Jadrani nisu zaboravili svog heroja ni u vrijeme korone

Povodom Prvog maja, rođendana Momčila Gavrića, najmlađeg podoficira svih armija svijeta u Velikom ratu, na Lagatoru u Loznici, predstavnici Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912- 1918. godine položili vijenac i cvijeće na spomenik svog slavnog heroja i zemljaka.

Vijesti 30.04.2020 | 16:52
Jadrani nisu zaboravili svog heroja ni u vrijeme korone

Piše: Tihomir Nestorović

Jadrani su to uradili u ime lokalne samouprave i Centra za kulturu „Vuk Karadžić“ baš u vrijeme pandemije virusa korona i opake bolesti „kovid 19“koju on izaziva, poštujući sve mjere zaštite, jer Vukovi zemljaci ni u najtežim trenucima ne zaboravljaju ljude koji su zadužili svoj rod i zemlju.

Momčilo Gavrić (1906 – 1993) iz lozničkog sela Trbušnica, podno legendarnog Gučeva, svakako je jedan od njih, jer je još od najranijeg djetinjstva mnogo dobrog učinio za svoj zavičaj, Srbiju i sav srpski rod.  

Pored spomenika heroja, koji je podignut u parku breza u Loznicinaspram  biste njegovog ratnog komandanta generala Pavla Jurišića Šturma u lozničkom naselju Lagator, nedaleko od kasarne Vojske Srbije koja se zove „Kasarna Podnarednik Momčilo Gavrić“, uvijek, pa i sada u vrijeme pandemije, često osvanu cvijeće ili jabuke koje ostavljaju zahvalni potomci slavnih junaka legendarne Drinske divizije. 

Osmogodišnji Momčilo Gavrić slučajno je ostao živ u pokolju austro-ugarske soldateske 1914. Godine kada je bjesomučno jurišala preko Drine podno Gučeva na Srbiju. Zlodusi u plavim uniformama poklali su ispred rodne kuće cijelu familiju, a on je uspio pobjeći u planinu. Naišao je na vojnike Užičke divizije koja ga je spasla.  

Sa tom jedinicom prošao je sve velike bitke – Gučevo, Cer, Kolubaru i sve druge do povlačenja preko Albanije. Na Kolubari je, uz dozvolu artiljeraca, povlačio konopce na topovima cijele baterije gađajući neprijatejske položaje, govoreći: - „Da pobijem žgadiju!“, sveteći tako pobijene svoje najmilije na kućnom pragu u Trbušnici. Tada je imao osam godina.

Preživio je i albansku golgotu idući sve vrijeme pješke sa svojom vojskom, a u tome su mu pomogle dvije slane osušene morske ribice, koje je pomalo grickao, jer da ih je odmah pojeo umro bi od prekomjerne soli.

Kada se oporavio i ojačao ponovo je stao u stroj, a prilikom proboja Solunskog fronta je i ranjen. Momčilo Gavrić bio je ne samo najmlađi vojnik u Prvom svijetskom ratu, nego ga je, kao dvanaestogodišnjaka slavni srpski vojvoda Živoj Mišić unaprijedio u čin podnarednika. Tako je bio i najmlađi podoficir u svoj vojskama koje su tada ratovale u ovom ratu. 

Bio je poslat i u Englesku gdje je naučio vožnju automobila, a kada se vratio u Beograd zaposlio se u tom gradu. Ubrzo su ga regrutovali u Vojsku Kraljevine Jugoslavije. Određen je da vojni rok služi u Požegi. Kada je starješinama rekao da je prešao Albaniju, da je ranjen na Solunskom frontu i da je podoficir, odmah su ga uhapsili i strpali u zatvor zbog „širenja lažne propagande“. 

Drugi svjetski rat je proveo u Begradu u nekoj fanrici kartona, a kada je glavni grad oslobođen već drugog dana, 21. oktobra izveden je, sa grupom ljudi, na strijeljanje, kao saradnik okupatora. Na sreću neko ga je prepoznao i tako je spasen, ko zna koliko puta od smrti.

Da je bo Solunac i da je ratnik nisu mu vjerovali ni supraga ni djeca. Kada su nakon oslobođenja prikupljali pomoć za „braću u Albaniji“, Momčilo Tešić je to odbio govoreći da mu to nisu braća, jer su ubijali njegove saborce. Zbog toga je ponovo dopao zatvora. Od tada je zaćutao i osamio se.

Mnogo godina kasnije pozvali su ga u beogradski list „Politiku“ jer ga je tamo čekao njegov ratni komandir. Donio mu je sva odlikovanja, vojnu knjižicu i podoficirske plate, pretvorene u dukate. 
Tek tada je progovorio, jer je imao dokaze da je zaista bio ratnik.

U znak zahvalnosti Lozničari su u naselju Klupci jednu ulicu nazvali njegovim imenom.
Sve su to potvrde da ga njegovi zemljaci nisu zaboravili i da su mu zahvalni za sve ono što je učinio za otadžbinu. 

Upokojio se 1993. godine. A jabuke i dalje osviću na podstamentu njegovog spomenika na Lagatoru. Upamćen je po dobru.

(BN) 

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Romale

30.04.2020 21:00

Za ne povjerovati ali mislim da je ok. Svaka mu čast.

ODGOVORITE
Name

Svaka čast

01.05.2020 04:32

I opet doživio skoro 100 godina!

ODGOVORITE
Name

Doktor

01.05.2020 07:51

Takvi smo mi SRBI. Bog ga je čuvao cijeli život da svjedoči o albanskoj golgoti srpske junačke vojske u prvom svjetskom ratu.

ODGOVORITE