Kunić: Sudokratija Ustavnog suda BiH

Ključ rješenja je u donošenju Zakona o radu Ustavnog suda kojim bi se konačno utvrdio normativno pravni okvir njegovog rada i uspostavio najviši stepen proceduralne pravičnosti i na kraju rješilo pitanje načina izbora stranih sudija.

Republika Srpska 03.03.2020 | 12:44
Kunić: Sudokratija Ustavnog suda BiH

Piše: Prof. dr. Petar Kunić

U savremeno uređenim državama ustavno-sudska instanca oličena u ustavnom sudu ima presudan značaj za razvoj demokratskog društva. Radi se o posebnom državnom organu čija je primarna funkcija kontrola ustavnosti i zakonitosti opštih akata koja je u pravilu univerzalna jer uključuje sve opšte akte osim ustava.

Kontroli ustavnosti podliježu kako zakon u materijalnom smislu tako i zakon u formalnom smislu. Ustavni sudovi rješavaju i druge sporove kao sporove u vezi sa nadležnostima državnih organa, sporove o povredama ustavnih prava građana i dr.

Složeno državno uređenje BiH uslovilo je organizaciju ustavnosudske funkcije prema kojem je uveden centralizovan sistem kontrole, pri čemu je kao u nekim drugim složenim državama (Njemačka i Rusija) uvaženo federalno načelo po kojem se biraju sudije. Za razliku od većine zemalja koje su uglavnom prihvatile ujednačen normativno pravni okvir djelovanja ustavnih sudova, Bosna i Hercegovina pored uobičajene strukture Ustavnog suda ima posebnu vrstu autonomije Ustavnog suda. 

Član VI/2b Ustava BiH je odredio da Ustavni sud svojim pravilima uređuje pitanja koja nisu uređena Ustavom, a koja se uglavnom odnose na organizaciona, proceduralna i druga pitanja kao što su razrješenje sudija, imunitet sudija, pitanje izvršenja privremenih mjera, izvršenje odluka istog suda i dr.

Umjesto da se donese zakon od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kojim bi se regulisala ta pitanja koja su od supstancijalnog značaja za rad Ustavnog suda BiH, ta pitanja su prepuštena Ustavnom sudu da ih sam reguliše tzv. Pravilima, što je gotovo nepoznato u ustavnosudskoj praksi. Valja podsjetiti da je takvo rješenje nametnula tzv. međunarodna zajednica na pritisak bošnjačke strane. 

Preuzimanjem regulisanja zakonodavnih pitanja od strane Ustavnog suda BiH putem internog podzakonskog akta kojeg sudije mogu mijenjati po svojoj volji kad god im to zatreba, drastično je ugrožena sudska nezavisnost a omogućena sudska samovolja.
Treba naglasiti da se sudska nezavisnost postiže samo putem podređenosti ustavnosudske vlasti Ustavu i zakonu.  

Zakona nema jer ga bošnjačka strana svaki put odbacuje, a to se desilo i posljednji put u parlamentarnom mandatu (2010-2014) kada je moj prijedlog inicijative za donošenje Zakona o radu Ustavnog suda BiH a limine odbačen.

Pravila Ustavnog suda BiH (čl.2) preciziraju da je Ustavni sud u odnosu na druge organe vlasti u BiH samostalan i nezavisan. Istim članom je utvrđeno da nijedan organ u BiH ne može donositi zakone i druge propise koji se odnose na rad Ustavnog suda.

Nije teško utvrditi da Ustavni sud ovakvom formulacijom djeluje ultra vires (izvan ovlaštenja), jer tako nešto nije predviđeno u njegovoj nadležnosti, niti je Ustav isključio mogućnost da se određena pitanja vezana za funkcionisanje suda regulišu zakonom. 

Osnov za donošenje Zakona o radu Ustavnog suda daje član VI/d gdje spominje mogućnost donošenja zakona za drugačiji način izbora troje stranih sudija nakon isteka prvog mandata. Ova samovolja Ustavnog suda  da zabrani donošenje zakona ili drugog propisa o njegovom radu je apsurd u ustavnosudskoj praksi. 

Pravila su interni akt suda (podzakonski akt) kojima se uređuje unutrašnja organizacija suda a ne proceduralna pravila i druga pitanja koja su rezervisana za zakonodavni organ odnosno za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, ne postoji ''pravo na zakonom ustanovljeni nezavisni i nepristrasni postupak'' što sadrži Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nedostatak procesnih normi zakonodavnog karaktera stvara veliku i nepremostivu prazninu koja otvara put arbitrernosti i samovolji u postupanju od strane sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Pored toga, Ustavni sud ne može zabranjivati donošenje zakona podzakonskim aktom, čime narušava hijerarhijsku strukturu pravnih akata i preuzima umjesto Parlamenta zakonodavnu aktivnost. Ustavni sud BiH je samostalno uredio pravila svog funkcionisanja što je svojstveno nekim međunarodnim institucijama i organizacijama, a ne organima u samostalnim državama.

