Pomoć Udruženja "Mozaik prijateljstva" porodici Šarić

Slaviša Ćorić, demobilisani borac Vojske Republike Srpske, sa suprugom i šestoro djece živi u Bijeljini u iznamljenoj trošnoj kući, bez stalnog zaposlenja i minimalnom socijalnom pomoći. Institucije su ostale nijeme na vapaje ove porodice koja živi ispod granice egzistencije. Ovo nije usamljeni slučaj gdje država nema sluha, tako da ovakve porodice jedini spas vide u pomoći običnih građana - malih, dobrih ljudi.

Republika Srpska 04.06.2020 | 20:25

Rat, nezaposlenost, siromaštvo - obilježili su život porodice Slaviše Ćorića. U rodnom Višegradu, fabrike ugašene, radnici poniženi, i Slaviša sa suprugom i šestoro djece, dolazi u Bijeljinu da zaradi koru hljeba. U ratu je krvario za ovu državu, a sad za nekadašnjeg borca stalnog zaposlenja nema, niti krova nad glavom.

"Što zaradim na dnevnici i doplatak 230 KM, od toga ne može se živjeti. Kirija 140 KM, struje dođe 40 KM, vode isto toliko i kad sve sabereš ništa ne ostane da bi se prehranio", kaže Ćorić.

Njegova supruga Željka Šarić, majka šestoro djece, kaže da je ovo stalna borba sa životom.

"Danas imam, sutra nemam. Perem stepenice, nije me stid da sve radim. Nekad pomažem na zelenoj pijaci, ali danas imaš 10, 15 KM i šta je to - ništa", kaže ova majka.

Njihov sin, 15- godišnji Rade Šarić, koji ovih dana treba da se upiše u srednju školu, kaže da su više gladni, nego siti.

"Živimo u ljetnoj kuhinji, u jednoj sobi, prokišnjava. Kada pišemo zadaću nekada nemamo ni struje, ni ogreva, nemamo osnovne uslove za život", kaže ovaj dječak i dodaje da bi najviše volio da im dobri ljudi pomognu da izgrade kuću.

"Volio bih da imam svoju sobu, svoju kuću, kao svi moji vršnjaci", kaže Rade.

Od šestoro djece, dvoje je sa poteškoćama u razvoju. Jedna djevojčica je morala na operaciju, jer je 80 odsto oslijepila. I tad su institucije zakazale. Morali su da traže pomoć od komšija.

"Da nije naroda bilo, moje dijete bi slijepo hodalo", kaže majka Željka.

Otac porodice kaže da je ogorčen na nadležne institucije, naročito na Centar socijalni rad koji je gluv na sve njihove probleme.

"Jednom u godini dana daju jednokratnu pomoć od 50 maraka. I to pomoć? Pa oni bi trebali da štite djecu, a ne ovako. I kako je moguće da socijalni radnik meni dođe i kaže, ako ne budete imali da hranite djecu, mi ćemo vam oduzeti djecu i staviti ih u Dom. To da kažu jednom borcu prve kategorije.  Pošten sam i evo na šta sam spao", kaže Ćorić.

Ovaj demobilisani borac ukazuje da je mnogo boraca izvršilo samoubistvo zbog nebrige države.

"Koliko se boraca ubili jer nisu imali od čega da žive. Eto gdje su doveli ovaj narod, narod su doveli na kontejner", kaže Ćorić.

Putem društvenih mreža, dječak Rade je tražio pomoć dobrih ljudi, i pomoć je stigla od nekoliko pojedinaca i udruženja. Dovezena je potrebna odjeća i hrana i iz Udruženja"Mozaik prijateljstva" iz Banjaluke.

"Najteže je čuti da jedno dijete zove i u ime svojih roditelja traži pomoć. Mi smo pomogli koliko smo mogli", kaže Miroslav Subašić iz "Mozaika prijateljstva".

Subašić ističe da se dosadašnja praksa države da je slijepa na sve veće siromaštvo stanovništva, mora iz korijena da se mijenja.

"Moramo da djelujemo da ljudi rade, da ljudi zarađuju svojim rukama, a opet s druge strane, treba država da bude najveća što se tiče humanosti", rekao je Subašić.

Prije korona krize bilo je mnogo zahtijeva za pomoć, ali sad ima i tri puta više ljudi koji su prinuđeni da traže spas u ovakvim humanitarnim akcijama, upozoravaju iz Udruženja "Mozaik prijateljstva".

ŽELJKA  ŠARIĆ - telefon za pomoć:
066 214 635

UNICREDIT BANK AG
(HYPOVEREINSBANK)
MUENCHEN

SWIFT: HYVEDEMM

Beneficiary (korisnik):
Željka Šarić
IBAN code (broj računa):
BA395542030070700176

PAVLOVIĆ BANKA (NAŠA BANKA)
Željka Šarić
Broj računa: 554-303-027028-01048

BN TV