"I to će proći" - spomenik stradanju nedužnih

I to će proći. Ne, ovo nisu riječi koju je neki savremenik izrekao posmatrajući početak 2020. godine iz svoje sobe. U pitanju je mnogo mračniji period naše istorije.

Republika Srpska 21.02.2021 | 11:07

Ove riječi su spomenik stradanju nedužnih i krivih samo zato što su bili druge nacije, boje kože i političke orijentacije. “I to će proći” su riječi koje su ugravirane na prsten Gabrijela Juga, jednog od onih koji su preživjeli sav pakao i torturu koja se sprovodila nad ljudima u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac, piše Blic.

Sinoć u osam časova emitovana je premijera filma “Dara iz Jasenovca”, a reakcije se i dalje ne smiruju. Ljudi raspravljaju o najbolnijim scenama, ali je možda najmučniji kadar činjenica koja prožima cijeli film – snimljen je u istinitom istorijskom kontekstu, Jasenovac je postojao, a u njemu i priča o jednom Gabrijelu i njegovom prstenu.

Na sam pomen imena logora Jasenovac, mnogima se i danas, 75 godina kasnije, stegne grlo od svjedočenja žrtava i svjedoka najveće sramote ljudskog roda u dvadesetom vijeku. Zvjerstva, torture mučenja i načini na kojji su oduzimani životi Jevrejima, Srbima, Romima, onima koji su sarađivali sa njima, komunistima, bez obzira na starosnu granicu i pol, teško da se ikada mogu opravdati. Jer, ono što su pripadnici vojske NDH radili tamo sa djecom i ženama, ne može se porediti ni sa radnjama najgorih horor filmova.

Svjedočenja žrtava ali i samih aktera, odnosno, ustaških vojnika, govore da je postojalo čak 57 načina da se pogubi čovjek. Mada, sudeći po zvjerstvima, pogubiti je blaga riječ, tačna je masakr i tortura neviđena čak ni u zloglasnim logorima poput Aušvica. Naime, dok su se u nacističkim logorima ljudi ubijali u gasnim komorama, u Jasenovcu je to rađeno ručno, pomno, mukotrpno i zvjerski, sa uživanjem.

Ipak, čak ni sve te slike, potoci krvi, lelek i jaukanje žene i djece, koji su mučeni do smrti spaljivanjem, zabadanjem eksera u glavu, grupnim silovanjem, nisu uspjeli da slome jednog zatvorenika koji je svoju vjeru u bolju sutrašnjicu i u slobodu, prenio na prsten u vidu nekoliko riječi “I to će proći” .

Gabrijel Jug je bio jedan od nekoliko desetina hiljada onih koji su prošli kroz pakao Stare Gradiške, jednog od logora u sistemu Jasenovca u kojem je svoju svirepost iskazivala Nada Tanić – Luburić, sestra zloglasnog ustaškog komadanta koji se nalazio na čelu Jasenovca, Maksa Luburića.

Prsten koji je izrađen u kovačnici Stare Gradiške, a koji je pored poruke, sadržao i njegove inicijale G.J, Jug je dobio neposredno prije nego što je trebalo da bude transportovan iz Zagreba u neki od logora Trećeg rajha na prisilan rad.

Da ova priča dospije u medije i da služi kao primjer da sve loše u životu prođe i da je samo život vječan, postarao se sam Jug, koji je tokom transporta u februaru 1945. godine, uspio da pobjegne iz voza na glavnoj željezničkoj stanici u Zagrebu.

Kao sjećanje na teške dane u logoru, sa sobom je kući ponio prsten i krvavu košulju u kojoj je bio sve do odlaska u partizane. Kako se navodi u dokumentima muzeja Jasenovac, košulju je sačuvala tetka Gabrijela Juga, kod koje se krio prije nego što je pristupio partizanima.

Jug je doživio duboku starost i preminuo je 2002. godine u 83 godini života.

Pisma iz logora, logorske dopisne karte, iseljeničke pasoše zatočenika upućenih na prisilni rad u Treći Rajh, lekarske doznake, kao i ugovor o radu zarobljenika Gabrijela Juga, upućenoga iz logora Stara Gradiška na prisilni rad, završili su u Javnoj ustanovi “Spomen područje Jasenovac” posredstvom supruge preminulog Gabrijela, Marije, koja im te stvari poklonila u decembru 2005. godine.

Svi ovi predmeti, kao i još mnogo svjedočanstava o zvjerstvima ustaša u logorima za vrijeme Drugog svetskog rata, danas su dio stalne postavke koja je trajno pohranjena unutar memorijalnog muzeja Spomen-područja Jasenovac.

(Srpskainfo)