On je instruktor vožnje sa stažom preko 60 godina

60-tih godina u Bijeljini je postojao jedan jedini instruktor vožnje. Jedan od 20 koliko ih je bilo u čitavoj BiH. 82-godišnji Milorad Mijo Cvjetković, vožnju je položio 1956. godine.

Republika Srpska 18.07.2020 | 12:37

Auto-moto društvo se u Bijeljini nalazilo gdje i danas, tu je bilo nekoliko drvenih garaža gdje su se održavali kamioni ostali iz II svjetskog rata. Mijo kaže da ga je svijet automobila privlačio još iz dječačkih dana, pa je počeo često dolaziti u društvo i sve duže se zadržavati.

“Tu su me prihvatili i tako je krenulo. Čitavog života sam obučavao iz hobija, nije mi to bilo osnovno zanimanje, ali to sam volio da radim”, kaže prvi instruktor vožnje u Bijeljini.

Nakon što je završio Učiteljsku školu, životni poziv ga vodi drugim putevima, ali se uvijek vraćao automobilima i obuci. On sam je vozački ispit položio kao 18-godišnjak.

“I to na nekom ostinu koji je bio u Auto-moto društvu, engleski. Volan na lijevoj strani. Prvi put sam sjeo za upravljač, a volan na lijevoj strani. Na tom sam vozilu naučio i na kraju polagao. A moji kandidati na početku su obučavali na kamionima “dodgovima”, zarobljenim u ratu. Dovozili smo ih iz kasarni iz Beograda i Sarajeva, pa smo ih popravljali i na njima obučavali. Dugo vremena posle obučavao sam na italijanskom fiatu 1100 “millecento”. Ručica mjenjača je bila na upravljaču. Kandidata nije bilo puno, polagali su imućniji, koji su imali odnekle da nabave vozila, nije se to polagalo onako, da se ima vozačka dozvola”, pojašnjava Cvjetković.

Benzinske pumpe u gradu nije bilo, gorivo je dolazilo u tadašnji Univerzal, na izlazu iz grada, točilo se i nosilo u kanisterima. Žene su rijetko polagale, uglavnom u paru sa bračnim partnerom. Nije bilo ni puno uslovnih puteva, pa je vožnja tokom obuke išla od Bijeljine do Erdevika. Za licencu instruktora nije bilo potrebno puno.

“Dovoljno je bilo dvije godine da ti je je stara vozačka dozvola i obučavaj. Tek kasnije je došlo da se polaže vozački ispit, pa je i to masovno počelo. Polagalo se u Sarajevu. Obuka se razlikovala puno od ove današnje, ispitivač je imao pravo da te navede na grešku. To je sve izgledalo kao neka igra. Na ovom kamionu što sam Vam pominjao, sjedne sa mnom deset kandidata. I vozimo do Erdevika, na smjenu. Tako par puta odvozamo i to je obuka. Ni slučajno se nije dešavalo da neko mlađi dođe da se uči. Stariji ljudi uglavnom, i sa sela dođu sa šubarom na glavi. Korpa puna suvovine i svega što treba, da se počasti”, pripovijeda Miodrag.

U gradu je postojalo svega nekoliko automobila i motora. Broj na registarskoj oznaci označavao redni broj vozila u republici, a jedan od njih, sigurno najzanimljiviji, pripadao je upravo Miji.

“Prvi auto je bio opel olimpija kabriolet, onaj iz rata za zadnjim točkom pozadi zakačenim. Imao sam i motor. Dođem pred opštinu, parkiram se, iskupe se ispred da vide. A sad, helikopter može da se spusti, neko će se tek okrenuti. Sve je uznapredovalo, i neka je”, prisjeća se Mijo.

Za "A" kategoriju nije položio iz prvog puta, pao je na teoriji, koja bila mnogo drugačija nego danas.

“Nisam znao pod kojim se stepenom veže prikolica na motocikl. Tada se tražilo veliko poznavanje motoristike. Morao si da znaš više nego mehaničar da bi položio. Najteže mi je bilo magnetno paljenje, što sada i ne postoji”, prisjeća se Mijo tih vremena.

Obučava kandidate do današnjeg dana.

Ključno je, kaže, za kandidata strpljenje i sačekati da usvoji sve ono čemu ga uči, nekom se to desi prije a nekom kasnije. Pravila su se izmijenila i svima im se prilagodio, a izmijenili su se i kandidati i njihovi prohtjevi.

“Jednog momka sam obučavao i govorim ja njemu gdje da skrene, kuda da vozi. On u jednom momentu stade. Pitam ja-šta je bilo. Kaže on, jesam li ja tebi platio? Reko, jesi. E, kaže on, za moje pare hoću da vozim gdje ja hoću! Ali smirio sam i njega, spustio na zemlju vrlo brzo”, priča kroz smijeh čika Mijo.

Mnoštvo savjeta, i svi se odnose na bezbjednu vožnju, naročito motoristima, rado dijeli Mijo Cvjetković, a osnovni su ovi:

“Prva brzina kreće, druga skreće, trećom vozi, a četvrtom i petom Bože pomozi...”

BN TV