Zabrinuti radnici o stanju u RTRS-u, traže pomoć

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović na svom blogu je objavio posmo koje je, kako navodi, dobio od zabrinutih radnika Radio-televizije Republike Srpske, a u kome se govori o teškom stanju u javnom servisu i dugovanjima koja su premašila 30 miliona maraka.

Poštovani građani i političari Republike Srpske,

Mi radnici Radio Televizije Republike Srpske nažalost ovako vidimo jedinu mogućnost da Vam se obratimo i ukažemo na stanje u našoj i vašoj Radio-televiziji. Svi pamtimo kako je nastala Radio Televizija Republike Srpske, taj put je neizbrisivo vezan za naš narod. Zajedno smo prolazili kroz teške i lijepe trenutke, stvarajući tako uspomene i dužnost koju mi kao javni servis moramo da ispunjavamo.

Sada slobodno možemo da kažemo da je rad u ratnim i poslije ratnim godinama bio period zlatnog doba RTRS-a. Danas 30 godina od nastanka mi smo tehnološki, materijalno i kadrovski na samome dnu medijskog života Republike Srpske.

Naše plate su decenijama na minimumu i pored velike naplate pretplate od naših građana ( napominjemo da se je ona u prošlosti dijelila: RTRS 25%, FTV 25%, BHRT 50%. Od 2017 godine RTRS zadržava 100% prikupljenih sredstava ), u tehničkom i vizuelnom smislu dovoljno je da pogledate naš program i sami će te uočiti stvarno stanje.

Tužno je da javni servis kao što je RTRS nema kvalitet slike u HD formatu. Sadašnje rukovodstvo još nije predložilo plan kako riješiti ovu poražavajuću situaciji, čak i ako smo jedina medijska kuća u cijeloj BiH koja i dalje koristi SD kvalitet slike. Očito njih nije stid, ali nas jeste.

Mislimo da po samome značaju RTRS mora da prednjači u svakome segmentu i primjeru u odnosu na druge. Sami izvještaji o dugu televizije se pokušavaju vješto sakriti, dug od preko 30 miliona konvertibilnih maraka je itekako vidljiv za nas zaposlene.

Zbog ovoga smo svakodnevno izloženi sramoti od strane dobavljača, koji zbog svoje ne mogućnosti da stupe u kontakt sa rukovodstvom RTRS-a i naplate svoja potraživanja, to pokušavaju ostvariti preko običnog radnika uz neprijatan vid komunikacije.

Mobing je sastavni dio rada uz učestale uvrede, prijetnje i minimalna primanja, to nas sve podsjeća na neka davna vremena kada su ovdje vladali strani protektorati. Materijalni status većine radnika je veoma loš, na ovu temu smo pokušali razgovarati sa rukovodstvom ali na naše pitanje o povećanju plata odgovor direktorice je bio bez riječi uz protestno napuštanje sastanka, što je vrhunac bahatosti.

Postoje i pozitivne stvari u funkcionisanju RTRS-a, mi smo lideri u nabavci filmova i emisija za naš program. Čak i ako je njihova nabavna cijena izuzetno visoka, prioritet je da se to realizuje. Ali ovom temom treba da se bave određene institucije Republike Srpske.

Poslije svih pokušaja, kome još da se obratimo za zaštitu naših prava kada smo sve mehanizme iscrpili. Ostao je samo ovaj, nadajući se da će ovo pismo doprijeti do onih koji nam mogu pomoći.

Njih prvo želimo zamoliti da nas ne optužuju da po nalogu Sarajeva pokušavamo srušiti Radio Televiziju Republike Srpske, jer smo je mi i gradili. Da nam ne govore da nam plate nisu male, već da mi puno trošimo, da nismo gladni, već da slabo jedemo.

Samo ih molimo da prvo dođu, obiđu nas i popričaju sa svakim zaposlenim od podruma, prizemlja, I sprata i II sprata zgrade RTRS-a.

Sigurno bi taj čin bio pozitivan za sve nas i lakše bi se razumjela ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Zaposleni sa III sprata nisu u stanju da vam daju jasan uvid u stvarno i istinito stanje. Nažalost morate da shvatite da su oni, u odnosu na nas, visoko i njima je uvijek dobro.

(BN)