Željka, vidi kako nam je: Do kuća idemo čamcima

Mještani zaseoka Kaluđerica u banjalučkoj mjesnoj zajednici Krmine traže od nadležnih ograna da im pomognu da sagrade most preko Vrbasa da bi bezbjedno mogli doći do svojih kuća.

Republika Srpska 27.10.2019 | 19:33 Ovako, u 21. vijeku, svakodnevno po nekoliko puta, mještani Kaluđerice nadomak Banjaluke dolaze do svojih kuća. Put do ovog sela ne postoji, a jedini način da se dođe do ovih ljudi upravo je čamcem. A kada pređu rijeku, do kuća se dolazi livadama i kozijom stazom kroz šumu. Vodu nemaju, a za struju su se sami pobrinuli. Ono što traže unazad nekoliko godina jeste viseći most, koji bi ovaj zaselak približio civilizaciji. Rosa Bajić ovdje živi više od 40 godina. Kaže o svojoj muci pričaju već dvije decenije.

„Mi smo skromni, mi smo dobre komšije između sebe. Mi dovodimo vodu, kad je ima, struju sami kopamo da je imamo, dok susjedna sela neće da pričaju jedni s drugima. Mi se sami borimo da bismo nešto imali. Uvijek je trebao taj čamac. Znala sam po čitav dan da vozim čamac, dok sam mogla, sad je sve teže i teže“, kaže Rosa Bajić.

Priča o izgradnji mosta traje dugi niz godina, ali su do sada propala već tri projekta, tvrde mještani. Prema prvom, most je trebalo izgraditi na ušću rijeke Rekavice u Vrbas, ali su se mještani pobunili, jer je ta lokacija bila nesigurna zbog poplava koje bi odnijele most. O druga dva projekta, kažu, više niko i ne govori.

„Mi smo išli u opštinu i obraćali se prije 10-15 godina. Obećano nam je sve. Izdvojeno je 200 hiljada maraka, mi znamo, jer smo išli. I obećali su nam, a za sedam dana sve se utišalo. Ne možeš ni do koga doći, niko ne da prići. Ne može, ne može i mi se vratimo kući, nemaš kome se više obratiti. I sad da odemo u opštinu nemaš se kome obratiti.“, kaže Ilinka Bajić.

„Za ovo zna cijela struktura grada Banjaluka. Možemo ga nazvati evropski grad. Ništa oni preduzeli nisu. Ništa. To je jedna smiješna stvar, da su bar izdali apel da se stanovnicima napravi most. Ako nemaju para u gradskom budžetu, onda `ajmo tražiti pomoć.“, rekao je Neđo Bajić.

Kaluđerica je u proteklom ratu za Republiku Srpsku dala i svoje žrtve. Tri borca ovog sela izgubila su živote, a nekoliko njih je ranjeno. Ni to nije bilo dovoljno za državu, u kojoj vlast tvrdi da vodi brigu o svim svojim građanima.

„Ako mogu samo našu predsjednicu pozdraviti, ona kaže da se brine o svakom našem stanovniku. Ja sam je lično slušala. Svako je veče slušam. I ona kaže hoćemo da svi mi imamo jednaka prava i da im pomognemo. Nama niko ne pomaže. Ja ne mogu da shvatim za ovoliko godina koliko mi apelujemo, da oni nas ne vide. Pa moraju nas vidjeti, ljudi moji.“, kaže Rosa Bajić.

„Pozdravila bih Željku Cvijanović. Neka dođe ona ovdje, pa neka vidi kakav je život. I Igora Radojičića. Kakav je naš život.“, poručuje Ilinka Bajić.

Mještane je danas posjetio poslanik Draško Stanivuković. Poručio je da će se zalagati da ovaj problem što prije bude pred narodnim poslanicima u parlamentu Srpske.

„Dobijemo kružni tok sa fontanom i sa stepenicama koje se kreću kod `Delta` planeta. I lijepo, ali to košta 3 miliona. Oni trebaju jedan viseći most, koji nije za automobile, nego za pješake koji se može napraviti za nekoliko stotina hiljada maraka. A mještani koji ovdje žive rekli su da su toliko dali za namete, poreze, doprinose i takse i za 40 godina koliko žive mogli su sami sebi da naprave ovaj most sto puta.“, rekao je poslanik PDP-a u NS RS Draško Stanivuković.

Mještani Kaluđerice poručuju da ne smiju biti ostavljeni na cjedilu i da traže podršku nadležnih. Da li će ih ovoga puta iko čuti ili će njihova borba biti uzaludna, ostaje da se vidi?! Do tada jedina opcija ostaje drveni čamac preko Vrbasa.



(BN televizija)