Kako izgleda ravnopravnost polova u BiH?

Porodica ili posao? Većina zaposlenih žena u BiH na ovo pitanje odgovarara: i jedno i drugo. Istovremeno, više od 90 odsto njih radi skoro sve kućne poslove. Da bi sve to funkcionisalo, žene posežu za rješenjima pogubnim po njihovo zdravlje.

Republika Srpska 20.12.2020 | 21:45

Pokazalo je to najnovije istraživanje Agencije za ravnopravnost polova u BiH pod nazivom “Uticaj rodne podjele porodičnih i kućnih poslova na profesionalni život zaposlenih žena u BiH”.

Ispostavilo se da zaposlene žene imaju duplo radno vrijeme: jedno na poslu, drugo nakon posla u kući. Skoro 53 odsto anketiranih zaposlenih žena bar jednom u životu je zbog kućnih poslova “morala znatno smanjiti vrijeme spavanja na duže vremensko razdoblje”, navodi se u istraživanju.

Dakle, dok pošten svijet, uključujući i njihove muževe i djecu, mirno spava, zaposlene majke peru, peglaju, čiste, kuvaju ručak za sutra. I dok porodica funkcioniše kao švajcarski satić, žene plaćaju visoku cijenu za tu idilu.

Mnoge od njih su, pokazuje istraživanje, izložene dugotrajnom stresu, na poslu su, zbog manjka sna, rasijane i dekoncentrisane, što dovodi do propusta, koji smanjuju njihovu produktivnost i šanse za napredovanje. Mentalno zdravlje žena, opterećenih beskrajnim radnim danom na dva fronta, u ovakvoj je situaciji, ozbiljno je ugroženo.

Kako to izgleda u stvarnom životu dobro zna Banjalučanka Jovana (35), visoko obrazovana i uvek tip top dotjerana žena, brižna i posvećena majka sa uspješnom karijerom.

– Prozore perem u jedan sat iza ponoći, potom je na dnevnom redu peglanje, a supu kuvam poslije dva noću, da bih djetetu mogla poslužiti domaći ručak, kad se vratimo iz vrtića – kaže naša sagovornica.

Una (27), mlada pravnica iz Sarajeva i majka trogodišnjeg djeteta, takođe radi non stop, kao dragstor. Često se, kaže, kućnih poslova prihvati tek nakon 22 sata uveče, da bi legla oko tri, pa ustala u šest, da zajdeno sa suprugom, prije posla, spremi ručak.

Una i Jovana nisu izuzeci. Zanimljivo je da se sa manjkom sna zbog brojnih porodičnih obaveza češće suočavaju žene iz solidno situiranih porodica, nego one lošijeg imovnog stanja.

– Moguće je da je tako, zato što, generalno, takve žene rade zahtjevnije poslove i imaju više poslovnih obaveza – navodi se u istraživanju.

Ipak, glavni ključ problema jeste podjela kućnih poslova među partenrima. Iako su žene u BiH odavno “izašle iz kuće”, patrijarhalni stereotipi o podjeli poslova u porodici na “muške” i “ženske” uporno opstaju.

Potvrdilo je to i istraživanje Agencije za ravnopravnost polova BiH, u kojem je anketirano 500 zaposlenih žena u dobi od 18 do 65 godina, koje žive s partnerima. Uzorak je, navode istraživači, reprezentativan, pa oslikava situaciju u svim krajevima BiH i u različitim društvenim slojevima. Istaživanjem su obuhvaćene i žene koje su u braku i one koje sa partnerima žive nevjenčano.

Ispostavilo se da u više od 93 odsto porodica, žene, iako su zaposlene van kuće, obavljaju sve ili veliku većinu svakodnevnih kućnih poslova.  

– U manje od šest odsto anketiranih porodica partneri ove poslove obavljaju podjednako, dok u samo tri od 500 slučajeva većinu rutinskih kućnih poslova češće obavlja muškarac – navodi se u istraživanju.

Na vrhu liste “ženskih” poslova su čišćenje kupatila i peglanje, što su poslovi koje u više od 90 slučajeva obavlja isključivo žena. Nema mnogo razlike ni kada se radi o pranju veša ili suđa, mijenjanju posteljine, pranju i brisanju podova, usisavanju… U 80 odsto slučajeva to je dužnost žene.

Žene sa završenom ili nezavršenom osnovnom školom češće rade sve ili većinu kućnih poslova,  nego žene sa višim stepenom obrazovanja, navodi se u istraživanju. U tu kategoriju spada i Vesna (50), majka četvoro djece iz jednog malog mjesta kod Banjaluke.

