Vrijeme brzih informacija gradi i nove čitaoce

Vrijeme novih tehnologija, brzih informacija gradi i nove čitaoce, ali oni time nisu manje zainteresovani za knjige koje otvaraju nove vidike i otkrivaju neke nove istine koje su skrivene u ladicama istorije, kažu sagovornici u emisiji „Globalno“.  

Republika Srpska 17.03.2021 | 23:04

Posmatrajući književnu scenu na ovim prostorima, možda će neko reći da nema više čitalaca, da nema više tema koje privlače pažnju, ali sljedeće djelo to nas demantuje.

„Grad bola“, književni prvenac Metija Kamberija, iskrena, emotivna je priča koja bilježi već četvrto izdanje. To je autobiografsko djelo u kojem pisac iznosi svoj put na ivici siromaštva, kroz sirotišta, poniženja i nepravdu.

- Pišući stranicu po stranicu ja sam „skidao parče kože sa sebe“ i osjećao sam lakoću, to je neka vrsta slobode, moja neka nova vrsta sloboda -  Jako je teško kada pisac napiše knjigu koja je bolna i onda je on to mora to ponovo da proživi i da duboko uroni u svoju dušu i naravno da je to bilo teško – kaže Kamberi.

Prelamanje prošlosti na noviju istoriju, takođe su teme koje plijene pažnju.

Ognjen Avlijaš, bijeljinski advokat i pisac, čije novo djelo „Vinograd Mehmed-bega“ otvara poglede na puteve i stranputice balkanskih naroda, kaže da se u BiH ništa nije promijenila u posljednjih 200 godina, isti su igrači, ista je matrica.

-Pišući ovu knjigu, došao sam do toga da mi „moji“ kažu da sam se previše dodvoravao, a „njihovi“ da mi kažu da je to opet podmetanje, kaže Avlijaš.

On dodaje da suština priče je da ni jedni ni drugi ne mogu da se pomire i treba da ih dovedemo u situaciju da skinu te ljubičaste naočari kroz koje gledaju na sebe.

- Svi smo puni grešaka, niko nije svetac – kaže Avlijaš.

Nameće se pitanje da li pisci imaju potpunu slobodu u svom izrazu, da li su intrigrantni naslovi, kao nekad, predmet cenzura.  

- Nekada je bilo opasno pisati te stvari...Pričao sam sa svojim prijateljem, imao sam dilemu da li da izdam ovu knjigu, kako će to ljudi da shvate, da li ću imati probleme...i onda on kaže - Čovječe, opusti se, niko više ne čita, pisci više nikome nisu bitni, kaže Avlijaš.

Marko Lopušina, novinar i pisac, podsjeća da je u vrijeme Tita i Miloševića zabranjeno 3000 autora i njihovih djela. On ocjenjuje da bi naša kultura sigurno bila mnogo bogatija da nije bilo senzurisanje tih ličnosti i njihovih djela.

- Cenzura postoji i danas, jer imamo jedno političko mišljenje, a drugo je pod znakom pitanja.
Ono što je slabost naše književnosti i naše kinematografije jeste to što je njihova sprega slaba. Mi imamo prvi scenario za film o Jasenovcu koji je napisan prije 60 godina. Nama je trebalo 60 godina da napravimo „Daru iz Jasenovca“ - rekao je Lopušina.

 

BN TV