Posvetiš život djetetu, a ono tebi jedva jedan dan

Ja sam mislila da se to samo meni dešava. Imam dijete. Dijete ima dijete. Muž i ja bismo nekad htjeli pokraj sebe imati dijete svoga djeteta. Ne pod svaku cijenu jer se dijete moga djeteta koje više nije malo dijete ponaša kao dijete. Vi koji nemate dijete ni od djeteta dijete ne znate o čemu govorim.

Zdravlje 11.08.2021 | 07:15
Posvetiš život djetetu, a ono tebi jedva jedan dan

Pa ću vam objasniti iako vas ova tema ne zanima. Blago vama. Mi, muž i ja, zato jer smo stari, ne razumijemo generaciju moga djeteta. Ta generacija svojim roditeljima iz dana u dan ponavlja samo jednu rečenicu, ne miješajte se u naše živote, ponekad još ličnije NE MIJEŠAJ SE U MOJ ŽIVOT!

Šta to znači, pitala sam. Odgovor je vrlo jednostavan. Moje dijete i partner moga djeteta i njihovo zajedničko dijete imaju pravo na neuznemiravanje u nedoba, ni jedno doba nije pravo doba za nazivanje, pravo da od tebe traže usluge širokoga spektra u svako doba.

Nakon što si im tokom četrdeset godina dao dušu i tijelo, da si “uvijek mislila na sebe i da si sebi uvijek bila i prva i zadnja”. Kad to čuješ od svoga djeteta od tebe se očekuje da ćutiš, da se smiješiš, ne zlobno. Ne miješaj se u moj život! Najzad sam shvatila što to znači i koga ja u životu imam.

Nemam dijete, imam partnera. On se na mene ne dere, on od mene ne traži da mu se ne miješam u život, on ne podivlja kad ga nazovem, on mi nikad u slušalicu ne zareži, u gužvi sam, imaš minutu da mi kažeš šta te muči. A mene baš ništa nije mučilo. Samo sam htjela čuti glas svoga djeteta.

Djeteta koga sam nekad jako voljela i koga iz dana u dan volim sve manje. Ne osjećam se krivom zbog toga i ne, neće mi moje dijete nabijati osjećaj krivice za sve svoje promašaje. E pa, ne trebaš mi, pelene još ne nosim, trebao mi je tvoj glas, tvoj osmijeh, trebalo mi je tvoje dijete.

 

Dijete koje neće japankama gađati ekran televizora, koje neće doručkovati u podne, koje neće pljuvati ručak i gledati crtiće tako da se ori čitava kuća. Ne, ne osjećam se krivom što mi sve manje treba i moje dijete i dijete moga djeteta. Ima života i bez djece i bez unuka. Ima ga!

I treba uživati u njemu. Što fali pogledu na bugenviliju, šetnji uz more sa muškarcem svog života, grickanju girica u konobi na rivi, čitanju knjiga, grljenju muževljeva vrata? Što nedostaje životu bez djeteta i djeteta tvoga djeteta? O, kako mogu uživati bez dernjave, vječne analize mojih grešaka koje činim od stoljeća sedmog, govorenja kako “mi” ne razumijemo “njih” jer smo “mi” živjeli u sistemu u kome “nas” nije ubijalo radom.

“Mi” smo radili od sedam do tri i onda bili beskrajno slobodni i bez stresa. Ha, ha. Neki od nas, ne mali broj, smo i u onom sistemu radili dva posla da bismo mogli vraćati kredite, neki od nas i danas rade od sedam ujutro do devet uveče svaki dan u sedmici iako je nekima od nas šezdeset i neka za vratom. Ne miješaj se u moj život!

Treba to poštovati i očekivati da se tvoje dijete ne miješa u tvoj život. Nikad pa ni tad. A kad dođe vrijeme za ulazak u pelene, govorim o sebi, osigurala sam deset hiljada švajcarskih franaka kojima ću platiti eutanaziju u Švajcarskoj. Sve je bolje nego u smrtnom času iznad sebe vidjeti lice bića koje ne želi da mu se miješaš u život.

Izvor: pult24.info

Komentari / 6

Ostavite komentar
Name

Zola

11.08.2021 07:30

Takvo je danas vreme,nista nije normalno a ustvarii sve je normalno..Samo boze pomozi

ODGOVORITE
Name

SRX

11.08.2021 08:05

Auh !!!

ODGOVORITE
Name

Da šta hoće

11.08.2021 08:06

I šta hoćete stari da mlađima uređuju cijeli život.Sa djecom se mora stalno razgovarati a i sa unucima.Na kraju ako ne mogu da podnose unuke ako djeca galame kada gledaju crtane filmove i ne moraju ih čuvati.Tekst govori o zatucanosti starijih generacija

ODGOVORITE
Name

Nole

11.08.2021 08:36

Ne znas ti sta znaci biti roditelj.Zao mi je tvojih bliznjih,kad si tako hladan da ni tekst ne mozes razumjeti...

Name

Da

11.08.2021 09:02

Odakle znate da li je neko roditelj ili nije. Nije dijete igračka, pa da ga neko ima kad hoće i neće, nije knjiga iz biblioteke uzmeš, vratiš i bilo šta slično. I dijete je uvijek slika i prilika svog, pa svako sebi prst na čelo. Ko nam je dotjerao ovaj današnji sistem nego generacije koje su vladale prije nas. Analizirate život djeteta, a sebe nećete opterećivati za svoje promašaje je prilično subjektivno. U tekstu ima istine, ali dvosmislenosti koja se nije uspjela izbjeći jer tako je i u današnje vrijeme. Sve nam je puno dvosmislenosti, dvostrukih aršina! A to nije zdravo.

Name

Fahrija

11.08.2021 08:13

Nazalost,ovakvih slucajeva ima,istinito I jako poucno

ODGOVORITE