– Bila sam srećna kad sam dobila posao u jednoj fabrici, ali sam morala mnogo više da radim po kući da bih mužu dokazala da je u redu što sam se zaposlila i da zbog toga neće trpjeti ni kuća i djeca. Naravno, nisam nikad smjela ni spomenuti da hranu kupujemo i račune plaćamo od moje plate, jer je on godinama bio nezaposlen – kaže Vesna.

A šta rade zaposleni i oženjeni bosanskohercegovački muškarci, kada dođu kući, osim što se, kako se eufemistički navodi u istraživanju, bave “slobodnim aktivnostima”? Oni se, ako je suditi po anketi, ipak mnogo više bave svojom djecom, nego što su to činili očevi iz ranijih generacija.

Polovina, do čak 60 odsto tata u BiH spremno je da sa svojim suprugama podijele obaveze oko djece, ali ne bas sve obaveze. Tate i mame su ravnopravni samo kad je u pitanju igra sa djetetom, šetnja ili pomoć oko školskih obaveza. Ostali, “dosadni” poslovi, poput mijenjanja pelena, hranjenja male djece, brige o djetetu kada je ono bolesno, još uvijek je u tri četvrtine slučajeva obaveza majki.

– Mnogo mi znači što sa sinom izađe u šetnju, da mogu na miru pospremiti stan – kaže Ana (30), jedna od onih žena koje se na sva usta hvale kako im muževi “pomažu u kući”. Ipak, ne pada joj na pamet da bi ona mogla šetati sa sinom u parku, dok muž riba i usisava.

O neravnopravnosti, kada je u pitanju roditeljstvo, ali i o surovim uslovima na tržištu rada, svjedoče i podaci o korištenju roditeljskog ili porodiljskog odsustva nakon rođenja djeteta.

U 46 odsto anketiranih porodica ni jedan od partnera nije koristio roditeljsko ili porodiljsko odsustvo. Među roditeljima, koji su imali tu “privilegiju” u 94 odsto slučajeva na porodiljskom odsustvu je bila žena, dok je samo 3,5 odsto očeva iskoristilo ovo zakonsko pravo.

Banjalučanka Milica (60) je prije 23 godine koristila porodiljsko, a zbog rizične trudnoće je mjesecima prije toga bila na bolovanju. Bilo joj je strogo zabranjeno da radi kućne poslove, ako želi da iznese bebu.

– Tek u toj situaciji sam shvatila koliko je bila prenaduvana priča o mom tadašnjem suprugu, za koga su svi govorili da je “divan muž”, koji “pomaže ženi”. Čak sam i ja vjerovala u to, a ispostavilo se da mu je sve teško i da ništa ne zna, kao da smo mi žene išle na fakultet za domaćice. Sjećam se kako je pokušavao da promijeni posteljinu, pa odustao, uz riječi: “ovo nijedan čovjek ne može sam da uradi”. Odgovorila sam mu, možda nijedan čovjek ne može, ali svaka žena može – priča Milica.

Ona nije imala problema na poslu, kada se vratila sa porodiljskog, ali mnoge druge žene u BiH jesu. Svaka treća žena, pokazalo je istraživanje,  suočila sa radom pod znatno većim stresom zbog brige za djecu i njihovog odgoja. Petina njih je, uz brojne poslovne i porodične obaveze, morala potražiti i dodatni posao, kako bi obezbijedila dovoljno novca za porodicu, jer su troškovi povećani.

– Podjednak procenat žena morao je, zbog brige o djeci, odustati od karijere, 17 odsto žena je moralo prekinuti radni odnos, a njih 15 odsto je promijenilo posao, zbog majčinskih obaveza – navodi se u istraživanju.

Zbog kućnih i porodičnih obaveza svaka šesta žena je morala odustati od stučnog usavršavanja ili od poslovnog putovanja. Oko deset odsto njih je imalo i druge probleme, od sukoba sa kolegama ili šefovima, do smanjnenja plate.

– Više od osam odsto žena je zbog kućnih i porodičnih obaveza moralo da odbije ponuđeno unapređenje na poslu, navode istraživači.

Ovi procenti ne treba da čude, ako se uzme u obzir da skoro polovina zaposlenih žena, kada se saberu sve obaveze u kući, od domaćičkih do roditeljskih, na te poslove troši više od 30 sati sedmično. One dakle, doslovno, imaju duplo radno vrijeme.

Uz to, skoro 60 odsto anketiranih zaposlenih žena radi i vikendom, a većina njih ne može da računa na “baka servis”, niti na bio koji drugi vid pomoći od strane članova šire porodice.  

