Za garažu ima, za stetoskop prose!

– Univerzitetski klinički centar Republike Srpske dodijelio je kompaniji “Marković invest” iz Laktaša ugovor za izgradnju podzemne garaže vrijedan 35 miliona maraka, saznaje portal CAPITAL.

Ovo preduzeće je na ponovljenom tenderu bilo jedini ponuđač, a za ovaj posao po sistemu “ključ u ruke” tražilo je 29.805.000 maraka bez PDV-a, što je samo 195.000 manje ispod procjenjene vrijednosti radova.

Najavljuju da će radovi početi već za 90 dana, a do tada će biti završeni poslovi projektovanja i pripremnih radova na gradilištu.

Gradnja parking prostora dio je projekta izgradnje objekata za stacionarni saobraćaj i komercijalne sadržaje.

Nakon izgradnje garaže sa četiri podzemne etaže, u drugoj fazi je planirana gradnja hotela za potrebe doktora koji dolaze iz inostranstva i za porodice pacijenata, što nije obuhvaćeno ovim tenderom.

Vlasnik ovog preduzeća je Rade Marković, a koji se u javnosti nezvanično spominjao kao kum Ranka Škrbića, nekadašnjeg ministra zdravlja i aktuelnog dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci.

I ranije je njegovo preduzeće izvodilo radove na UKC Republike Srpske, a izgradilo je i bolnicu “Srbija” u Istočnom Sarajevu, projekat vrijedan 54,5 miliona maraka.

Međutim, Marković za CAPITAL negira da mu je Škrbić kum kao i da njihovo poznanstvo ima bilo kakav uticaj na poslove koje dobija “Marković invest”.

“Sve su to priče na nivou rekla-kazala. Škrbić nije moj kum niti će biti. Privrednik sam od 1988. godine i sada odjednom treba nekome da polažem račune. To pričaju ljubomorni ljudi. Po nekima bi najbolje bilo da pogasimo mašine i da niko ništa ne radi. Tada bi svi bili u pravu”, kaže Marković.

Govoreći o samom projektu on nam je rekao kako ima dovoljno resursa da ga uspješno privede kraju.

“Novca imamo, a i ako zafali banke su solventne, pa ako imate sve ono što zahtjevaju, veoma lako možete doći do novca kroz overdraft kredite. Ni ova situacija sa pandemijom nas neće usporiti. Bitno je da ljudi nastave da rade”, zaključio je Marković.

Podsjećamo, na neke od nelogičnosti u ovom projektu još početkom prošle godine su upozoravali iz organizacije koja se bavi borbom protiv korupcije, “Transparency International BiH”.

Naime, tenderskom dokumentacijom je bilo predviđeno da prednost  imaju ponuđači koji ponude što duži rok plaćanja, koji može biti minimalno 48 mjesečnih rata. U određivanju ekonomski najpovoljnije ponude bodovao se i rok izvršenja radova kao i garancija za izvedene radove.

Sve je postavljeno tako da 60 od mogućih 100 bodova dobija ponuđač sa najnižom cijenom, a 30 onaj ko ponudi najduži rok plaćanja i po pet za garanciju i rok izvršenja.

To praktično znači da teoretski pobjeđuje i ponuđač koji dostavi tri miliona maraka skuplju ponudu, ako je spreman da na isplatu čeka godinu dana duže.

(Capital)