Dvadeset godina Dodik upravlja Javnim servisom

Osnovni zadatak javnih RTV servisa, kako je naloženo u zakonu, jeste da građanima osiguraju nepristrasan, istinit i vjerodostojan programski sadržaj najvišeg kvaliteta. Sve suprotno od ovoga već godinama čini Radio-televizija Republike Srpske, ako je suditi prema žestokim kritikama opozicije i dijela javnosti u Republici Srpskoj.

Republika Srpska 16.10.2020 | 07:53

Kritike opozicionih predstavnika u RS na račun rada RTRS-a posebno su glasne prethodnih mjeseci kako se bliže lokalni izbori u našoj zemlji.

"RTRS u službi Milorada Dodika", "RTRS je Dodikovizija", "RTRS instrument vladajuće garniture", komentari su koji se nerijetko nalaze ispod bilo kakvih vijesti koje se tiču ovog javnog servisa.

Mnogi čak i ne dozvoljavaju da se RTRS naziva javnim servisom jer, kako kažu, ovaj medij već protekle dvije decenije ne obavlja svoju ulogu. Istina je da ni ostali javni emiteri u BiH nisu daleko od ovakvih osuda.

"Moramo vratiti ugled RTRS-u, moramo ga vratiti građanima", još jedna je u nizu poruka predstavnika SDS-a i PDP-a koja je nedavno upućena s Trga Krajine u Banjaluci.

Dodik upravlja RTRS-om dvije decenije

Onima koji prate RTRS jasno je da se proteklih 20 godina u eteru javnog emitera RS-a nije začula kritika nijednog poteza Milorada Dodika, lidera vladajućeg SNSD-a i sadašnjeg člana Predsjedništva BiH. Dodik je imao potpunu kontrolu nad RTRS-om i u vrijeme dok je on bio opozicija, čime njegovo upravljanje javnim emiterom traje dvije decenije, govori nam urednik i vlasnik banjalučkog portala Buka Aleksandar Trifunović.

"RTRS apsolutno i neskriveno radi za SNSD. Međunarodna zajednica je u vrijeme kada je Dodik bio opozicija vodila računa o tome da se RTRS demokratizuje, pa je time SDS koji je bio na vlasti imao mnogo manje uticaja na javni servis od Dodika. Kada je Dodik nekad poslije Aprilskog paketa ponovo preuzeo vlast, on je praktično nastavio svojim uticajem na RTRS. Tako da, uticaj koji on ima na RTRS traje već više od 20 godina. To je sve predstavljeno kao da je sasvim normalno da javni servis može biti u vlasništvu jednog čovjeka i njegove partije. Pošto je Dodik vlasnik svoje partije, tako se ponaša i sa RTRS-om", smatra Trifunović.

Trifunović nam dalje govori kako je u proteklih osam godina dva puta gostovao na RTRS-u. Oba puta su ga kolege s RTRS-a, kako nam priča, pokušale predstaviti kao izdajnika.

"Stavili su mi metu na leđa kao da sam neko ko radi protiv nekih zamišljenih interesa, što je vrlo opasno. Odazivao sam se njihovom pozivu jer smatram da trebam demantovati takve navode. Moje kolege tada nisu uspjele u svom naumu. Potom sam spominjan kad god se pričalo o protestima, obojenim rezolucijama i izmišljotinama. Novinari koji su radili na takav način su nagrađeni boljim pozicijama, ambasadorskim mjestima i slično. Vlast nagrađuje novinare. Poslije posljednjih izbora na slavlje pobjede SNSD-a pristigla je kompletna ekipa RTRS-a. To je tako godinama. Miloradu Dodiku najbitnije je da dobije izbore. S tim u vezi bitno je da RTRS dopre do onog broja ljudi koji glasaju za njega. Njega ne zanimaju ljudi koji gledaju RTRS i shvataju da je pred njima lažna vijest", ističe Trifunović.

Poslušni urednički kadrovi

Kako su vladajuće politike ovladale javnim emiterima pokazuju i javni konkursi na kojima su rukovodeće pozicije rezultat političkih dogovora, upozorava profesorica sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Lejla Turčalo.

"Menadžmenti koji su politički podobni imenuju uredničke kadrove koji su poslušni i tako se stvara mreža uticaja na izvještavanje javnih emitera, što nije slučaj samo s RTRS-om, nego i drugim emiterima, uključujući i lokalne, kantonalne i gradske medije. Sistem javnog emitovanja već godinama ne funkcioniše kao sistem i već godinama nije javni, nego politički ovisan. Zapravo bi se reklo da je u javnim emiterima stanje isto kao i u drugim javnim preduzećima gdje vladaju podobni, a ne sposobni.

Iako bi odnos javnih emitera i vladajućih politika trebao biti zasnovan na javnom interesu, odnosno javni emiteri bi prema konceptu javnog interesa trebali nepristrasno i objektivno nadzirati rad političkih struktura, situacija je, zapravo, obrnuta. Političke strukture kontrolišu javne emitere i tjeraju ih na podanički i sluganski odnos, pri čemu ne vidimo prevelik otpor njihovih menadžmenata na takvo služenje", smatra Turčalo.

Ona ističe da se javni emiteri trebaju stalno i ponovo podsjećati da ih plaćaju građani. U osnovi misije svakog javnog emitera je objektivno, nepristrasno, fer i izbalansirano izvještavanje u javnom interesu.

"Mi plaćamo RTV taksu da bismo imali garanciju da postoji mediji koji nas informiše na kvalitetan način. Pristrasnost, naravno, ne treba biti prisutna ni u privatnim medijima, no javni emiteri imaju specifične i zakonom regulisane normative u pogledu objektivnosti i nepristrasnosti i prema njima moraju djelovati. Javni servis je servis javnosti, ne političkih moćnika, ne vlasti.

