Glamoč: Vlast SNSD-a, srpska djeca uče hrvatski

Djeca srpske nacionalnosti u Glamoču, iako su tamo Srbi većina, nemaju mogućnost izučavanja nacionalne grupe predmeta jer stranke na vlasti problem guraju pod tepih. Radumilo pojašnjava da problem srpskog jezika “može riješiti Milorad Dodik jednim pozivom Draganu Čoviću”.

Bosna i Hercegovina 12.09.2020 | 13:43

Dvojica sinova Slobodana Radumila ove će godine u lokalnoj školi u Glamoču petu godinu zaredom učiti hrvatski jezik umjesto srpskog, koji smatraju maternjim.

On kaže kako su se roditelji obraćali školi, potpisivali peticije, odlazili na razgovor ministru prosvjete Kantona 10, kojem Glamoč teritorijalno pripada, ali bezuspješno.

“Mislio sam da roditelji mogu nešto učiniti, ali to je nemoguće. Imao sam volju, ali sam shvatio da roditelji ne mogu ništa učiniti i da je sve stvar politike. Jednostavno se možemo razapeti u centar grada, svi mi roditelji, ali nećemo ništa postići. Zapravo, i ne trebamo da rješavamo to jer su nam Ustavom zagarantovana prava i neka to rješavaju političari”, smatra Radumilo i pojašnjava da problem srpskog jezika “može riješiti Milorad Dodik jednim pozivom Draganu Čoviću”.

Na vlasti u opštini Glamoč – u kojoj, prema posljednjem popisu stanovništva, Srbi čine 43,5 posto stanovništva, Bošnjaci 32,4 posto, a Hrvati 23,5 posto – nalazi se Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji podržava Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH). Na kantonalnom nivou stvar je obrnuta – na vlasti je HDZ BiH uz podršku SNSD-a. Dvije stranke su koalicioni partneri i na drugim nivoima vlasti.

“Zato i kažem: sve je stvar politike i Dodik jednim pozivom Čoviću, ponavljam, može riješiti taj problem za našu djecu. Ne mogu to niti roditelji, niti udruženja, niti crkva rješavati, jer nisu ni vlast i ne donose zakone. Zna se ko upravlja državom”, konstatira Radumilo.

Jelka Vranješ, majka četvero djece, od kojih troje pohađa glamočku školu, ukazuje na dodatnu dimenziju problema, koja se manifestira u “osjećaju diskriminacije, zapostavljenosti, distanciranja i neinteresovanja za jednu nacionalnu grupu učenika”.

“Osjećaj nepripadnosti koji srpska djeca imaju jeste veliki problem u njihovom društvenom životu. Socijalno su distancirani i sam čin upisa u školu – kad im se daje mogućnost biranja između hrvatskog i bosanskog jezika ali ne i srpskog – stvara ogroman kompleks na samom početku školovanja. Tokom nastave u višim razredima djeca se s tim problemom susreću u još većim okvirima. Ovo više nije samo obrazovni problem, već je problem mnogo dubljih psiholoških razmjera, što nikako ne bi smio da sadrži nijedan obrazovni sistem”, smatra Vranješ.

Ne brine je razlika između ćiriličnog i latiničnog pisma, za koju kaže kako je “u nekoliko slova i to se lako nauči”, koliko je zabrinuta za djecu, pogotovo kad uđu u pubertet, jer se “teško nose s prozivkama, uvredama, omalovažavanjima”.

“Kao roditelj sam htjela i psihologa angažovati, zajedno sa socijalnim radnicima, advokatima i psihijatrima”, govori Vranješ.

I ona podsjeća na sastanke sa kantonalnim ministrom prosvjete, ali je on, kako kaže, “svakim drugim sastankom iz zakona vadio jedan plus razlog zašto ne može biti organizovana nastava”. I tako bi sav dosadašnji trud, dodaje Vranješ, “otišao početkom svake naredne školske godine, kad je već bilo kasno da se realizuju dopunske nastave ili redovan program”.

Za direktora Osnovne škole “Glamoč” Antu Ćosića kaže da je uvijek imao korektan odnos prema roditeljima, te da je “uvijek davao primjer razumijevanja i podrške”.

Bez odgovora kantonalnog ministra

O problemu izučavanja nacionalne grupe predmeta za djecu srpske nacionalnosti u Glamoču direktor Ćosić nije mogao govoriti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH). U telefonskom razgovoru objasnio je kako je “sve u domenu resornog županijskog ministarstva koje propisuje nastavni plan i program”.

“Kakve odluke oni donesu, mi to poštujemo. S obzirom na pravilnik koji postoji u našoj županiji, djeca bi jedino mogla imati pravo na dopunsku nastavu”, kratko je odgovorio.

Još je potvrdio da je nastavu prošle školske godine pohađalo 238 učenika, a ove jeseni moglo bi ih biti manje, najvjerojatnije 226, pri čemu djeca srpske nacionalnosti čine otprilike trećinu učenika.

“Nemam tačan podatak za ovu školsku godinu, ali prošle je bilo 81 ili 82 učenika srpske nacionalnosti od prvog do devetog razreda. Vjerojatno će ove godine biti slično”, procjenjuje Ćosić.

Potvrdio je i kako djeca srpske nacionalnosti ne čine većinu učenika, nego je najviše djece hrvatske nacionalnosti, pa onda bošnjačke i srpske.

“Oko jedne trećine vrti se svake nacionalnosti i to varira od godine do godine, kako koja generacija, i uvijek bude nekih više, a drugih manje, ovisi kako se to poklopi”, zaključuje Ćosić.

Odgovori iz ureda kantonalnog ministra nauke, prosvjete, kulture i sporta Petra Galića nisu stigli do objave teksta.

Iz Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije BiH su naveli kako entitetski Ustav dodjeljuje kantonima isključivu nadležnost u provođenju obrazovne politike.

“Kantonalni zakoni o osnovnom obrazovanju garantuju ravnopravnost upotrebe sva tri službena jezika i oba službena pisma u obrazovanju. Kad je u pitanju nacionalna grupa predmeta (jezik i književnost, istorija i geografija, odnosno ‘priroda i društvo’ u početnim razredima osnovne škole, te vjeronauka), u Federaciji BiH bi se trebala izučavati u onim područjima i mjestima gdje je iskazan interes učenika i roditelja za takav vid nastave”, naveli su u odgovoru, te za sva dodatna pitanja usmjerili priču na Kanton 10.

Opštinski načelnik Nebojša Radivojša nije odgovorio na pitanje BIRN-a BiH o nastojanjima da se organizuje nacionalna grupa predmeta, niti na dodatno pitanje je li i zašto je opština Glamoč odustala od uvođenja nacionalne grupe predmeta, barem kao dopunske nastave.

(BN/Detektor)