Malverzacijama do poslovnog ponora "RiTE Ugljevik"

Nekadašnji privredni gigant, Rudnik i termoelektrana Ugljevik, danas je doveden do ivice poslovnog ponora. Posljedica je to štetnih ugovora, izvlačenja ogromnih suma novca, angažovanja privatnih firmi bliskih vladajućoj partiji, te prekomjernog zapošljavanja, piše narodni poslanik Nebojša Vukanović na svom blogu. O svemu svjedoče i rudari.

Rudnik i termoelektrana Ugljevik najveći su proizvođač struje u sistemu Elektroprivrede Republke Srpske. Od okosnica razvoja cijelog kraja došli su do ivice pucanja, piše Vukanović.

Navodi se da je posebno opasan i štetan bio ugovor koji je sklopljen sa Rašidom Serdarovim, kontraverznim biznismenom iz Rusije i bliskom prijatelju Milorada Dodika u čijem se blindiranom “mercedesu” Dodik i danas vozi.

Najbolji i najbogatiji rudnik uglja dat je njegovoj kompaniji „Komsar enerdži“ za gradnju novog bloka RiTE Ugljevik 3, koji nikada nije realizovan.

"Taj čovjek je naletio helikopterom ovuda i nikad se više nije pojavio, a mi ispaštamo od puta, vodovoda, dalekovoda, pa do crkve", kaže Miladin Radovanović, predsjednik MZ Stari Ugljevik

Rudari, radnici Rudnika i termoelektrane Ugljevik, otvoreno i javno svjedoče o pogubnim i štetnim poslovima i ugovorima, angažovanju privatnih firmi, izmještanju rudnika, lošoj mehanizaciji, ali i mogućim posljedicama po RiTE Ugljevik i cijeli elektro-energetski sistem.

"Ukupna prodaja električne energije bi trebalo da se dijeli na sljedeći način: 35 odsto za plate, 35 odsto za obnovu mehanizacije, a 30 odsto državi. Mi smo sada došli u situaciju da za plate ide preko 50 odsto. Prošle godine je naša firma proizvela 112 miliona KM električne energije, a mi smo za isplatu plata morali da damo 57 miliona KM", tvrdi Jelenko Marinković rudar u RiTE Ugljevik.

Marinković navodi i da je manjak radnika u proizvodnji, a višak u administraciji.

"Tatini sinovi ne mogu da rade na težim radnim mjestima. Njima se pregrađuju kancelarije, prave izmišljena radna mjesta. Od 2.000 ljudi koliko nas je zaposleno, u proizvodnji nema više od 700 do 800 radnika. To je nepodnošljivo, sami sebe jedemo. Nema se para za goriva, maziva, za rezervne dijelove, a ima se para za renoviranje kuhinje u dvije godine. Dovode gijanje sa Termoelektrane na Rudnik da grije dvije zgrade i to plaćaju oko četiri milona KM, a imamo svoju kotlovnicu. Neki rezervni dio koji košta 16 hiljada KM, mi plaćamo 41.300 KM."

Jedan od, kako Marinković navodi, štetnih ugovora za RiTE Ugljevik je ugovor sa firmom “Tereks”.

"`Tereks` je ovdje 1996. godine došao sa četiri troosovinca i prve godine odnio je četiri miliona KM. Za Četiri godine oni su iz naše firme iznijeli 104 miliona KM. To su neke naše 104 nove mašine."

Kasnije je od kompanije “Tereks” kupljen kamenolom krečnjaka koji je trebalo da bude u službi rada novih ekoloških filtera, a koji još nije u funkciji. “Tereks” je navodno kamenolom platio oko 300 hiljada KM, te ga prodao Elektroprivredi za oko 12 miliona KM, navodi Marinković.

"Na ovom dijelu, kubik krečnjaka bi iznosio 13 KM, a mi krečnjak kupujemo, kako sam čuo po cijeni od 36 KM po kubiku", dodaje Marinković.

Ovakvim poslovanjem Rudnik i termoelektrana Ugljevik bi mogli da završe na dobošu kao stotine javnih preduzeća u Srpskoj. Gotovo izvjesno je da će ukoliko dođe i do privatizacije ovog preduzeća stotine, a možda i hiljadu ljudi ostati bez posla. Istovremeno, cijena struje mogla bi da bude udvostručena.

(BN)