U Srbiji djeluje oko 100 stranih službi

Dio regiona, međunarodne zajednice i dio ljudi iz Srbije uključeni su u projekat rušenja Aleksandra Vučića, uložena su znatna sredstva i sada svaki akter pokušava da dâ svoj doprinos

Srbija 27.03.2022 | 20:13

Kosovo je najizolovaniji prostor u Evropi i trebalo bi da bude glasonoša inicijative „Otvoreni Balkan”, jer bi sebi omogućilo učešće u regionalnoj saradnji i izlazak iz decenijske izolacije. To u razgovoru za „Politiku” ističe direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane prof. dr Zijad Bećirović, dodajući da ne smemo da zaboravimo na efekte stvaranja duha zajedništva u regionu, bez kojeg nema napretka ni za koga.

„Pozitivna iskustva nastupanja Višegradske grupe s jednim zajedničkim glasom u procesu pristupanja članstvu u EU važna su za zapadni Balkan, jer nastupati pojedinačno je usamljeni glas koji se nedovoljno čuje u integraciji od 450 miliona stanovnika, odnosno EU. Ukoliko budemo pametni, postojeću krizu ne treba da gledamo samo kao opasnost i pretnju nego i kao razvojnu šansu, da unaprijedimo naše međusobne odnose i repozicioniramo se u međunarodnim odnosima na najbolji mogući način”, naglašava direktor IFIMES-a, instituta koji ima specijalni konsultativni status u Ekonomskom i socijalnom savjetu Ujedinjenih nacija (ECOSOC/UN) u Njujorku i izdavač je prestižne međunarodne revije „European Perspectives”.

Iz Beograda se svakodnevno čuju poruke da komšije nećemo ostaviti gladne. Odobren je kontrolisani izvoz pšenice i najavljene su isporuke zemljama „Otvorenog Balkana”, ali i BiH i Crnoj Gori. Koliko ovi gestovi solidarnosti mogu da doprinesu očuvanju regionalnog mira i stabilnosti?

Prijateljstvo i solidarnost su se pokazali kao najjače oružje. Svjesni smo činjenice da su od raspada nekadašnje države odnosi u regionu poprilično narušeni. Međutim, postoje odgovorni lideri koji rade na obnovi povjerenja, na osnovu kojeg razvijaju bilateralne i regionalne odnose i grade prijateljstva. Adekvatno suočavanje s prošlošću doprinijeće unapređenju tih odnosa. Kriza izazvana koronom i ukrajinska kriza potvrdile su potrebu i važnost „Otvorenog Balkana” i upućenosti jednih na druge. Uvjeren sam da će i preostale zemlje pristupiti „Otvorenom Balkanu”.

U Crnoj Gori uskoro ćemo imati novu vladu i premijera Dritana Abazovića, koji je kao mlad i moderan političar već prepoznao važnost regionalne saradnje i inkluzivne politike. U stvari, brojevi sve govore. Za jednu Crnu Goru sa 600.000 stanovnika tržište bez barijera od 18 miliona stanovnika predstavlja razvojnu šansu, a svaki privrednik će vam to objasniti preko ekonomije obima i važnosti takvog tržišta za mala i srednja preduzeća, koja preovladavaju na ovim prostorima. Bosna i Hercegovina treba da iskoristi „Otvoreni Balkan” kao razvojnu šansu, koji treba da doprinese relaksiranju i unapređenju odnosa unutar BiH i regiona.

Priština je odbijanjem da dopusti Srbima da glasaju na izborima 3. aprila pogazila dogovor po kojem je slobodno glasanje u srpskim sredinama preduslov njihovog učešća u kosovskim institucijama. Beograd je pozvao Srbe na strpljenje, ali opasne provokacije stižu iz Prištine baš sada?

Poruke koje dolaze iz Prištine su neodgovorne i poprilično zabrinjavajuće. Na to su upozorili i ambasadori država Kvinte, koji su ipak mogli da isposluju održavanje izbora i u srpskim sredinama na Kosovu. Time se remeti uspostavljeni balans u dogovoru, koji je postignut pre, a odnosi se na to da predstavnici Srba učestvuju u radu kosovskih institucija, ali zauzvrat da im se omogući slobodno glasanje u srpskim sredinama odnosno učestvovati na svim izborima u Srbiji.

