Dunja i Vladimir Švedsku zamijenili srpskim selom

Poslije Amerike i rada na kruzeru, Dunja i Vladimir Ristanović planirali su da se presele i zauvijek nastane u Švedskoj. Ipak, prije puta, došli su u selo Ojkovicu kod Kokinog Broda da napune baterije i tu pronašli svoj mir.

Srbija 14.05.2021 | 15:33

- Mene je nešto vuklo da ne idem dalje. Pomisao da moram ustajati ujutru na prevoz ili da radim u nekoj betonskoj zgradi nije me privlačila, počeo sam da tražim posao preko interneta koji mogu raditi onlajn, u tome sam i uspio. Krenuo sam sa manjim projektima a zatim su se nizali sve veći i veći. Nismo ni jednog trenutka sjeli da popričamo gdje će nam biti bolje za život, već nekako spontano sami od sebe ostali smo na ovom parčetu zemlje na svoj ovoj ljepoti, jer se ovde čovjek prosto liječi i psihički i fizički, nema ljepšeg jutra nego ovog novovaroškog – kazao je za RINU Vladimir Ristanović.

Mnogi prijatelji su bili ubijeđeni da će sa prvim snegom Ristanovići sesti u automobil i vratiti se u Beograd. Ali, njihova ljubav prema Ojkovici srušila je sve predrasude, razuverili su sva predviđanja i ostali da svoju budućnost ostvaruju baš tu.

– Sada smo doživjeli da nas svi zovu i pitaju da dođu da dio godišnjeg odmora i odlaska na more potroše baš ovde. Drugari iz Beograda takođe su kupili imanje, imamo još zainteresovanih koji bi ovde kupili parcele, tako da jednostavno kada se ovde malo više vremena provede svi se zaljube ne samo u prirodu i pogled već ljude i okruženje koje je drugačije u odnostu na velegrad – kazala je Dunja.

On je programer, a ona diplomirani ekonomista za digitalni marketing i ta znanja koja su stekli, u Ojkovici su doveli do perfekcije.

– Sarađujem sa stranim klijentima i to za sada funkcioniše savršeno, korona je pokazala da većina takvih poslova može da se radi od kuće i ako se pokažete kao dobar radnik ne mora šef da vam stoji nad glavom osam sati, već vi sebi organizujete vrijeme i dosta ste fleksibilniji i sebi i drugima, dosta to ljepše izgleda i funkcioniše nego u gradu – rekao je Vlade.

Kad ne provode vrijeme za računarom veoma su aktivni u poslovima na imanju. Ne samo da su pioniri u tome što su već povratnici na selo, već i u načinu uzgoja povrća.

– Kada smo krenuli u sve ovo nismo stigli ni do sjetve, već druge godine posadili smo četiri kulture, a ove godine imamo tri bašte na kojim planiramo da posadimo preko pedeset kultura raznog povrća. Uzgajanje se razlikuje na nadmorskoj visini na preko 1000 metara, ali učimo kao i svi danas preko interneta, jer uglavnom upustva postoje za ravničarska područja i toplije krajeve dok je kod nas do prošle sedmice bio snijeg – dodala je Dunja.

Ovo dvoje mladih ljudi pravi i jedinstvene prirodne proizvode, a sve što su proizveli do sad su i prodali.

– Sirupe od koprive i divlje nane koje ima u izobilju, i med od maslačka i sve to što smo stvorili svojim rukama preko interneta prodali smo za sedam dana. Nije tačno se na selu mora živjeti kao prije pedeset godina. Potrebna je samo dobra organizacija, smisleno ući u sve to. Može se i dobro zaraditi jer je korona pokazala da sve što je sa sela – zdravo i organski može se prodati – dodala je Dunja.

Dolaskom ovo dvoje mladih ljudi doselili su se još dvije porodice, a kod Ristanovića je začet i novi život.

– Nadam se da ćemo uspjeti da otvorimo školu koja će biti puna đaka, i moja je želja da djeca pješače do nje tri kilometra pješke, tako bi se normalno razvijala a ne da idu automobilima – priča Dunja.

Dolazak Dunje i Vladimira najviše je obradovala je mještane ovog sela koji umiju da kaže da ih je sam bog poslao.

– Da vam pošteno kažem ja sam mislio da će ovde biti malo kao turisti, i vratiti se jer malo ko zna koliko su ovde zimski uslovi za život surovi. Međutim, njih je sam bog poslao da žive ovdje. Ovoga mi krsta stariji sam čovjek, Bog im dao kako bi oni voljeli, sada smo mi kao jedna kuća, moja žena ne prestaje da priča o njima, brine se više o njima nego o meni – kaže mještanin.

Do Dunje i Vladimira se stiže šumskim makadamskim putem i to je jedino što im u ovom raju nedostaje.

(Blic)