Ovladavanje sistemom javnog emitovanja i manipulacija putem njega je put ka ovladavanju javnim mnijenjem, mišljenjem i stavovima javnosti o ključnim pitanjima u društvu i državi. Sve politike to pokusavaju činiti jer smatraju da javni servisi trebaju služiti njima. Ali, na uredničkim i novinarskim strukturama u javnim emiterima, ali i svim drugim medijima, jeste da se tome odupru. Ja osobno nisam sigurna da, uz časne izuzetke, za to ima volje ni na RTRS-u, ali nažalost ni u mnogim drugim medijima", ističe Turčalo.

Sudbina RTRS-a zavisi od rada njegovih novinara i urednika, dok su, s druge strane, medijski radnici gotovo "osuđeni" na pristrasnost radi lične egzistencije. Međutim, ukoliko sami ne dignu glas i ne usprotive se takvom djelovanju javnog emitera, teško će se nešto promijeniti, smatraju iz Udruženja BH novinari.

"Sve više je primjera 'ucjenjivanja' novinara gubljenjem posla, a kako bi radili u interesu političkih moćnika, a ne javnosti. Mislim da se čak povećava broj onih koji rade na kratkoročne honorarne ugovore kako bi se stalno držali u nekoj vrsti podređenog položaja. S druge strane, smatram da sami novinari moraju odbiti takvu vrstu ucjene, suprotstaviti se pokušajima cenzure ili zahtjevima urednika i vlasnika medija da odstupe od profesionalne etike. To važi za sve medije, a za javne servise posebno, jer ih plaćaju građani putem RTV takse", kazala nam je generalna sekretarka Udruženja BH novinari Borka Rudić.

Podsjećamo da je 1972. godine Međunarodna federacija novinara usvojila takozvanu Minhensku deklaraciju u kojoj se kaže kako je dužnost novinara da odbije svaki novinarski zadatak ukoliko se on kosi s novinarskom etikom i profesionalnim standardima.

U RS je cenzura uvedena u krivično zakonodavstvo i svaki novinar se može koristiti zakonom kako bi se zaštitio od nametanja cenzure, zahtijeva koji su nepošteni i ruše vrijednosti novinarske profesije. To praktično znači da postoji mnogo načina da novinari spriječe ponižavajući i ucjenjivački odnos urednika, direktora, kao i članova uprave u javnim servisima.

Novinari moraju reći "dosta"

Na pitanje može li se RTRS otrgnuti od vladajuće politike, Rudić nam odgovara kako je to moguće jedino ukoliko novinari odbiju raditi u interesu političkih moćnika unutar RTRS-a i izvan njega.

"Vjerujem da će doći dan kada će neko od tih časnih ljudi, ne samo u RTRS-u, već u svim javnim servisima i u javnim lokalnim medijima usred Dnevnika pogledati u kameru i reći: 'Dosta!', da će priznati kako ih je stid što su radili u interesu politike a ne svojih sugrađana, da su zloupotrebljavali svoju novinarsku profesiju i moć medija.

Jer, u situaciji kada vladajuće elite na državnom, entitetskom i lokalnom nivou mogu imenovati bilo koga za direktora ili urednika medija ili regulatora kao 'dio pregovaračkog paketa', tu onda nema boljitka bez pobune časnih novinara pojedinaca. A njih ima u svim medijima, tihi su i skrajnuti trenutno, ali ja vjerujem da će se probuditi i postupiti kao ljudi te reći 'dosta' vlastitom učešću u radu političkih mašina za proizvodnju javnih vijesti", naglasila je Rudić.

RTRS je u nekoliko navrata kažnjen zbog pristrasnog i neistinitog informisanja javnosti. Jedna od posljednjih kazni koju je Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) izrekla RTRS-u jeste ona iz 2019. godine od 6.000 KM zbog širenja informacija protivnih sudski potvrđenim činjenicama o masakru nad civilima u Tuzli.

U izvještajima o slučajevima kršenja pravila i propisa RAK-a mogu se pronaći sve izvršne mjere za RTV stanice, uključujući i RTRS.

Odgovarajući na naš upit, iz RAK-a napominju kako postoji još neriješenih slučajeva koji se vode protiv RTRS-a, a koji su u drugostepenom postupku. U ovim postupcima RTRS-u prijeti kazna od više od 80.000 KM za kršenje odredbi pravičnosti i nepristrasnosti, zaštite privatnosti i prenošenja izbornih kampanja u nekoliko odvojenih postupaka.

Podsjetimo, za vrijeme dok je na čelu RTRS-a bio Draško Milinović, ovaj javni emiter kažnjen je s gotovo 250 hiljada KM. Milinović je pak sredinom ove godine imenovan za direktora RAK-a. Predstavnici opozicionih partija pozivali su sve nadležne institucije, kao i međunarodne organizacije da utiču na imenovanje Milinovića za direktora RAK-a zbog njegovog neslavnog rada na RTRS-u, ali reakcije su izostale. Milinović je inače i bivši šef kabineta Željke Cvijanović, desne ruke Milorada Dodika.

Vrijeme će pokazati da li će Milinovićevo upravljanje RAK-om uticati na još pristrasnije izvještavanje RTRS-a, a sigurno je da će u narednim danima pred izbore u BiH gledaocima RTRS-a više nego ikada biti servirane priče o "najjačem SNSD-u koji je najodgovorniji za Srpsku".

(Klix)