Težak život Maje Kravljače i njenog sina iz I. Sarajeva

Bolest, tuga, i siromaštvo su riječi koje opisiju život Maje Kravljače i njenog sina Radomira iz Istočnog Sarajeva. Zbog teških vremenskih uslova i lošeg alternativnog smještaja skoro da nemaju ni krov nad glavom, pa mole dobre ljudi da im što prije pomognu. 

Republika Srpska 11.12.2021 | 20:14

Maja Kravljača i njen sin Radomir žive na ivici egzistencije u nehumanim uslovima. Pored neimaštine stigla ih je i bolest. Maji je operacije kičme bila potrebn još u djetinjstvu ali zbog rata to nije bilo moguće.

Na njeno zdravstveno stanje uticalo je i ranjavanje 92. godine  od strane snajperista tzv.Armije BiH, na Vracama. Kasnije je i težak rad u fabrici Famos uzrokovao još niz bolesti. 

„Ne mogu da hodam, pošto mi je ova noga duža, zbog bolesti kičme. Zbog iskrivljenja kičme na lijevu stranu, pomakli su mi se bubrezi i srce. Imam neku sjenu, ne mogu da ustanove zbog čega, pola pluća mi se ne vide. Na desno oko ne vidim nikako, a bubrezi mi otiču i bole me“, kaže Kravljča. 

U ratu je Maja izbjegla iz Trnova na Trebević gdje su njeni roditelji imali staru vikendicu, i gdje su živjeli sve dok Maja nije vidjela zmiju na svom tada četvorogodišnjem sinu, pa od tada žive u alternativnim smještajima.

Posljednjih godinu i po žive u višedecinjski starom propalom objektu kojeg im je dodjelila opština Istočno Novo Sarajevo. 

„Hladno nam je po čitavu noć, imamo jednu sobu i samo tu boravimo. Imamo i hodnik i kupatilo, ali nemamo se gdje okupati. Dva puta smo se okupali u velikoj prostoriji gdje držimo drva i tu smo se oboje prehladili. Suđe perem u lavabou gdje se umivam, a veš perem na ruke“, ističe Kravljača. 

Maja i Radomir  žive od 95 maraka primanja za tuđu njegu i pomoć,  45 maraka dječijeg dodatka, te pomoći Crvenog krsta i Humanitarnog udruženja građana „Oplemeni srce“.

Za pomoć se obraćala  gradu Istočno Sarajevo i opštini Istočno Novo Sarajevo ali rijetko  je nailazila na razumjevanje. Od opštine je dobila obećanje da će biti primljena u renovirani kolektivni smještaj, međutim datumi se stalno pomjeraju.   

„Rekli su nam u septembru, pa do nove godine, a sada kažu  navodno do proljeća. Valjda čekaju izbore, da zamažu narodu oči. Pred izbore dođu, kažu daćemo vam, pomoćemo vam, daju nam pare i potplaćuju nas da bi dobili glas od nas, obećavaju kule i gradove, a kad izbori prođu, nigdje ih. Nikada nisu otvorili vrata da vide gdje živim, kako živim, ima li moje djete šta da pojede, popije i obuče, te imam li ja novac za lijekove“, kaže kravljača i naglašava da je to bezobrazluk. 

„Imaju novac da kupuju auta i stanove, a nama ovdje gdje su nas smjestili, ne može se pomoći. Ja sam navikla da radim i volim da radim, ne volim što moram da idem tamo i tražim pomoć, idem zbog nevolje, radi djeteta“, rekla je Kravljača. 

Maji i Radomiru je potrebmo sve novac za liječenje, režije i školovanje osnovca, te hrana, drva, garderoba, pa mole dobre ljude ukoliko su u mogućnosti da im pomognu, prije svega kako kažu u pronalaženju doma dok im se ne završi obećani smještaj. 

„Najpotrebnije mi je da obezbjedim svoje djete. Ja se nadam da ko god može da mi pomogne da mi pomogne. Dovoljna je sobica i kupatilo, da ima malo kuhinje da mogu sinu skuvati i oprati „ 

Dok njegovi vršnjaci maštaju o skupim telefonima, patikama, tabletima i računarima, Majin sin Radomir želi samo jedno. 

„Želim da imam krov nad glavom i svoju sobu“, istakao je Radomir Batovac 

Stižu nam praznici, radujemo se slavljima i okupljanjima sa porodicom i prijateljima. Ukrašavamo tople domove, spremamo poklone, a Maja i Radomir maštaju o toploj sobi, kupatilu i trpezi tek malo bogatijoj od one , koju imaju sada. Maštaju oni i o zimskoj jakni,  obući koja ne propušta, i dobrim ljudima koji će ima zakucati na vrata. Nadaju se i da će Vlada Srpske i predstavnici lokalne zajednice pronaći neko rešenje da im povećaju mjesečna primanja.

BROJ TELEFONA: 066-327-416- MAJA KRAVLJAČA 

BROJ RAČUNA: 554-402-000286-13-32  NAŠA BANKA- MAJA KRAVLJAČA 

(BN)