Deset godina Vikiliksa i demontaže spoljne politike Sjedinjenih Američkih Država

Objavljivanje preko 250.000 američkih diplomatskih poruka pre 10 godina izazvalo je globalni politički potres što je osnivača Vikiliksa Džulijana Asanža za SAD učinilo državnim neprijateljem broj 1.

Svijet 28.11.2020 | 15:47
Deset godina Vikiliksa i demontaže spoljne politike Sjedinjenih Američkih Država

 Grom iz vedra neba udario je 28. novembra 2010. Pet vodećih zapadnih medija počelo je istovremeno da objavljuje tajne iz „kontrolnog centra" vašingtonske diplomatije. Njihov izvor: 251.287 uglavnom povjerljivih i tajnih dokumenata iz ministarstva spoljnih poslova super sile - koje im je na raspolaganje stavila zviždačka platforma Vikiliks.

Nikada ranije novinari nisu odjednom imalo toliko povjerljivih podataka pred sobom. Njemački partner, magazin Špigel, to curenje informacija nazvao je „katastrofom za američku diplomatiju".

Špijuniranje UN

Iz tajnih dokumenata se moglo saznati mnogo detalja poput informacije da je Vašington svojim diplomatama naložio da intenzivno špijuniraju saradnike Ujedinjenih nacija, uključujući i generalnog sekretara - čak i njihove biometrijske podataka ili putničke navike.

Isto tako se moglo saznati kako arapske države traže vazdušne napade na iranska nuklearna postrojenja, kako Peking gubi strpljenje sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-Unom pa sve do ne baš lepih komentara američkih diplomata o zemljama u kojima su na službi.

Asanž je Vikiliks pokrenuo još 2006. ali, „diplomatske poruke su za nas predstavljale vrhunac Vikiliksovih otkrića 2010.", sjeća se novinar Špigla Marsel Rozenbah. Na početku su ovi materijali preko medijskih partnera u javnost bili puštani malo pomalo. Međutim, u jesen 2011. u javnost je greškom dospio kompletni materijal - bez uobičajeno nečitljivo precrtanih imena diplomata. Vikiliks je zbog toga bio žestoko kritikovan.

I tako, mada to prvobitno nije bila namjera, hiljade novinara širom svijeta je dobilo uvid u tajnu komunikaciju najveće svjetske sile.

„Materijal je još uvijek aktuelan. To je postalo nešto kao javni arhiv i igra ulogu u novinarskom radu, u svakodnevnom istraživanju", kaže Rozenbah.

Špijuniranje EU u Briselu

U toj arhivi se može pročitati, na primjer, kako je američki posmatrač u Briselu 2009. bio iznenađen „kako je lako prodrijeti u institucije EU i kako je lako na njih uticati ako im se pristupi sa adekvatnim razumijevanjem procesa izgradnje koalicije u EU".

Ili kako je zamjenik ministra spoljnih poslova zamolio japanskog zamjenika ministra spoljnih poslova 2010. da u budućim raspravama o regionalnoj arhitekturi izbjegne termin „Azija Azijatima".

Ili kako je Saudijska Arabija identifikovana kao najvažniji izvor finansiranja sunitskog islamističkog terora - širom svijeta.

Ili kako se razmišljalo o promejni režima na Kubi i u Venecueli.

Zloupotrebe moći i korupcija u arapskom svijetu, na primer u Tunisu, postale su vidljive - do detalja. Kao i to koliko često su stvarni ciljevi vlada bili u suprotnosti sa onim javno proklamovanim.

Objavljivanje depeša ambasada poklopilo se sa prvim varnicama protesta u arapskom svetu. Rozenbah smatra da su objavljenje depeše ambasada bile „bar jedan faktor onoga što smo tada, u mjesecima koji su slijedili, doživjeli pod krilaticom Arapsko proljeće".

Uticaj Vikiliksa na novinarstvo

Vikiliks je postavio i nove standarde u novinarskom radu, posebno što se tiče međunarodne novinarske saradnje. „To je primjer za novu vrstu odnosa prema materijalu koji je zanimljiv na globalnom nivou, čiji je sadržaj geopolitika", kaže Rozenbah.

