Jaz između bogatih i siromašnih sve je veći u Srpskoj

- Vlast ne čini ništa da pomogne građanima nego im sve više zateže uzde građanske poslušnosti igrajući na kartu nacionalnizma. Narod, umoran od svega, nije spreman da se pokrene i pobuni protiv takvog stanja.

Republika Srpska 02.06.2022 | 19:45

Građani BiH žive sve teže. O tome svjedoče priče onih koji su više gladni nego siti, priče bolesnih, obespravljenih i zaboravljenih. Među njima su i oni koji su svoju zdravlje ostavili na prvoj liniji fronta braneći slobodu i Republiku Srpsku, a koji su danas prepušteni sami sebi.

Zna to najbolje demobilisani borac Sreto Pejić koji ima karcinom pluća, a koji se u samačkoj sobi napuštenog naselja bori za vazduh i život. - Život je težak, a pomoći rijetko ima, kaže Sreto.

“Sa ovakim životom nemam ništa, živim od danas do sutra. Ako danas preživim, dobro je, ako ne preživim, nikom ništa. Za lijeke me ne pitajte, snalazim se sam. Koristim pumpice, a lijekovi koštaju više od 50 KM”, dodaje Pejić.

Kad ima novca, kaže lijekove kupi, kad nema, ćuti i trpi.

Za većinu boraca koji su posle rata ostali koliko-toliko zdravi bilo je nemoguće da nađu posao. Oni koji su se zaposlili saočavali su se, kažu sa samovoljom i ucjenama lokalnih stranačkih pulena.

Takav je slučaj Branislava Todorića, takođe demobilisanog borca iz sela Osredak u opštini Stanari, koji je pušku uzeo sa 18 godina.

“Ja sam posao dobio nakon 23 godine na birou kao sin poginulog borba, ali sam uskoro postao predmet ucjene. Rečeno mi je da moram da pristupim stranci i radim za njih. Nisam to htio pa sam imao velike probleme u firmi. Prijetili su otkazom, novčano kaznili”, priča Todorić.

Ističe da pod ucjenama nije popustio.

Mnoga djeca danas nemaju osnovne uslove za život. Fale im hrana i odjeća, ne znaju šta znači ekskurzija, telefon, kompjuter... Roditelji su bespomoćni, razočarani u one koje biraju, a koji bi, i u tome je ironija, trebalo da im pomognu da žive bolje.

Potvrđuje to i Todorić.

“Imam sina koji je 9. razred i jedini je kandidat za vukovca. Dijete već sada zna šta ga očekuje, zna da nismo u mogućnosti da mu pružimo mnogo toga. Vidimo na njemu da je svjestan tih problema”.

Uprkos sve težoj situaciji i tome što narod, kako kažu, vapi za promjenema, u BiH nema građanskog bunta. Pitanje je zašto.

Građani kaži da je na ovim prostorima potrebna velika revolucija, da se promijeni vlast, da dođu mlađi oni koji osjećaju bol naroda koji je svuda oko nas.

Svjesni su da se malo ko buni ali i činjenice da pojedinac ne može ništa sam.

Posledica života u nesređenom društvu, društvu kriminala, korupcije, nepotizma i nedostatka radnih mjesta je sve veće socijalno raslojavanje.

Srednja klasa je razvučena između bogatih i siromašnih i ne obnavlja se. Razlike su još veće nego što ih mi primjećujemo, a siromašni iz dana u dan idu u sve veći ambis, kaže sociolog Vladimir Vasić.

Dodaje da vladajuće strukture vješto drže uzde građanske poslušnosti.

“U BiH se najlakše te uzde drže. Na njima piše nacionalizam, vjera, mir, stabilnost... Imate neke bošnjačke političare, prije svega Bakira Izetbegovića koji kaže da se ne boji dok su pune džamije, Dodika koji tvrdi da će, ako njega sklone nestati Republika Srpska. Tu je i Dragan Čović koji manipuliše Hrvatima da zaštiti svoje političke interese”, kaže Vasić.

Ističe da sva tri politička lidera tom pričom pokrivaju svoju nesposobnost.

Građani BiH kao da se boje promjena. Bitno je da se promjena desi pa makar i na gore jer sistem treba da se vrti dok ne bude postane bolji. Najgore je biti nijemi posmatrač, zaključuje Vasić.

(BN Foto: Ilustracija/Agencije)