Demobilisani borac živi teško, od socijalne pomoći

Čudni su putevi Božiji, kaže Jovo Vranješ, koji je poslije završetka odbrambeno-otadžbinskog rata iz rodnog Glamoča stigao u Višegrad, obreo se u kolektivnom centru na Okolištima, sa tri prorodice u jednoj prostoriji, a onda u kućici od 24 metra kvadratna.

Republika Srpska 13.03.2022 | 11:42

Кlasična izbjeglička priča  borca prve kategorije koji sad više gladuje nego što je sit, više se smrzava nego što se ogrije, popije više lijekova nego hljeba što pojede.

„Socijalne pomoći imam 150 maraka i boračkog dodatka 74 KM. Кad platim režije ostane mi oko 150 КM da preživim u ovoj skupoći", kaže Vranješ.

Vranješ je ogorčen na sve na vlast, političare, predstavnike boračkih organizacija.

„ Ne daju nam, ne daju nam i gotovo. Ostalo mi  je da se snalazim kako znam i umijem, na margini sam života. Oni koji su se borili nemaju ništa, a oni koji su bili dezerteri sad su sve i oni su bog i batina. Nisam čuo ni u jednom sistemu da je borac tako kao mi iz ovog rata zaslužio. Uvijek je država za koju se ratovalo nešto dala borcima. Sad kažu da ima 220.000 boraca,  a kad smo počeli stvarati Republiku Srpsku  nije nas bilo više od 140.000. Otkud sad ovoliki borci?", pita se Vranješ.

Кaže da nema nikakvih kućnih uređaja ni veš-mašine, ni televizora osim starog tranzistora.

„I neću ništa da imam , neću da ih slušam, uopšte, ove političare. Neću. Neću ni da ih gledam ni da ih slušam", kiselo se smješka demobilisani borac Vojske Republike Srpske.

Dok je bio zdrav socijalu i borački dopunjavao je nadničenjem. Sad ni to ne može jer trpi posljedice rata, bole ga leđa, kičma, bubrezi. Svi njegovi putevi se završavaju u prvoj prodavnici  i jednom mjesečno u gradu kad ode  da podigne socijalu i plati režije. 

(BN)