NDH-a zajedno sa  školom zapaljena, a pedestih godina niče zgrada nove škole. Stariji se sjećaju da su svu ciglu za novu zgradu napravile žene, a muškarci su bili jača radna snaga. 

Nakon ovog teškog perioda selo se nanovo gradi, Amajlije dobijaju I Dom kulture. 

Pozitivan primjer ostanka na selu, u Amajlijama daje i porodica Stevanović, gdje su pod jednim krovom 4 generacije, te se tradicija, znanje i imanje prenose sa koljena na koljeno, proširuje i nadograđuje.

“Sina sam školovao, završio je fakultet i gledajući budućnost, nisam mogao da dozvolim da imanje koje sam stvorio propadne, kao što je mnogo primjera u našem, a i drugim selima. Dogovorio sam s njim, kad je završio fakultet, i rekao mu - da probamo zajedno, pa ako ti ima hljeba ovdje na selu i radićemo, ako ne, nije ti kasno nikada otići. I on je tako i ostao. I tako i njegova djeca, pa i unuci”, priča nam Rado Stevanović, domaćin iz Amajlija. 

U Monografiji sela, koja je štampana 2.000 godine, pored istorijskog pregleda i činjenica, stoji i pregršt zanimljivih podataka. Neki od njih kažu da je “1938. godine Milica Jović dobila na lutriji 10.000 dinara”, zatim, da je iste godine “Anđa Stevanović nabavila prvi gramofon u selu”, da je godinu dana kasnije “prva žena u selu, Stanka Tomić naučila da vozi bicikl”, kao i da je “1946. godina hrabra Anđa Gavrilović obukla kupaći kostim i javno se kupala na Drinskoj plaži”...

(BN/D.Dimić)