Vikiliks je promijenio i odnos prema informaciji kao takvoj, kaže Sem Forsajt stručnjak za informacijsko ratovanje pri Institutu za istraživanje mira i sukoba u Hesenu(HSFK).On smatra da je s Vikiliksom na međunarodnu scenu stupio hibridni ne-državni akter koji može uticati na međunarodne odnose i čak djeluje na strateškom nivou  - i to isključivo metodama novinarstva. Posljedica je  - pooštravanje sukoba u sferi informacija. „Danas svi razumiju da morate da kontrolišete komunikaciju. Morate aktivno da proizvodite tokove komunikacije koji vam omogućavaju da kontrolišete naraciju."

Čelzi Mening

Vikiliks je eksplozivni materijal za svoja otkrića 2010. dobio od Čelzi Mening koja se zvala Bradli Mening, i bila u američkoj vojsci u Iraku te imala pristup bazama podataka američke vlade.

„Šta bi uradio da imaš neviđen pristup tajnim mrežama (...) i tamo video nevjerovatne stvari kojima je mjesto u javnosti, a ne u mračnoj prostoriji sa serverima u Vašingtonu?", pitao je na četu Mening maja 2010. američkog hakera Adrijana Lamoa. Pomenuo je četvrt miliona „depeša Stejt dipartmenta iz ambasada i konzulata širom svijeta objašnjavajući kako prvi svijet eksploatiše treći svijet, detaljno, iz interne perspektive. (...) Svuda u svijetu gdje SAD ima nekog svog... postoji diplomatski skandal koji će biti razotkriven". Mening je rekao da je važno da ove informacije izađu, jer „mogu nešto promijeniti".

Haker je izdao Meninga, koji je uhapšen i pred vojnim sudom osuđen na 35 godina zatvora. Poslije sedam godina, pušten je na slobodu.

SAD protiv Džulijana Asanža

Mening je bio uvjeren da će Hillari Klinton, tada ministarka spoljnih poslova i hiljade diplomata širom svijeta  „dobiti srčani udar" kada jednog jutra u medijima vide svoje tajne poruke. Klinton je već dan kasnije 29.11.2010. govorila o „napadu na međunarodnu zajednicu, saveze i partnerstva".

Koliko se Vašington zapjenio, moglo se vidjeti iz drugih reakcija: Protivnici su zahtijevali da se Džulijan Asanž ubije, Vikiliks je skinut sa Amazonovih servera, PejPal mu više nije prosleđivao donacije, kao ni kompanije kreditnih kartica Mastercard i Visa, napadnuta je veb-stranica Vikiliksa, političari SAD su platformu nazivali terorističkom organizacijom.

Američki političari su više puta izjavili da Vikiliks ima „krv na rukama" i da publikacije ugrožavaju živote informanata ili članova opozicije autoritarnih režimima. „Ove tvrdnje se nisu obistinile", objašnjava Rozenbah.

Naročito se Asanž našao pod velikim pritiskom - proglašen je državnim neprijateljem. Nakon što je proveo sedam godina u azilu ekvadorske ambasade u Londonu, trenutno se nalazi u britanskom zatvoru pod mjerama maksimalne bezbjednosti. SAD su podnijele zahtjev za izručenje. Prijeti mu 175 godina zatvora. Presuda će biti donesena 4. januara.

(DW)

Komentari / 5

Ostavite komentar
Name

Jeli ima

28.11.2020 16:34

Sta i o Rusiji? Kad vidim ovo, "Zloupotrebe moći i korupcija u arapskom svijetu". Kako li je samo u Rusiji ilu kod nas.

ODGOVORITE
Name

Goca Bijedic

28.11.2020 16:34

Asanž je heroj danasnjice.

ODGOVORITE
Name

Najveci heroj

28.11.2020 19:38

Proti zla na zemaljskoj kugli za sva vremena.

Name

Makso

28.11.2020 17:50

Čitao sam vikiliks kad je izišao i fantastično su amerikan i snimili svakog političara na balkanu. Oslje id svih novina i emisija zajedno. Ali prosječni svetosavsko optrani srpski mozak vidi to kao slabost amerike. Ja kažem svakanim čast.

ODGOVORITE
Name

haha

30.11.2020 10:17

pa ti prvo moras da budes pismen da bi uopste napisao "Svetosavsko" "Srpski" ajde sada komunisticko pseto vracaj se u dvoriste, ceka te kost hahahaha