Ovakvim potezom prištinskih vlasti otvara se Pandorina kutija, a to znači da su time otvorene mogućnosti za brojne scenarije. Ne isključujem mogućnost da se Srbi povuku iz kosovskih institucija i da čak na narednim izborima ne učestvuju. Oni bi to vjerovatno i sada učinili da nije bilo molbe predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da to ne čine, jer je najvažnije sačuvati mir i stabilnost, pokazati strpljenje i tako izbjeći eventualna nova stradanja stanovništva.

Kako se približavaju izbori u Srbiji, a to smo nagovijestili u našim ranijim analizama, rašće pritisak na predsjednika Vučića. Postoji projekat rušenja Vučića i sada svaki akter pokušava da dâ svoj doprinos tome shodno svojim mogućnostima. U tome učestvuje dio regiona, dio međunarodne zajednice, ali naravno i dio ljudi iz Srbije. U projekat rušenja Vučića uložena su znatna sredstva i sada sve to treba opravdati.

Ko ima interes da destabilizuje Srbiju i Aleksandra Vučića u ovom trenutku?

Ima tu unutrašnjih i spoljnih faktora i primjetno je da djeluju u sadejstvu jedni s drugima. Mi smo u našim analizama i najavili da će kako se budu približavali izbori u Srbiji predsjednik Vučić biti u fokusu na način da se spreči njegova pobjeda na izborima, odnosno da se eliminiše iz političkog života. Neki to rade otvoreno, dok drugi rade vještije i u pozadini, a to je mnogo opasnije. Bojim se incidenata na dan izbora i nepriznavanja rezultata od strane pojedinih aktera, koji će biti poraženi.

Ne raduju se svi uspjesima Srbije i liderstvu njenog predsjednika Vučića. U Srbiji djeluje stotinak stranih obaveštajnih službi i vjerovatno se dio odgovora skriva iza tog podatka.

Često čujemo s različitih strana da našem regionu prijete novi sukobi. Kakva je vaša ocjena?

Situacija nije nimalo ohrabrujuća. Koristi se veoma nepovoljan regionalni i međunarodni kontekst da se po „doktrini šoka” ostvare određeni ciljevi, koje nije moguće ostvariti u normalnim okolnostima. Ugledni svjetski naučnici smatraju da je 20. vijek bio prvenstveno stoljeće Amerike, a sve je više argumenata za profilisanje 21. veka kao stoljeća Azije. Zapad je bio na čelu svjetske istorije skoro 200 godina.

Situacija se umnogome promijenila jer Zapad mora naučiti da dijeli, čak i da odustane od postojeće pozicije i da se prilagodi svijetu u kojem više ne može dominirati na način kao do sada. Ukrajinska kriza će uticati na naše živote, na profilisanje svijeta za barem narednih nekoliko decenija. Region je postao poligon za obračunavanje velikih sila.

Nije bez razloga predsjednik Vučić zabrinut. Teško bismo na ovim prostorima pronašli boljeg poznavaoca međunarodnih odnosa od njega, jer je svjestan koje se krupne stvari dešavaju u pozadini i da će one dovesti do tektonskih promjena. Želja da se izazove sukob, traži se ko će ga izazvati i preuzeti odgovornost za njega. Vučić to zna i zato moli sve one gde ima ili može imati uticaja da u tome ne učestvuju. To je veoma odgovorno ponašanje jednog državnika. Svijet se nalazi na svojevrsnoj prekretnici.

Kako ocjenjujete politiku Srbije od početka krize u Ukrajini i koliko je u današnjim uslovima značajno očuvati kurs neutralnosti i stabilnost u zemlji i regionu?

Kao što sam već rekao, Republika Srbija se nalazi pod izuzetno velikim pritiscima, a posebno njen predsjednik. Mislim da je sada već opšteprihvaćena vojna neutralnost Srbije i ključni međunarodni akteri su zainteresovani da se neutralnost i sačuva, jer u postojećoj konstelaciji odnosa ona je garant mira i stabilnosti Srbiji i regionu.

