Prosječna plata san za dvije trećine radnika u Srpskoj

Skoro dvije trećine radnika u Srpskoj prima platu manju od prosječne, dok minimalac i manje od zagarantovane minimalne zarade prima više od 33.000 radnika. S druge strane, javni i finansijski sektor u svojim redovima ima i milionere.

Podaci Poreske uprave pokazuju da u Republici Srpskoj od 257.500 radnika, skoro 174.000  zaposlenih radi za platu manju od 1.000 KM.
Poražavajuće je da čak 86.000 prima platu od 500 do 600 КM, najviše u građevinarstvu, ugostiteljstvu i trgovini.

- Ovdje ako ima 400 maraka puna kapa, dobro je, a kako se mi snalazimo to sami Bog zna, kaže jedan od radnika iz Bijeljine.

Činjenica da dvije trećine zaposlenih radnika prima platu koja je niža od prosjeka pokazuje da se prosječna plata od 984 marke stvara na bazi malog procenta radnika koji imaju izuzetno visoke plate, naročito u oblasti finansija, javne administracije čije plate dosežu 4, 5, 6 i više hiljada maraka.

- Ti ljudi su otuđeni, oni kao da su pali s Marsa. Njih voze vozači s klimom, voze se u službenim vozilima koja plaćamo mi, ali prvo moraju da se uvjeri da li su rashlađena, dok seljak radi za bagatelu na njivi i hrani ovaj narod – ogorčena je jedna Bijeljinka.  

Takođe, njena sugrađanka podsjeća da „foteljaši“ sve obećavaju pred izbore, a narodu da povećaju plate, da narodu bude bolje, od toga nema ništa.

- Pola naroda sramota je da izađe na ulicu da traži po ovim kuhinjama, prvo krenem od sebe, ističe ona.

Ekonomista Milenko Stanić ukazuje da radnici koji primaju niska primanja, zbog lošeg tržišta rada u Srpskoj, prinuđeni su, po cijenu otkaza, da rade i po 12 sati, dok je javni sektor, pored visokih primanja u situaciji da ostvaruje prihode po osnovu stečenog kapitala, rente i ta nejednakost se stalno uvećava.

- Jedino rješenje je uvesti porez na bogate odnosno progresivno oporezivanje i to ne samo na plate, već i po osnovu kapitala, rente i ostalih primanja – rekao je Stanić.

Ekonomisti ukazuju da je sve više radnika u Srpskoj koji više neće da rade za tako mala primanja, naročito među mladima koji ne žele da se pomire sa siromaštvom.

- Niti hoće niti mogu da rade za tako niska primanja. Takva niska primanja ne mogu da pokriju 50 posto potrošačke korpe, nego upravo ovi radnici koji rade u realnom sektoru ne mogu sa takvim primanjima da pokriju potrošačku korpu ni sa 35 posto, navodi Stanić i dodaje da u takvim uslovima obespravljeni radnici su prinuđeni da traže rješenje.

- I ja sam radio privatno, teško je to, muke teške... Sačekajte još malo, kako će ići narod vani, ja vam to kažem. Ja sam poslao svoje kćerke, idite djece, bježite. Ovdje nema života, rekao je jedan radnik iz Bijeljine.

Kao posljedicu sve veće nejednakosti imamo odlazak radnika, tako je, što zbog pandemije, što zbog krize samo za godinu dana 13.000 manje zaposlenih radnika u Srpskoj.

BN TV