Čuvena kuća Bauera - Prepoznatljiva građevina Bijeljine

Šetajući kroz istoriju Bijeljine, i prolazeći ulicom patrijarha Pavla, ne možemo da ne krenemo od samog ugla ulice i prepoznatljive građevine, čuvene kuće Bauerovih, preko puta parka.

Republika Srpska 05.09.2020 | 08:18

“Jedna je to od najljepših njemačkih i austro-ugarskih građevina u Bijeljini. Izgradila je 1909. godine, dakle prije već 111 godina, čuvena porodica Bauer, jedna od najpoznatijih bijeljinskih trgovačkih porodica, ne samo njemačkih nego i inače. Sjetimo se kviza beograske televizije “Sam protiv svih” koji je emitovan prije 20-tak godina, koga je vodio Ivan Bauer, direktni potomak te porodice. Koliko znam sada je poslanik u Skupštini Srbije i interesantno nikada nije bio u Bijeljini, zna samo da je porijeklom odavde”, pojašnjava Zoran Midanović, kustos u Muzeju Semberije.

Bauerovi su dali veliki doprinos Bijeljini, ne samo u ekonomiji nego i u kulturi. Prvi Bauer je sa suprugom italijankom, Viktorijom Kordinjari, u Bijeljinu došao 1890-tih godina.

“Njen brat je investitor ove zgrade, tako da ona ima mediteranski stil, proznačnost, mnogo je lijepa i jedna od najljepših zgrada iz perioda Austro-ugarske u Bijeljini. Iz te familije potiče i Marija Bauer-Đorđević, čuveni prevodilac. Nekoliko njemačkih pisaca je prevela i bila veliki donator knjiga bijeljinskoj Biblioteci. Iz te porodice jedna od sestara je bila udata za čuvenog bijeljinskog advokata Joakima Perendiju, zvala se Alisa. Ako se ne varam imali su 4 ili 5 sestara i dva brata blizanca su bila u porodici”, navodi Midanović.

Ulica je bila dio pominjanog šarampova, turskog utvrđenja u Bijeljini koji je srušen 1878. godine, dolaskom Austro-ugara. Na mjestu gdje je danas Vladičanski dvor nekada je bilo Ministarstvo šuma. Bijeljina je dala i ministra, pominjanog Ljubomira Pantića iz sela Zagoni.

Posle je bio jedan od rijetkih Srba ministara u zločinačkoj NDH. Pošto je bio u rodu sa visokim komunističkim funkcionerom Rodoljubom Čolakovićem, nakon rata je sklonjen. U toj zgradi, koja je srušena, nakon II svjetskog rata nalazio se Savez komunista.

U ovoj ulici se nalazio i prvi bioskop u gradu, danas je na tom mjestu hotel i banka.

“To je bila jedna magaza i 1909. godine, zanimljivo kada je napravljena i kuća Baurovih, Nijemac Hajnir Brajt Vizer, mašin-bravar po zanimanju je napravio na tom mejstu prvi bijeljinski bioskop. Imao je oko 150 mjesta i od vršalice je napravljen improvizovani kino-projektor i kako je u “Korzu stare Bijeljine” pisao Slobodan Popović, to su bile kopije koje su prije Bijeljine obišle cijelu monarhiju, ali uglavnom su djeca, naravno bila najveći konzumenti”, otkriva tajne stare Bijeljine kusos Muzeja.

Bioskop je radio sve do I svjetskog rata. U tom dijelu ulice, gdje se nalazi i čuvena Pašića kuća, bio je i zatvor.

“Do 1963. godine, do kad je tu bio i Sud, prije izgradnje sadašnje zgrade, tu je bio i zatvor. Sud je bio ispred, zatvor posadi, tako da su se osuđeni odmah prebacivali na odsluženje kazne. Posle je prešla škola, tadašnja “Fadil Jahić Španac”. Zatvor je inače služio za kazne za sitnije prekršaje.”

Preko puta je 1962. godine izgrađen Omladinski dom, današnji Centar za kulturu, sa zavidnim kulturnim pedigreom. Pozorište je tu radilo predstave, a u velikoj sali koju je imao, sviralo je Bijelo dugme, grupa Smak, Vatreni poljubac...Dom je obilježio mladost mnogih bijeljinaca koji su stasavali 80-tih godina.

“Jedno vrijeme je čak bio među najboljim domovima omladine u Jugoslaviji, krajem 80-tih godina, u vrijeme kada ga je vodio pokojni Salem Čorbo. Tada je bilo aktivno i pozorište, sa tada mladim režiserom Dušanom Tuzlančićem, i “Muzičkom omladinom”, pokojnog Brace Gojkovića. Bio je to izuzetno jak kulturni centar. Jednostavno se, da tako kažem potrefilo da su se okupili mladi, školovani ljudi, željni kulture. Mislim da je jedino tada Dom omladine opravdao svoj naziv i zaista je služio omladini. Da ne zaboravim i Likovni klub “Geneza” sa Ljubišom Vujićem, koji je radio odlično do pred rat. Kod nas se, nažalost, uvijek kada ide dobro, onda desi neka turbulencija”, prisjeća se Midanović.

Jedna od najinteresantnijih fotografija koju možete naći u bijeljinskom Muzeju, potiče upravo iz ove ulice. Na njoj se nalazi “Luft” kafe, kafić na otvorenom, kao mu samo ime kaže.

“To je interesantno, da je tu jedna porodica, porijeklom iz Sudana, koja je došla zajedno sa Turcima, i sticajem nekih okolnosti ostala u Bijeljini, otvorila kafanu na otvorenom. Kafić je radio i za vrijeme Austro-ugarske, vidimo to na razglednicama koje potiču iz tog vremena. Radi se o klasičnim crncima, vlasnicima kafane i konobarima. Posle su se miješali sa domaćim muslimanima  i koliko znam prezivaju se Hasanovići, te su u međuvremenu i pobijelili. I danas ima njihovih potomaka u Bijeljini, potpuno su bijeli, nikada ne biste rekli da su sudanskog porijekla”, oživljavala istoriju i uspomene Semberije, Zoran Midanović.

S jedne strane ulice bila je Imamović mahala, a sa druge Suljagića mahala, iz turskog vremena. Od II svjetskog rata nosila je ime po Mirku Filipoviću, narodnom partizanskom heroju, od 1992. ime Jovana Dučića, od prije dvije godine je ulica patrijarha Pavla. Uskoro bi trebala biti pretvorena u pješačku zonu.

BN TV