Sa stranim sudijama i vlastitim pravilima koje sam uređuje on sve više liči na instituciju međunarodnog karaktera, što potvrđuje i stalna podrška Visokog predstavnika i već unaprijed znanog dijela međunarodne zajednice bez ulaženja u ustavnopravnu valjanost njegovih odluka.

Odluka Ustavnog suda vezana za čl. 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske potvrđuje čistu samovolju Ustavnog suda gdje on utvrđuje da spomenuta odredba nije u saglasnosti sa članom I/1, članom III/3.b i članom IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Član I/1 odnosi se na pravni kontinuitet pravnog postupanja po međunarodnom pravu kao država, ali Ustavni sud u ovoj odredbi zanemaruje jednu bitnu činjenicu a to je da država nastavlja svoje postojanje sa modifikovanom unutrašnjom strukturom, a to je podjela na entitete, koji ostvaruju svoja prava i obaveze prema Ustavom utvrđenoj poziciji, što će reći  da nasljeđuju sva prava bivše države prema utvrđenoj podjeli nadležnosti Ustavom Bosne i Hercegovine, što ni u kom slučaju nije sporno. 

Član III/3.b odnosi se na podjelu nadležnosti između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, konkretnije, ovaj član Ustava govori da će entiteti kao niže jedinice u potpunosti poštovati Ustav, kojim se stavljaju van snage odredbe Ustava ili zakona koje su u suprotnosti sa njima...., što nije sporno.

Međutim, Ustavni sud je ovaj put, kao i mnogo puta ranije zaobišao odredbu istog člana (tačka 3/a) koja predstavlja jednu od temeljnih odredbi Ustava vezanih za podjelu nadležnosti između države i entiteta, koja presumira nadležnost u korist entiteta, što će reći, da je prema ovoj federalnoj klauzuli primarna nadležnost entiteta, jer kaže da sve vladine funkcije i ovlaštenja, koja nisu ovim Ustavom izričito data institucijama BiH pripadaju entitetima.

Ta odredba je vrlo jasna, jer eliminiše svaku mogućnost dodjele imovine državi jer se državna imovina ni ne naslućuje u čl.III/1 a-j Ustava. 
Nema dileme da bi ustavotvorac imovinu kao jedan od najznačajnijih segmenata uključio u taksativno nabrojane nadležnosti da je to prihvaćeno. Prema tome, državna imovina je u isključivoj nadležnosti entiteta, što uostalom potvrđuju i neke ranije odluke i samog suda a i pokušaj donošenja ranijeg Zakona o državnoj imovini koji nije prošao u propisanoj proceduri.

Očigledno je da su sudski ideolozi stvorili takav koncept suda koji ne djeluje na principu justitia legalis već na pravdi devetorice koji žele pravdu a la carte. Praksa u velikoj mjeri potvrđuje da Ustavni sud svoje odluke situira u političko zaleđe uvijek u nekom vidu zaštite ljudskih prava ili prevazilaženjem svojih kompetencija u interesu stvaranja unitarne države, a da pritom totalno negira ovlaštenja entiteta.

Ustavni sud provodi političku arbitražu kao ultima ratio u svim sporovima za koje smatra da su u državnom interesu. Ovo je konstanta mnogih odluka suda. Zadatak Ustavnog suda nije da cijeni cjelishodnost i svrsishodnost sadržaja zakona i drugih akata državnih organa, već je njegov zadatak da, rješavajući spor o njihovoj ustavnosti sačuva volju ustavotvorca izraženu u Ustavu. On tumači a ne stvara pravne norme i nema nikakvu ulogu u reviziji Ustava jer je ustavnosudska funkcija ustanovljena funkcija, a ne ustanovljujuća. 

Svaka vlast pa i vlast Ustavnog suda mora biti ograničena i kontrolisana. Sano rimski koncept suverenosti polazi od apsolutne vlasti koja se ne kontroliše i Ustavni sud BiH otišao je u pravcu uspostave tzv. sudokratije koja s obzirom na to da nema kontrolne mehanizme može biti opasna. Ključ rješenja je u donošenju Zakona o radu Ustavnog suda kojim bi se konačno utvrdio normativno pravni okvir njegovog rada i uspostavio najviši stepen proceduralne pravičnosti i na kraju rješilo pitanje načina izbora stranih sudija.

(Autor: Profesor Ustavnog prava i bivši poslanik iz RS u Predstavničkom domu Parlamenta BiH)

Komentari / 2

Ostavite komentar
Name

Pzd

03.03.2020 15:39

Svaka čast prof esore na komentaru .Samo jedno pitanje gdje su vam sad učenici koje ste obučili pravu i koje fakulte te su završile sadašnje sudije Ustavnog suda?

ODGOVORITE
Name

Mića

03.03.2020 17:30

Sve u redu profesore. Međutim, tvoja priča je kao predavanja na tvojim fakuktetima, praksa drumom teorija šumom.

ODGOVORITE