Samo devet odsto anketiranih zaposlenih žena u BiH, bar povremeno, unajmi dadilju ili kućnu pomoćnicu. Takav luksuz sebi mogu priuštiti samo žene iz imućnijih porodica i one koje rade dobro plaćene poslove.

I tako im, na kraju, ostaje samo jedan izlaz: da peru, peglaju, kuvaju ručak za sutra… u kasnim noćnim satima, dok pošten svijet spava. A to, naravno, košta, i ne plaća se novcem, nego zdravljem i duševnim mirom.

To je godinama bio stil života i za Tatjanu (37) iz Sarajeva, akademski obrazovanu, uspješnu i danas srećno razvedenu ženu.

– Ambiciozna sam, radim od svoje dvadesete, ali se, eto, nisam snašla u ulozi koja mi je nekako došla u paktetu uz vjenčani prsten – kaže Tatjana.

Ta je uloga, kaže, podrazumijevala da ona mora sve da stigne:  prihvatala je to ćutke i osjećala se krivom, ako nešto ipak ne stigne.

Muževljeve košulje su morale uvijek biti ispeglane, ako najavi službeni put sve je u ormaru je moralo biti “pod konac”.

– Ne bi se ništa strašno desilo, ako nije tako, ali bi uslijedio telefonski poziv. On bi mi plačljivim glasom saopštio da je planirao da obuče baš tu košulju, jedinu koja nije opeglana. Ja bih na vrat na nos dotrčala da to sredim. I ukoliko bih mu to kasnije spomenula, dobila bih komentar da pravim “nauku” od kućnih poslova – kaže Tatjana.

Dodaje da i ona ide na službena putovanja, ali da se niko ne pita, kad će i kako opeglati svoje košulje za seminar i haljine za koktel.

– Da dijete bude namireno, to se podrzumijevalo, kao i da vikendom odem kod roditelja, jer žensko sam dijete, koje treba da ih pripazim. U međuvremenu pripazim malo i njegove roditelje. I stalno me pratio osjećaj krivice: kako nisam stigla da opeglam baš tu košulju, da skuvam tu supu, obiđem roditelje baš tog dana – priča Tatjana.

Kad bi išla na službeni put ili do kasno ostajala na poslu znala je da je u kući čeka haos, s kojim se valja izboriti.

Dešavalo se da je, dok je na službenom putu, pozove muž, koji je po stuci ineženjer, i pita je kako se uključuje veš mašina. Svi bi se u društvu tome smijali, i komentarisali kako je njen suprug pravi laf, jer joj pomaže u kućnim poslovima.

– A ustvari on bi mi tim pozivom pokvario veče poslije super edukacije na kojoj sam imala uspješnu preznetaciju – priča Tatjana.

Iako su suprug i ona kasnije mogli da plate pomoć u kući, ostao je taj model ponašanja, u kojem se Tatjana, kako kaže, osećala potcijenjeno.

Godine su joj trebale da shvati, da je ovakav model ponašanja ponijela iz kuće i iz društva u kojem je odrasla, uz majku savršenu domaćicu i oca oficira, koji je “divan muž”, jer “pomaže ženi”, ali samo u vanrednim okolnostima, jer se podrazumijevalo da su kućni poslovi majčina obaveza.

– Pitam se jesam li se ja pomjerila makar milimetar dalje od tog stereotipa, ili je evolucija zakazala – kaže Tatjana.

Većina žena u BiH nikad sebi ne postavlja takva pitanja. A možda, jednostavno, od silnih poslova i obaveza, nemaju kad da, što bi se reklo fudblaskim riječnikom, stanu na loptu i pogledaju raspored igrača. I promijene taktiku.

Dok su u doba naših baka muški poslovi bili uglavnom oni za koje je potrebno više fizičke snage, poput cijepanja drva, ili nošenja teških tereta, pitanje je šta su danas, kada je sve “na dugme”, poslovi koji priliče ozbiljnom muškarcu i domaćinu.

Istraživanje Agencije za ravnopravnost polova BiH pokazalo je da su to povremeni veći poslovi vezani za održavanje stana, poput krečenja, te male kućne popravke tipa zamjene sijalice ili osigurača, kao i poslovi vezani održavanje automobila.

Brigu o porodičnom automobilu, uključujući i sipanje goriva ili odvoženje vozila na servis, u BiH preuzima 71 odsto muškaraca. Istina, oni i mnogo češće voze automobile od svojih partnerki. Anketa je pokazala da, u slučaju kada u porodica ima jedan automobil, u manje od šest odsto slučajeva taj automobil češće koristi žena.

(Srpskainfo)