SNSD 20 godina uništava poslovnu zonu Ramići?!

Skupštinska većina u gradu Banja Luci, upravljana Miroladom Dodikom, sprečava investiranje u poslovnu zonu Ramići. Investicija je vrijedna 60 miliona KM i predviđa se otvaranje 300 novih radnih mjesta. Ozbiljnog opravdanje za odbijanje investiranja nema.

Republika Srpska 17.04.2022 | 20:53

Piše: Anđelko Grahovac

Inače, valjaonica hladno valjane trake (VHVT) u Ramićima počela je sa radom 1978. godine i bila je strateška firma, sa većinskim državnim kapitalom (64%), odličnom infrastrukturom, izvanrednim proizvodnim programom i potencijalom.

Imala je u vlasništvu građevinsko zemljišt ukupne površine od 32,3 [Ha]. Ukupna površina izgrađenog korisnog poslovnog prostora bila je 41.501 [m2], od čega je površina proizvodne hale 29.400 [m2], koja je slobodna i predviđena za investiranje.

Instalirana trafo stanica (nakon rata revitalizovana) ima snagu 15 [MW]. Objekat raspolaže sa industrijskim željezničkim kolosjekom i neophodnim unutrašnjim i vanjskim saobraćajnicama. Optimalan broj zaposlenih bio je 472 radnika.

Raspolagala je modernom opremom za valjanje hladno valjane trake visokog kvaliteta na mašinama ”Z-stan” i ”D-stan“.

Koliko je i danas mogla biti korisna ta oprema može da posluži podatak da su na njima bili ugrađeni hidraulični servo ventili američkog proizvođača ”MOOG”, koji se i sada ugrađuju na najmodernije putničke avione ”Boeing” i ”Airbus” i vojne letjelice tipa ”F-16”.

Na tim mašinama bilo je potrebno samo instalirati novi sistem upravljanja ”PLC”. Prerađivala je sirovu čeličnu toplo valjanu traku u kvalitetnu hladno valjanu traku sa žilavim i mekim jezgrom, sa tvrdom i čvrstom površinom, podesnu za izradu dijelova za automobilsku industriju, bijelu tehniku i slično, postupkom hladnog deformisanja na presama i brzohodnim automatima.

Instalirani kapacitet proizvodnje valjaonice bio je 125.500 tona sa referentnom debljinom trake od 0,9 [mm]. Prednost ovakvih, relativno malih valjaonica je u njihovoj fleksibilnosti i prilagođavanju potresima na surovom i promjenljivom svjetskom tržištu čelika.

Nakon otadžbinskog rata, 1995. godine, valjonica se nije mogla staviti u funkciju zbog prekida željezničkog saobraćaja i data je u zakup vojnim strukturama mirovnih snaga ”IFOR”, kasnije ”SFOR”. Posle njihovog iseljenja i normalizacije transporta i snabdjevanja električnom energijom, Vlada Pere Bukejlovića dala je saglasnost za prodaju državnog kapitala valjaonice firmi „Balkan Steel International Establishment“ iz Lihtenštajna.

Prodata je za 1,5 miliona dolara, pod uslovom pokretanja proizvodnje i zaposli 350 radnika.

Bilo je neophodno uložiti u revitalizaciju, inoviranje i obrtna sredstva cca. 25.000.000 KM.

Padom Vlade Bukejlovića i dolaskom Vlade Milorada Dodika 2007. godine, proces privatizacije i pokretanja proizvodnje je neobjašnjivo zaustavljen odlukom Vlade o poništenju prethodne odluke.

Od tada je valjaonica u agoniji. Umjesto da Vlada RS nađe načina da pokrene proizvodnju valjaonice, ona sa gradom Banja Luka ulazi u sumnjiv projekat otvaranja „Tehnološkog biznis parka“ i rješava se dokazane tehnologije sa najavom dolaska novih programa.

Grad kupuje valjaonicu od Vlade RS za 10.000.000 KM uz obećanja tadašnjeg SNSD-ovog gradonačelnika Dragoljuba Davidovića, da će se na tom prostoru otvoriti 6.000 novih radnih mjesta.

Pod izgovorom o zastarjeloj tehnologiji i realizaciji projekta ”Tehnološki biznis park” Banja Luka, došlo je do prodaje valjaoničke opreme licitacijom po cijeni od 2,196 miliona KM holandskoj firmu „CBI industrial esset menagment“.

Prodajna cijena opreme bila je višestruko manja od realne vrijednosti.

Pogrešnom i neodgovornom politikom prošla vlast SNSD-a konačno je ukinula izvanredan proizvodni program. Inače, svojom neodgovornom, pogrešnom i podaničkom politikom Mirolad Dodik je usvajanjem programa privatizacije preduzeća i banaka po modelu masovne vaučerske privatizacije iz 1998. godine, u vrijeme njegove prve vlade, sistemski uništio privredu Republike Srpske.

Od ”Tehnološkog biznis parka” godinama nema ništa. Doduše, izgrađene su nove proizvodne hale na isparcelisanom zemljištu valjaonice, koje su u suštini proširenje proizvodnih kapaciteta postojećih domaćih firmi i skladišta za trgovačke firme. U tim novoizgrađenim prostorima zaposleno je jedva 5% radnika od lažnog obećanja.

Na osnovu svega navedenog, Dodikovoj politici treba se odlučno suprotstaviti i reći mu ”dosta”, jer je imao dovoljno vremena u proteklih 15 godina da nađe rješenja, a kada u tome nije uspio neka pusti novu izvršnu vlast na miru da dovede investitore u Banja Luku, pospješi razvoj privrede, otvori nova radna mjesta i spreči odlazak mladih ljudi u inostranstvo.

(Skener.info)