„Postali smo opčinjeni koronom, sve je korona: - Ljudi moraju imati pristup liječenju, jer umiru i od mnoštva drugih bolesti“

Ne smijemo ni u jednom trenutku zaboraviti da ljudi mogu oboljeti od niza drugih zdravstvenih problema zbog kojih u suštini i umiru. Mi te ljude moramo primiti. Uspostavljanje dijagnoze telefonom ne smijemo dozvoliti, to nikoga ne štiti.

Član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine RS Goran Bjeković u razgovoru za Buku kaže da mu je situacija dosta šarolika, kada je u pitanju borba protiv pandemije virusa korona.

"U početku se prilično opušteno išlo bez zaštitne opreme, bez jasnih protokola, a primarna medicinska zaštita i porodična medicina, koje su filter kada je riječ o slučajevima zaraze korona virusom, bili su, a i sada su prvi na udaru, bez adekvatne zaštite. I danas oni nisu pretjerano zaštićeni, imaju samo maske i rukavice, nisam nikoga vidio sa vizirom. Skafandere i sličnu zaštitnu opremu imaju samo ljudi koji rade sa osobama zaraženim korona virusom i oni su tzv. ebola skafanderi i u njima je prilično otežan rad", dodaje Bjeković.

Prema njegovim riječima, bilo je dosta sreće, jer da nas je, kako kaže, ebola zahvatila, to bi desetkovalo sve, ali na našu sreću korona oprašta greške, a u ovom vremenu se pokazalo i kako su pojedine ustanove uspjele samoorganizacijom nadvladati situaciju.

"Navešću primjer Gradiške, gdje su se doktori dosta dobro samoorganizovali, zajedno sa tehničarima, jer su znali da čuvajući sebe i jedni druge čuvaju i narod. Ta uputstva nisu došla od rukovodstva, došla su spontano od medicinskih radnika", kazao je on i dodao:

- Ne zaboravite, takođe, da je u svemu i dodatno otežavajuća okolnost to što na čelu niza zdravstvenih ustanova sjede ljude koji se ne bave medicinom. Evo primjer Ribnika, gdje imamo dva smrtna slučaja i doktora koji je jedva preživio. Znate li da poljoprivredni inženjer vodi Dom zdravlja i on sigurno malo toga zna o zdravstvu".

On naglašava da generalno, gdje god nije bilo pristupa struke i dobre organizacije, imali smo problem.

"Ali moram istaći da smo imali dosta sreće sa ministrom Šeranićem, koji je dobro uradio dio posla u njegovom domenu, on je davao i niz smjernica bolnici Zvornik, koje nisu ispoštovane, pa nam se to obilo o glavu u jednom momentu", kazao je Bjeković, koji je hirurg u zvorničkoj bolnici.

Podsjetio je da je bolnica bila potpuno otvorena, da je ulazio ko je htio, pa je primljen pacijent sa koronom koji je ležao na internom odjeljenju.

"Na svu sreću, nije se desilo ništa spektakularno, osim što nam trenutno ne radi interno odjeljenje, a da se pravovremeno djelovalo po uputstvima, to se, uvjeren sam, ne bi desilo", rekao je Bjeković.

On smatra da smo sada postali opčinjeni koronom, sve je korona.

"Ljudi koji su sada umrli i u Italiji i u Španiji, trebamo se malo zapitati od čega su umrli, da li su vršene obdukcije, jer jedini siguran način da se to tvrdi jeste obdukcija, a ona se, koliko vidim, ne radi u  Sarajevu i patolozi u Sarajevu su apsolutno u pravu što su zbog nedostatka zaštitne opreme odbili da rade obdukcije i strašno je što im jedan ministar bezbjednosti govori da su dezerteri  i kukavice, a da im nije obezbijeđena zaštitna oprema", kazao je Bjeković.

Osvrćući se na smrt kolege Pađagića iz Sarajeva, Bjeković kaže nije za njegovu smrt krivo zdravstvo, već sistem zdravstva.

"Nije se smjelo dogoditi da čovjek koji je bolestan ne bude pregledan. Jer ne smijemo ni u jednom trenutku zaboraviti da ljudi mogu oboljeti od niza drugih zdravstvenih problema zbog kojih u suštini ljudi i umiru. Mi te ljude moramo primiti".

Bjeković kaže da uspostavljanje dijagnoze telefonom ne smijemo dozvoliti, to nikoga ne štiti.

"Mi ni u jednom trenutku ne smijemo zaboraviti da su ljudi umirali, da i dalje umiru i da će umirati  od mnoštva bolesti. Imam osjećaj da tek sa pojavom ovog virusa ljudi počinju biti svjesni da se umire u bolnicama. Samo 300 000 ljudi godišnje umre od gripa.

Niko povodom toga ništa posebno ne preduzima, da ne pričam o epidemiji bolesti  – traumatizma, srčanih bolesti, karcinom, niko ne priča o djeci na onkologiji u Banjaluci, da vide koliko ih tamo leži, od toga pamet staje.

Zato svaki pacijent, ukoliko osjeća tegobe, mora biti pregledan, nije sve korona", upozorava Bjeković.

On je u razgovoru za Buku, komentarisao i početak isplate 1.000 KM svim zdravstvenim radnicima,

Bjeković kaže da mu i dalje nisu poznati kriteriji po kojima se određuje ko će dobiti tu jednokratnu pomoć.

- Stav Strukovnog sndikata doktora medicine je jasan- ako se zaista želi pomoći zdravstvenim radnicima, treba usvojiti Zakon o platama, čime će biti riješeni svi problemi sa zdravstvenim radnicima. Mi smo time poručili šta je rješenje na kojem već godinama insistiramo. Pitanje je i po kojim kriterijima će se odrediti ko treba da dobije ovu pomoć, te ko će uopšte određivati ko je šta radio, koliko je radio i kada", kaže Bjeković.

On iznosi i svoj lični primjer:

- Evo, ja sam, primjerice, radio svaki dan, ali se to vodilo kao nerađeni dani (kompenzacija) i tada nisam trebao biti na poslu, a jesam. Sada ne znam da li ću dobiti tih 1.000 KM. Kako će odrediti to, pogotovu ako odrede da ja taj novac ne dobijem, a dobije, recimo, administrativac koji je radio.  Stoga smo se i oglasili saopštenjem da bude jasan naš stav, ali nismo htjeli dizati neke tenzije, jer vrlo dobro znamo koliko jednoj spremačici znači dobiti 1.000 KM.  

Navodi da Zakon o radu koji imamo govori da ljudi koji su izloženi zaraznim materijalima imaju stimulaciju na platu.

"To kaže zakon, a ne ja. Samim tim, mikrobiolozi, patolozi,  medicinski radnici koji su izloženi zračenju, i drugi niz stvari koje su pobrojane, imaju procenat na platu. Mi to nismo dobili nikada u zadnjih 10 godina, poručio je Bjeković.

(BN)