"Bosanski premijer polugol me dočekao u hotelskoj sobi"

Samanta Pauer, aktuelna direktorka Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i bivša ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država u Ujedinjenim nacijama (2013-2017) jedna je od onih Amerikanki čija je biografija neodvojivo povezana sa Bosnom i Hercegovinom i njenim ljudima.

Ova 52-godišnja Irkinja koja je sa desetak godina odselila u SAD svoju karijeru je počela 90-ih godina kao mlada novinarka izveštavajući iz ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za ratno izveštavanje nagrađena je Pulicerovom nagradom. Izveštavala je za brojne američke i britanske medije sa brojnih bosanskohercegovačkih ratišta, boravila je u Sarajevu, a jedna je od retkih novinara koji su uspeli da uđu u opkoljenu Bihaćku regiju.

U politici se Samanta Pauer prvi put oprobala u prvoj predsedničkoj kampanji Baraka Obame, angažujući se kao članica Demokratske stranke u najužem timu njegovih saradnika.

Pauer je autorka je nekoliko zapaženih knjiga, a knjiga njenih memoara "The Education of an Idealist" objavljena pre tri godine ubrzo je postala bestseler. Knjigu je biranim rečima čitaocima preporučio bivši američki predsjednik Obama.

U knjizi se Pauer prisjeća mnogih događaja iz svoje impresivne novinarske, akademske i diplomatske karijere. U jednom njenom dijelu ona otkriva kako je tokom izvještavanja iz rata u BiH doživela traumatičnu neprijatnost i to, od strane, kako ga ona naziva, "premijera Bosne i Hercegovine".

Evo kako je opisala šta joj se desilo.

- Jedne večeri pridružila sam se svojoj prijateljici Stejsi Salivan, spoljnoj saradnici "Newsweeka" u obilasku Sarajeva kako bismo pronašle vodu za kupanje koja nam je danima bila neophodna.

Zaustavljene smo i uhapšene zbog kršenja policijskog časa i pritvorene u ćeliju sarajevskog zatvora. Nakon što mi je dozvoljeno da telefoniram, umesto da pozovem američkog ambasadora u Sarajevu, ja sam nazvala bosanskog premijera kojeg sam do tada često intervjusrala i koji je bio ozloglašen kao zavodnik - napisala je Pauer.

Ona ne navodi ime "bosanskog premijera", mada je iole upućenom čitatelju jasno da je riječ o Harisu Silajdžiću, ratnom ministru vanjskih poslova a kasnije i predsjedniku Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

- Činilo se da on uživa u korišćenju svojih veza kako bi osigurao naše oslobađanje, tako da smo kroz nekoliko sati mogle da krenemo kući - piše u knjizi.

- Nekoliko mjeseci kasnije prihvatila sam da se nađem sa premijerom na intervjuu u jednom hotelu u Zagrebu, dok se on spremao na put u SAD za lobiranje kod Klintonove administracije u Vašingtonu. Kada sam stigla u hotelsku sobu u koju me uputio jedan premijerov saradnik, očekivala sam da će me dočekati neko iz njegove pratnje. Umjesto toga, na vratima sobe me dočekao lično premijer i to skoro potpuno neodjeven. Bila sam toliko šokirana da sam, umjesto da smjesta pobjegnem kao što je trebalo da uradim, kao na auto-pilotu prekoračila prag njegove hotelske sobe - piše ona i dodaje:

- Narednih petnaestak minuta sam provela izbjegavajući njegove stalne nasrtaje i pokušaje da me zagrli, dok sam ga istovremeno, uzaludno, nagovarala da započnemo naš zakazani intervju. Nakon što mi je rekao da mu nije previše zanimljivo da ga se ispituje o ratu koji je pogodio njegov narod, spremila sam se i otišla - piše Pauer u knjizi.

(Avaz Foto: Agencije)