Bruka i sramota svih političkih partija iz Bijeljine!

Ni jedna, slovom i brojem: ni jedna jedina politička partija iz Bijeljine, nije se odazvala pozivu Organizacije  porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila da učestvuje u polaganju vijenaca i odavanju pošte 68 mladih boraca koji su 26. marta 1993. godine ubijeni na području Majevice. Za razliku od njih pozivu su se odazvale, i u Bijeljinu došle opštinske delegacije iz Lopara i Ugljevika.

Republika Srpska 30.03.2022 | 21:17

ZAŠTO?

Kako okarakterisati činjenicu da su, polaganjem vijenaca na Spomenik borcima Odbrambeno otadžbinskog rata, poštu poginulima odali gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović i predsjednik Skupštine grada Aleksandar Đurđević ali ne i predsjednici ili funkcioneri bijeljinskih političkih partija.
 
Gdje naprasno nestadoše brojni političari i funkcioneri bijeljinske i pozicije i opozicije?! Gdje netadoše narodni poslanici, odbornici, ministari, direktori, funkcioneri...
 
Sramotno i nedopustivo?! Bar je tako njihov nedolazak okarakterisao bivši oficir Vojske Republike Srpske i učesnik u Odbrambeno otadžbinskom ratu.
 
''POLITIČARI'' NISU IMALI VREMENA ZA POGINULE HEROJE?

Članovi porodica ubijenih mladih vojnika su, odgovarajući na njegovo pitanje gdje su lokani političari mogli samo slegnuti ramenima...
 
Iz Organizacije  porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila kažu da su sve političke partije uredno pozvane i obaviještene (sve, osim jedne političke partije, tehnički - nenamjerni propust organizatora) pismeno, a neki potom i usmeno i telefonom.
 
Portal Dešavanja u Bijeljini je, ljubaznošću Organizacije porodica poginulih boraca, dobio na uvid ove pozive. Ne radi se, dakle o propustu organizatora. O čemu je onda riječ?
 
O nemanju vremena? O tome da porodice poginulih srpskih boraca nisu toliko važne političarima? Donose im malo glasova? Ili će ih neko od nezaposlenih članova porodica poginulih pitati za posao, a oni eto ne znaju kako da to izvrdaju?
 
Ili je možda razlog prosto u tome da je slobodno subotnje popodne sa svojom porodicom važnije od pomena onima bez kojih su ostale neke druge porodice? Porodice poginulih za Srpsku, za slobodu i  vlast srpskog naroda?
 
VLAST NARODA?

Imamo li vlast naroda, ako bijeljinski političari nemaju vremena za one koji su podnijeli najveću žrtvu? Da li uopšte danas imamo osjećaj za tu žrtvu ili su se političari i partije pretvorile u mašine za prikupljanje i otvorenu kupovinu glasova da bi isti uživali u ''svojim'' foteljama i sigurnim državnim primanjima?
 
Da li se predsjednici političkih partija druže samo sa samo sa onima koji imaju novac ili moć u ovom gradu? Samo sa ministrima? Samo sa predsjednicima svojih stranaka u Banja Luci ili Istočnom Sarajevu? Samo sa onima sa kojima imaju neki posao, ove ili one vrste?
 
A porodice poginulih boraca? Pa one uglavnom ni danas nemaju ni moć, ni novac, kao što nisu imale novac ni u vrijeme rata. Zbog toga nisu bile ''sponzori'' ni ''donatori'', a samim tim nisu imale ni moć da se sklone od rata.
 
Da li to znači da ni danas ne zaslužuju ni pola sata pažnje, koliko traje polaganje vijenaca, ako već lokalni političari nemaju vremena da u subotu popodne dođu i na parastos i moleban za duše poginulih?
 
GORČINA

Da, ove rečenice nose u sebi gorčinu, kakvu je u sebi 26. marta 2022. godine na gradskom trgu u Bijeljini, osjetio ranije pomenuti  srpski oficir. Došao je, kaže, na Majevicu neposredno nakon tog 26. marta. 
 
''Išao sam na sahrane ovim momcima kojim danas polažemo vijence i za čije duše se molimo. Nisam im bio komandir, ali sam, kao oficir srpske vojske išao u njihova sela, u njihove kuće, prisustvovao njihovim sahranama i gledao u oči njihove očeve i majke. Kao što ih gledam i danas. Političari su zaboravili našu poginulu djecu, prekinutu mladost istinskih heroja Republike Srpske, njihove porodice, očeve, majke, braću, sestre...umjesto da im se dive...I zato sam ljut, ogorčen na ''NAZOVI POLITIČARE'' koji su se pretvorili u lovce na interes, pretežno sopstveni. U one koji uživaju u narodnom novcu, u funkcijama i moći, a zaboravili su ove istinske heroje. Toliko da se nisu ni pojavili. Sramota. Sramota. I još jednom: ''BRUKA I SRAMOTA SVIH POLITIČKIH PARTIJA I POLITIČARA IZ BIJELJINE!!!'', sa puno gorčine ali iskreno i iz duše kaže ovaj oficir čije ime je poznato redakciji.
 