Ukrajinska kriza potvrdila je načelnost politike Srbije, a to je poštovanje međunarodnog (javnog) prava, što je potvrđeno i na Generalnoj skupštini UN glasanjem za rezoluciju o teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, a kada su u pitanju eventualne sankcije prema Rusiji, Srbija se rukovodi svojim interesima, kao što to rade i neke druge zemlje, npr. Turska, Izrael, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge. Vučić ima ogromno iskustvo i filigranski poznaje međunarodne odnose, a vrijeme krize pokazalo je kako je ko vodio državu, preduzeća...

Spoljna politika Srbije, koja je bila zasnovana na četiri stuba, EU, SAD, Rusija, Kina, plus Pokret nesvrstanih, pokazala se u vremenu krize optimalnom, jer šta bi bilo da je Srbija bila oslonjena na samo jedan stub, bez obzira na koji.

Dok iz više susjednih zemalja, ali i Prištine, stižu zapaljive izjave na račun Srbije i predsjednika Vučića, Beograd se uzdržava od negativnih i nepromišljenih odgovora?

Imam osjećaj da je predsjednik Vučić dežurni „krivac” u regionu. Kada dođu u krizu zbog slabog vođenja svojih zemalja ili uđu u velike probleme, Vučić je taj koji im dođe kao dobar izgovor za sve. Vjerovatno je Vučić kriv i zato što je preko noći na Kosovu cijena jestivog ulja premašila cijenu od četiri evra za litar ili što nemaju dovoljne količine zaliha brašna. Bezbroj puta smo imali priliku da čujemo iz usta predsjednika Vučića da ništa na ovom svijetu ne bi uradio ako bi to ugrozilo i žrtvovalo mir i stabilnost i, naravno, ekonomski prosperitet Srbije, koja je preuzela liderstvo u regionu.

Postojeća situacija je idealan momenat da isplivaju frustracije i izgleda da to intenzivno rade svi oni koji ne mogu ili ne znaju da ponude rješenja za stvarne probleme svojih građana.

Ne čini li se da su sada, u vremenu krize i opasnosti od nestašica, mnogi regionalni lideri prinuđeni da se obrate upravo Srbiji i Vučiću za pomoć i da pribegnu sličnoj, odgovornijoj, politici?

Nedavno sam posjetio region, zaključivši posetom Albaniji. Pojedine zemlje imaju zalihe brašna za veoma kratak period, slična je situacija i sa drugim osnovnim prehrambenim artiklima. Srbija je u vreme korone pokazala solidarnost i ponudila pomoć ne samo prema komšijama u regionu nego je poslala pomoć Italiji, koja je među sedam najrazvijenijih država svijeta. I nedavno je predsjednik Vučić rekao da će učiniti sve da niko ne bude gladan u Srbiji i regionu, što je sa simpatijama i zahvalnošću prihvaćeno.

Tek sada vidimo kako bismo lakše i sa manje posljedica prebrodili krizu izazvanu koronom, ali i sadašnju ukrajinsku krizu, da smo na vreme uspostavili regionalnu inicijativu „Otvoreni Balkan”.

Mrcvarenje zapadnog Balkana

Više zapadnih aktera pozvalo je na prekidanje evropskog puta Srbije, pa čak i smjenu vlasti po modelu Majdana i Ukrajine. Koliko su ovi pritisci opasni?

Nijednu prijetnju ne treba potcijeniti. Srbija se još uvijek suočava s matricom koja je unutar zvaničnog Brisela uspostavljena još za vrijeme režima Slobodana Miloševića. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo, posebno u posljednjih deset godina. Vučić je rebrendirao Srbiju u regionalnim i međunarodnim odnosima. Unapredio je položaj manjinskih zajednica kao niko do sada.

Srbija je pokazala liderstvo i odlučnu namjeru da postane punopravna članica EU. Bilo bi daleko korisnije da ih svi oni koji iz EU upućuju takva pisma upute čelnicima EU, da konačno pokažu političku volju da Srbiju, ali i ostale zemlje zapadnog Balkana prime u svoje članstvo, a ne da se iživljavaju i mrcvare ih posljednjih petnaestak godina, izmišljajući nove uslove i kriterijume, dok su na drugoj strani nekim zemljama, poput Bugarske i Rumunije, ali i Hrvatske, jednostavno progledali kroz prste. Pitanje članstva je stvar političke volje unutar EU, a ako nje nema, onda nema ni članstva u EU.

(Politika.rs)