Kako izgleda baviti se borilačkim sportom u RS?

MMA (Mixed Martial Arts, mešovite borilačke veštine) predstavlja moderni borilački sport u kome se koriste različite tehnike više borilačkih veština. Ovaj sport objedinjuje različite discipline, kako iz borilačkih tako i olimpijskih sportova, kao što su: boks, kik boks, karate, jiujitsu, muay thai, tae kwon do, rvanje, džudo. Kako izgleda baviti se ovim sportom na našim prostorima, gdje nema ni krovnog saveza, a još pri tome biti uspješan, zna Viktor Vasić.

Republika Srpska 10.06.2020 | 17:55

MMA ili Ultimate fight– najkompletnija je borilačka veština današnjice i jedan od najpopularnijih borilačkih sportova u svijetu. Kod nas, zahvaljujući volji, želji i prije svega upornosti tek nekoliko ljudi, možemo da uživamo u adrenalinskom “plesu” po ringu ljutih protivnika. Jedan od njih je semberac Viktor Vasić, rođeni sportista. Najprije se okušao u fudbalu, i postigao značajne rezultate, ali život je za njega imao drugačiji plan-borilačke vještine, K1 i MMA. 

“U kiki boksu imam samo jedan poraz. Pobjeđivao sam uporedo u K1 i MMA. Dešavalo mi se da uporedo imam po jedan meč u obje discipline, i da se spremam uporedo za oba meča. Što ne tvrdim da je pametno. Jednostavno, ja nisam neko ko odbija mečeve. Prihvatam sve ponude, jer kako ću znati kakav sam ako se ne nadmećem sa najboljima”, pojašnjava Vasić.

36-godišnji Vasić, aktivno se u profesionalnim mečevima takmiči od 2008. godine. Za  uspjeh je kaže potrebna prije svega velika volja.  

“Uslovi su nikakvi, sad su i dobri kakvi su bili na početku. Nisam imao salu, nisam imao gdje da treniram, bukvalno sam molio ljude da mi daju prostor gdje mogu trenirati. Nije bilo strunjača. Naći sparing partnera je uvijek bilo teško, posebno u mojoj kategoriji, jer ja spadam u tešku kategoriju. Vrlo je malo ljudi koji se bave ovim sportom”, kaže uspješni sportista, i dodaje:

“Vi mene sad kad vidite, vidite da sam raspoložen, međutim bilo je raznih stvari kroz koje je trebalo proći. Povrede, psihološke borbe, svaki meč je psihološka borba kakvu prosječan čovjek neće nikada osjetiti. Ovaj put koji sam ja pršao je trnovit, da ne može biti trnovitiji. Bukvalno sam sve sam postigao. Gazio kroz vatru i kroz vodu, sam. Nije bio niko tu da me posavjetuje kako treba, a kako ne. Sad bih ja znao nekome reći i pomoći kojim putem da ide, da ne ide težim putem, kao ja, da mu olakšam za bar 50%.”

Prije nego što izađe u ring, od trenutka zakazivanja meča, kaže u glavi počinje da ga proživljava.

“Vi možete otići s drugarima na piće, proštetati, ali vama je mozak fokusiran na meč. Najčešće sam u svlačionici sam, prije meča. Obično sa borcima bude trener ili tako neko, ja volim da budem sam. Što se tiče samog meča najbitinije mi je da odradim onako kako sam ja zamislio. Nemam strah od protivnika, najbitinije mi je da ispoštujem ono što sam dogovorio sa trenerima i što sam spremao”, priča pokušavajući da nam dočara kroz šta prolazi.

Dva mjeseca prije meča je u trenažnom procesu, trenira dva puta dnevno, pazi na spavanje, ishranu, odriče se mnogih stvari.

“Ne može mi ništa zamijeniti taj osjećaj, ne postoji stvar koja može zamijeniti to, kada prozovu vaše ime i treba da prođete kroz par hiljada ljudi. Mali broj ljudi to doživi. Najlakši posao je odraditi meč. Da li je tri puta po tri minute ili kako god. Date svoj maksimum pa kako bude. Kad dođe tih 24 sata do meča, potpuno ste fokusirani, dok dođete do svlačionice, motate bandaže, spremate se, vi ste već u meču. Vaš mozak je u borbenom modu, da se tako izrazim.”

Kada se završi meč, kao da padne breme s leđa, pojašnjava. Ali odmah kreću pripreme za sledeći cilj, jer ovakakav vojnički način života brzo uđe u krv i postane njegov sastavni i neizostavan dio, čak i da poželite suprotno. Strah u ringu ne psotoji, ali mimo njega, Viktorova slaba tačka su, kaže njegove dvije kćerke. 

“Za njih se plašim. Kad neka od njih sjedne na bicikl, plašim se da ne padne, evo mlađa kćerkica mi je skoro učila vožnju bicikla. Iako se ja ovamo lomim i kidam, bojim se da ona ne padne. Njih doživljavam dao najslabiju tačku, moje kćerke od 10 i od 6 godina,” priča sa velikim osmjehom.

Fizički najteži meč kaže imao je u Sloveniji, jer se radilo sa tehnikom rvanja, u kavezu, što dosta iscrpljuje. Najdraži meč u sjećanju nosi iz Francuske 2017. godine. Slučajno, kako obično bude, jer borac koji je trebao u ring, nije imao ispravan pasoš.

“Bukvalno su me ljudi pozvali sasvim slučajno. Tražili su borca teškaša, a ja sam baš s tim momkom bio u društvu. I ponudim se da idem ja umjesto njega. Čudili su se, pitali kako ću kad taj protiv kog se borim, nema poraz do sada. I otišao sam, radio sa domaćom zvijezdom, koja nije imala poraz. Organizacija je bila vrhunska, puna dvorana ljudi, a vjerujte da smo samo trener i ja bili Srbi. Pobijedio sam ga iako mi niko nije davao nikakve šanse”, priča o svojoj najslađoj pobjedi. 

-MMA u RS i Bijeljini ne postoji kao sport, kaže Viktor, jer nema prije svega saveza niti kluba.

Bijeljinskoj publici je zamalo promakla prilika da gleda profi MMA meč u aprilu, jer je korona pokvarila plan. Ideja i dalje postoji, kao i nada da će se ovaj spektakl odigrati do kraja godine. 

BN TV