Životna drama: Ljubav koja ne poznaje granice

Neke priče bolje napiše život, nego talentovan pisac. Začini, doda, oduzme i uobliči, po samo sebi poznatim nahođenjima i namjerama. On je i pokazatelj koliko nas neke situacije, one tragične i bolne mogu spojiti sa voljenim osobama, baš kao što je to slučaj sa Anom i Markom.

Region 16.02.2020 | 11:40

Ana Karalić i Marko Akmadžić iz Zagreba, pravi su dokaz da prava ljubav pobjeđuje sve prepreke, pa čak i one koje život postavi visoko. A njima je jedno jutro promenilo bukvalno sve. Naime, Ana je preko noći oslijepila i to usljed tumora za koji nije ni znala da ga ima.

– Legla sam da spavam, vidjela sam normalno, a samo nakon šest sati sna ujutro sam se probudila i bila potpuno slijepa, bio je to naizgled šok, naravno, otvoriš oči, a ono sve crno, nema nigdje ničega, čudno, otvarala sam, zatvarala oči, trljala i kada sam shvatila da nije ni do kakvog spoljašnjeg nadražaja, da doista ne vidim – započela je ona svoju svoju priču za HRT .

Po dolasku u bolnicu, mislila je da se radi o nečem prolaznom. Međutim, istina je bila mnogo gora.

Radilo se o dobroćudnim tumorčićima koji su jako mali i razvijaju se unutar očne jabučice. Međutim, u fazi kada oni rade, kada se razvijaju, oni stvaraju problem i remete rad oka – rekla je ona.

Ta nesreća pomogla joj je da upozna jedan drugi svijet, nevidljiv ljudskim okom. Nije se predavala, nije klonula duhom, a u toj borbi je spoznala unutrašnju sebe.

– Usudila bih se da kažem kako je unutrašnji vid zapravo onaj pravi vid, to je najdetaljniji i najtačniji vid kojim možemo doživjeti svijet, sve ovo fizičko oko nas što doživljavamo ne samo putem vida nego putem svih pet čula je jako površno, unutrašnji daje tu neku dubinu, taj neki poseban osjećaj za život, jako je lijepo fokusirati se samo na njega jer sada kako nisam ometena fizičkim ljude isključivo doživljavam po njihovoj energiji kojom oni zrače – opisala je Ana.

Bolest koja ju je snašla, učinila je kako kaže, ljubav sa Markom još jačom, plemenitijom, sa novom vrstom osjećanja.

– Marko je moj partner, ostao je uz mene bez obzira na sve, valja naglasiti da smo mi sada tri godine zajedno, prve dvije godine ja sam vidjela, ne potpuno savršeno, ali ipak vidjela sam, posljednjih godinu dana sam slijepa, to je donijelo sa sobom puno, puno promjena, međutim ja nekako vjerujem u tu pravu ljubav – kaže Ana.

Njene riječi potvrdio je i Marko.

– Imam veliku vjeru u nas, u naše mogućnosti, sve što znamo i možemo tako da nije bilo nekih strahova, trebalo se samo smiriti malo da stvari sjednu na svoje mjesto i da se naviknemo na novonastalu situaciju kao da se ništa nije dogodilo. Smatram ako je ljubav istinska da nema takve prepreke koja će nju pokolebati, a ljudi nisu svjesni koliko je nama sada veza kvalitetnija, koliko se mi više smijemo, koliko više radimo neke stvari zajedno, od najmanjih sitnica do nekih ozbiljnih događaja, svuda idemo nas dvoje, zovemo se Pat i Mat, jer smo stvarno kao prst i nokat – kaže on u intervjuu za HRT.

Oboje sve crno bacaju na šalu, te se umjesto suza iz njihovog stana čuje smijeh. Ana je čak napisala i knjigu u koju je utkala sve što su njih dvoje zajedno prošli do sada. Naravno, i na knjizi su zajedno radili.

– Mogu reći da sam uz nju i ja postao mnogo bolji nego što sam bio prije, a pogotovo u posljednjih godinu dana otkada nam se dogodila ta situacija, gledajući čovjeka kakav sam bio prije i kakav sam sada, mislim da sam uz nju postao pet puta bolji – kaže Marko.

– Vidjeti očima je dragocjeno. Vidjeti umom nadahnjujuće je i kreativno. Vidjeti dušom karakteristika je samoga Boga – podsjeća Ana u svojoj knjizi “Una Matina”.

Priča o Marku, Ani i njihovom psu sigurno će vam vratiti vjeru u ono što je danas možda malo poljuljano – u ljubav.

(Srpskainfo, HRT)