Problemi stočara: Bikovi utovljeni, kupaca nema

Organizovanim, robnim tovom bikova na veliko, u Semberiji se bavi više od dvadeset stočara, a skoro da nema domaćinstva koje tovi od dva pa do pet bikova isključivo namijenjenih tržištu.

Republika Srpska 28.07.2020 | 20:00

Po kvalitetu utovljenih grla semberski stočari su nadaleko poznati, ali ovo ljeto će svi upamtiti po slaboj potražnji stoke, jer kupaca skoro da i nema, pa su uzgajivačii prinuđeni da nastave da hrane bikove, čime povećavaju ionako velike troškove u ovom poslu.

Tov junadi i bikova u Semberiji obavlja se na najsvremeniji način, prema savjetima veterinara i u kvalitetno pripremljenim stajama. I to je, najčešće, glavno opredjeljenje stočara, jer su svu biljnu proizvodnju na svom imanju – trave, djeteline, silažni i merkantilni kukuruz te druge vrste krmnog bilja – usmjerili u tov goveda.

Tim spojem ratarstva i stočarstva uspijevaju da ostvare bolji dohodak, jer sve što proizvedu na njivama iskoriste u svojim štalama. Nabavljaju jedino industrijsku stočnu hranu, mineralne i druge komponente.

Većina njih uz tov bikova gaji i krave muzare, pa proizvode mlijeko. I to je veoma koristan posao, jer se sav rasni muški podmladak ostavlja za tov, a ženska telad ili se prodaje ili se njima popravlja rasni sastav goveda u vlastitom domaćinstvu.

Sve je ovo do nedavno išlo dobro, dok su se utovljena grla mogla prodavati, dok je bilo izvoza u Tursku i druge zemlje. Sada je slika posve drugačija – utovljene bikove nema ko da kupi. Jednostavno, nema ni kupaca iz Federacije BiH koji su, inače, najznačajniji u ovom poslu.

– Ovih dana cijena utovljenih bikova je od tri do 3,70 KM, što je veoma niska cijena. Kupac uslovljava – kaže da su grla prestarila i navodno traže junad, ali dok su bikovi bili u najboljoj klasi kupaca nije bilo, kaže Đoko Aleksić, stočar iz Batkovića kod Bijeljine.

On napominje da i dalje mora hraniti bikove – prvenstveno da ne izgube na težini, ali živo marvinče se ne može prepustiti da gladuje. To značajno povećava troškove ionako skupog tova goveda.

– Na ovaj način utovljenik, kada se preračunaju ulaganja, „pojede sam sebe“, što znači da dodatna ishrana   „proguta“ ono što bi stočar mogao zaraditi, kaže Aleksić.

Većina domaćina, bar onih sa manjim poslovima, koji tove do desetak grla, odustaju od ovoga posla, pa se opredjeljuje za ratarstvo, a samo poneki nastavlja sa  proizvodnjom mlijeka, svakako u manjim količina, a sve to da proizvodnju žitarica i krmnog bilja iskoriste na vlastitom imanju.

– Ostavio sam nekoliko muznih krava i posvetio sam se ratarstvu, jer je stočarstvo postalo nesigirna proizvodnja, kaže Ilija Lazić iz Velinog Sela.

Slično je postupio i Miloš Petrović iz Broca. Ostavio je samo tri junca da tovi i četiri krave da proizvodi mlijeko.
- Moja dva sina značajno su na svojim imanjima smanjila tov goveda. Trenutno imaju već utovljeno dvadeset jedno grlo, a kupaca nema. Valjda je stao izvoz goveđeg mesa, šta li, ali vjerujem da na sve ovo utiče i korona viris i sve što je u vezi s njim, napominje Petrović.

I još nešto – da bi mogli na domaćem tržištu da prodaju kupcima iz drugih krajeva i Federacije BiH, stočar mora da pribavi nekoliko dokumenata i da izvrši zdravstveni pregled utovljenog grla. A za to su potrebna dodatna i veoma značajna novčana sredstva.

Sve u svemu, poljoprivrednici, kako kažu, prepušteni su sami sebi, moleći se da krene izvoz goveđeg mesa i da im se posreći da im u dvorište dođe kupac.

(Tihomir Nestorović / BN NTV)