Bez velike ljubavi ne može se biti veliki glumac

. Bez velike ljubavi, ne može se biti glumac. Najhrabriji, koje glumački „virus” ne napušta nakon početničkih izleta i nastupa za tetke i bake, odvaže se u novu avanturu: pokušavaju da postanu profesionalni glumci.

Zabava 20.03.2021 | 16:35
Bez velike ljubavi ne može se biti veliki glumac

A to nije uvijek lako. Ali svako od njih kaže da bi isto izabrao ponovo. Jedan od njih je Mihailo Maksimović, glumac bijeljinskog pozorišta “Semberija”, koga je profesija iz rodnog Mladenovca odvela u Beograd, a onda ljubav – u Bijeljinu.

Ljubav i gluma, pozorište i televizija, Mladenovac, Beograd i Bijeljina...sve je ovo isprepletano u Mihajlu Maksimoviću, glumcu. Talenat razvijan kroz Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, prepoznat je od najmlađeg uzrasta.

“Imitirajući rođake, familiju, komšije... Kada prepoznate afinitet prema nečemu, on vas sam vodi kroz život. Ako imate podršku porodice i najbližih, kao što sam ja imao, to vam samo daje vjetar u leđa”, kaže mladi umjetnik.

Nakon završenog fakulteta, slijede pozorišta za djecu, “Čarapa”, te “Boško Buha”, za koje kaže da je bilo nešto naljepše što mu se desilo na početku karijere. Sinhronizovanje crtanih filmova, što i danas radi, ističe takođe kao lijepo iskustvo.

Onda ga je ljubav dovela u Bijeljinu, gdje je svio porodično gnijezdo i dobio kćerkicu. Prije nego što se zaposlio u bijeljinskom ozorištu “Semberija”, oprobao se i tražio i u drugim profesijama.

“Radio sam u tri tv kuće, ovdje u Semberiji  to je jedno bogato iskustvo, ali ne bih se mijenjao sa novinarima nikada. Smatram da glumac, gdje god bio, mora da radi, jer ako kontinuirano ne radi na sebi i ne napreduje, on zarđa, kao violina, kao bilo koji instrument, jer mi smo sami po sebi instrument”, ističe Mihailo.

Između pozorišta i filma, uvijek bira ovo prvo.

“Smatram da je pozorište kvalitetnije, jer tu možeš da se pokažeš, da istražuješ, kao i novinarstvo, to je istraživački rad, samo što se ovdje kopa po sebi, po glumačkim fiokama. I uvijek se iznova iznenadiš onim što pronađeš jer ni sam ne znaš šta se sve krije u tebi. To Vam daje mogućnost da napredujete i volite likove koje igrate.”

Tremu nikad nema, a adrenalin mu daje publika, te dodaje:

“Kad treba da počne predstava, kad čujem publiku, ja jedva čekam da izađem. To je u biti glumca, da se pokažeš, zato se valjda i baviš time. Lik kao lik, svaki iscrpi. Kažu da je glumac, posle predstave pola sata neuračunljiv. I to je zaista tako. Ja, poslije predstave tražim svoj kutak, sad je to moja garderoba, pa dam sebi par minuta koje mi je potrebno da “izađem iz lika”.”

Široj publici najpoznatiji je po ulozi koju je ostvario u popularnoj seriji i filmu “Dobro jutro, komšija”.

“To je stvarno gledano, nisam ni znao u šta ulazim, dok nisam shvatio da me ljudi prepoznaju na ulici, prilaze, slikaju se. Prija to, mada ima i monemanata kada ste u svojim obavezama, ali je sve to skupa lijepo,” naglašava.

Učenje teksta mu ne pada teško, ali dodaje da je rad na liku najteži. Za sebe kaže i da je previše samokritičan i navodi:

“To ne valja. Treba nekada sebi dati vjetar u leđa i reći sebi, dobro je. Ako ti 20 od 30 ljudi kaže da je to dobro, treba da povjeruješ u to. A ja ne povjerujem. Stalno sebe kritikujem. Uvijek može bolje, naravno, ali morate sebi dati i oduška.”

Od glumačkih idola, pored Dragana Nikolića, izdvaja Milorada Mandića Mandu, za koga kaže da mu je na početku karijere puno pomogao i da je od njega mnogo naučio.

“Volio bih u budućnosti da mi se desi još kvalitetnih serija. Nisam od onih koji vuku za rukav nekoga. Naprotiv, ja sam taj koga treba ponukati. Jednostavno, čekam da mi se dese uloge. Ako ne, i to je u redu, imam svoju mirnu luku, svoje pozorište, i volio bih da jednog dana skončam, kada za to dođe vrijeme, upravo na sceni, kao kolega Manda,” zaključuje Maksimović.

Ponosni je vlasnik nagrade “Zlatna kolajna”, koju je 2009. godine, osvojio na Festivalu monodrame i pantomime u Zemunu, za monodramu, sa kojom je i diplomirao, “Azbuka, Vukov rječnik” Miloša Žutića.

Tako je postao prvi glumac u istoriji koji je sa 22 godine osvojio jedno od najprestižnijih glumačkih priznanja.

Sa istom predstavom je, iste godine pobijedio i u Istočnom Sarajevu, na Festivalu monodrame.

(BN)

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

ALEKSANDAR LAJIĆ - SRBAC

20.03.2021 17:52

Poštovanje, inspektore! A i onaj lik, prodavca na pijaci, kada je "izlevatio" tatu i sina, za "tuđe" auto. Isto Samir u LZN.

ODGOVORITE
Name

Jela

20.03.2021 18:36

Serija Dobro jutro komsija je u rangu Kursadzija ,a ja tu vrstu glumaca nazivam pink glumci

ODGOVORITE