Karantinska zaštita od zaraze nije izum našeg vremena

Karantinska zaštita od zaraznih bolesti nije izum našeg vremena zbog pojave opake bolesti “kovid 19”, jer je ta mjera primjenjivana i u stara vremena, jer je to bila, i za ta vremena, sigurna barijera protiv širenju svih opakih, nevidljivih I ubitačnih bolesti ljudi I životinja.

Republika Srpska 28.04.2020 | 11:31

Piše: Tihomir Nestororvić 

Zaraze su, uglavnom kuga, često navirale sa istoka, iz Azije kao i sada, od šesnaestog pa do dvadesetog vijeka, kada su medicina i veterina bile neuporedivo razvijene i sa oskudnim znanjem o zarazama u odnosu na sadašnje prilike – bilo je to doba ranara, vidara, bajalica, gatara i raznih iscjeljitelja, ali se znalo da je mjera karantinske zaštite veoma efikasna. 

I sada se, kada ovom našom Plavom planetom hara opaki virus korona i odnosi stotine hiljada ljudskih života, primjenjuje mjera izolacije, karantina, u svim zemljama, pa i kod nas. Time se izbjegavaju kontakti među ljudima, a karantini su postavljeni na graničnim prelazima, u sportskim halama, u bolnicama, đačkim I sudentskim domovima.

Ponovo se pokazalo da je izolacija značajna mjera zaštite od zaraze.

Jedan od tih starinskih karantina bio je u Rači na Savi, nedaleko od ušća Drine u ovu našu veliku rijeku. Karantin je u to vrijeme postavljan da bi se više spriječile zaraze životinja od crnog prišta, šapa i drugih bolesti, od kojih nije bilo lijeka.

Rača je oduvijek, osim u dvadesetom vijeku, bila na granici i to ne kakvoj – bila je na granici Istoka i Zapada - na granici svjetova i kultura. U njoj su, kako kazuju hroničari – bila vrata za “bijeli svijet” kada se krene iz Semberije, sa Majevice i drugih krajeva Bosne, ali je kroz njih i taj “bijeli svijet” dolazi u naše krajeve.

Rača na latinskom jeziku znači skela, jer je ovdje oduvijek prelažena, brođena rijeka Sava, jer to potvrđuju I arheološka nalazišta na dnu rijeke.

U dvadesetom vijeku Rača je bila uzavrela lučka, željeznička, trgovačka i privredna varoš, sa oko tri stotine radnika. Sada je zaboravljeno, pusto i ubogo naselje sa desetak porodica, ali i pored toka ponovo ima karantin. Moderan, savremen i neophodan za izolaciju onih koji prelaze preko rijeke Save. 

U svim carevinama, kraljevinama i dinastijama Rača je bila strateško mjesto i značajno za sve vlastodršce, pa je zbog toga i imala poseban tretman i “prva linija fronta” na zaštiti zdravlja ljudi i životinja kako zareze ne bi ušle u dubinu zemlje.  Bila je tampon zona, jer je bila glavni I jedini ulaz u Bosnu sa istoka odkle su dolazile sve bolesti.

Zbog toga je nizvodno od varošice bio karantin kroz koji je morao proći svako ko ulazi u Bosnu – konjanici, karavani, dželapi stoke…Svi i svako. Zbog toga se i sada taj dio račanskog atara, u neposrednoj blizini ušća Drine, i sada naziva Karantin. Pod tim imenom uveden je i u gruntovne i katastarske knjige.

Tadašnji karantin bio je, uglavnom pod oskudnim nastrešnicama i pod vedrim nebom, na livadi i u šumi. Zajedno i stoka i ljudi i to, vele, četrdesetak dana, bez ljekarskog nadzora, pa ko preživi preživi.

Čuvali su ih graničari, jer je svaka država imala jaku pograničnu zaštitu. Tek kada se utvrdi da ljudi i njihova stoka mogli su nastaviti put, a što je eventualno uginulo zakopavano je u takozvano kužno groblje. Pouzdano se ne zna gdje je ono bilo, ali je sada, nako više od vijek i po da je taj dio račanske obale bezbjedan po zdravlje ljudi I životinja. 

Karantin u Rači bio je neophodan jer je minulim vijekovima protok ljudi i živoptinja bio brojan skoro kao i sada, samo što tada nije bilo ljekarskih i verinarskih pregleda, pa se moralo čamovati u izolaciji, kakvoj takvoj, ali spasonosnoj, jer je u nekoliko navrata Balkanskim poluostrvom, a posebno ovim krajevima, harala kuga došavši iz Azije, pa je u jednom vremenu cijela Semberija ostala bez stanovništva.

Sada su prilike drugačije.

Rijeka Sava se prelazi preko mostova oko tri kilometra uzvodno od varoši, ulaz se kontroliše, a došljaci, kako je to propisano ovovremenim mjerama zaštite od boleszi “kovid 19” smještaju u karantin, u medicinske šatore pod ljekarskim nadzorom, u nekadašnjoj uzavreloj i staroj Rači.

To što Rača ponovo ima svoj karantin, samo je podsjetilo na stara vremena kada su u ovom glasovitom mjestu ljudi štitili od zaraze. Jedino je isto – ni jedna od tih zaraza nije bila ništa manje opasna od sadašnjeg virusa kovid.

(BN)