GDJE SU ''NESTALI BIJELJINSKI POLITIČARI''?

Vidno zatečeni i pomalo iznenađeni su bili i Petrović i Đurđević slušajući najave za političke partije da polože vijenace i odaju počast za  68 mladih boraca koji su 26. marta 1993. godine ubijeni na području Majevice. A njih nema...
 
Pitanje se samo nametnulo: ''Gdje su ''nestali bijeljinski političari''''?

Gdje nestadoše bijeljinski političari, narodni poslanici, odbornici, ministari, direktori, funkcioneri SNSD, DNS, PDP, SDS Semberija-Mićo Mićić, SP, RSS, SDS, US, Pokreta US, Pokreta za Bijeljinu, NPS, NDP, Prve SDS, SNS, SRS dr Vojislav Šešelj...
 
''Neka ih je bruka i sramota, a znaju doći pred izbore i tražiti glasove'', riječi su oca čiji je sin poginuo 26. marta 1993. godine na Majevici.
 
Gdje nam nestadoše..., a svi  su uredno pozvani, što pismeno, što nakon pismenog poziva i usmeno, i opet nisu došli?!

SAVJEST I MORAL

I na kraju, savjesti radi, podsjećanje na riječi predsjednika Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila u Bijeljini Darka Stevića:
 
''Mnogi, od 68 ubijenih boraca su bili zarobljeni, a potom mučki ubijeni i za taj zločin, kao i za mnoge druge, još niko nije odgovarao. S obzirom na cijenu kojom je plaćena sloboda, mir i Republika Srpska, danas, kao i prije 30 godina, moramo da se ujedinimo, da pružamo poruke mira, a sve zbog naših budućih generacija da ne bi doživjeli našu sudbinu. Zato, slava našim borcima, poginuloj braći, sestrama.''
 
POLITIKA ILI ''POLITIKA ISKLJUČIVO LIČNOG INTERESA''?

Da li u Bijeljini postoje istinske političke ideje i političari, ili se radi o timovima navijača za svoje stranačke prvake izvan Bijeljine, za njihove pobjede?
 
Ima li u toj ''borbi'' mjesta za građane ili bar za porodice poginulih boraca, ili su oni u vidokrugu tek sedam dana pred izbore, ili na sam dan izbora , kada se, ako treba trpaju i u kola i voze na biračka mjesta?
 
Opredjeljuju li se  danas u Bijeljini za poslove bavljenja politikom oni koji imaju sposobnost da kreiraju dugoročne planove ili oni koji stranke gledaju prvenstveno kao izvore za ostvarenje sopstvenih, ličnih interesa? Kao sredstvo za svoj posao i napredovanje u kojem nema mjesta za druge, uključujući i porodice poginulih?
 
Da li griješio ovim tekstom i da li se zamjeramo ''moćnima'' u gradu? I to svima. Zašto to činimo?
 
Iskreni odgovor je - zbog riječi pomenutog oficira Vojske Republike Srpske:
 
''Išao sam na sahrane ovim herojima  i gledao u oči njihove majke i očeve. Pamtim te, teško je to i danas reći, ali bar sam to tada tako shvatao, poglede pune nevjerice pomiješane sa optuživanjem što im nismo sačuvali sinove. Danas, tim roditeljskim pogledima, iako su pomalo već usahli, dugujem da se otvoreno pobunim i kažem da smo sada krivi što ne pamtio njihove sinove. Nedolazak danas, ovdje je sramota bijeljinskih političara. Bruka i sramota! A to je opet sramota svih nas kao društva. Šta smo to postali i kuda idemo?''
 
''REKOH I SPASIH SVOJU DUŠU''

Rečenica ''rekoh i spasih svoju dušu'' iz Biblije, tačnije Knjige proroka Jezekija ( 3, 18), koja se obično tumači kao poruka ''Ja sam svoj učinio i neću biti kriv ako me ne poslušate'' izabrana je kao podnaslov zadnjeg pasusa kao odgovor na pitanje zašto je ovaj tekst napisan? Koja je njegova svrha?
 
''Mi rekosmo istinu i savjest svoju olakšasm''. Ovako bi zvučala parafraza citirane rečenice, a na javnosti i ''lokalnim političarima'' je da procijene i odvagaju iznesene stavove i argumente, I da, reaguju, ako neko osjeća potrebu.
 
Jer istina je važna samim tim što je samo jedna i što je uvijek ista. Za sve.
 
I istina nema izgovora i objašnjenja. Ne trebaju joj. Suvišni su. Nakon istine oni postaju nevažni. Istina je prosto takva kakva je. Zato je  osnova za zauzimanje stavova, ili još važnije za gradnju savjesti i morala.
 
Zato, hajde da zajedno utvrdimo istinu. Istine radi. Olakšanja savjesti radi. Svih nas radi.
 
(Dešavanja u Bijeljini)