Kad je Bambi bio Đavo i kad ga je trenirao Ole Gunar...

I drugi tim Mančestera je opasan, možemo da ga pobedimo! O nekadašnjem i sadašnjem Junajtedu, saradnji sa Solskjerom, žalu što nije dobio drugu priliku na Old Trafordu i šansama Partizana u čevrtak. . .

Fudbal 23.10.2019 | 22:55
Kad je Bambi bio Đavo i kad ga je trenirao Ole Gunar...
Kao kad bi ovog časa Filip Stevanović potisao za Liverpul. I ostao u prvom timu, bez seljakanja po pozajmicama. Osim što im je pozicija identična, nije vreme za poređenje kvaliteta sadašnjeg talenta i dokazanog igrača kakav je Zoran Tošić, ali ono što je Bambi uradio pre 11 godina bilo bi ekvilvalentno eventualnom odlasku golobradog dečaka iz Humske 1 pravo u tabor šampiona Evrope i jedan od najatraktivnijih timova današnjice.

Teško zamislivo, još teže ostvarivo u trenucima sve dubljeg jaza evropskog i lokalnog fudbala, ali primer iz januara 2009, mada deluje kao filmska priča, potvrda je da snovi postaju stvarnost. I da postoji šansa da se iz evropske periferije probije pravo u Premijer ligu. Ako je mogao da se desi takav transfer, može valjda u javu da se pretvоri i san Partizanovih navijača kako aktuelna generacija obara na pleća Mančester junajted i pobedom u trećem kolu Lige Evrope (četvrtak, 18.55, RTS 1, TV Arenasport 1) ulazi u klupske almanahe. 

Taj mladi Zoran Tošić, koji je imao 21 godinu u trenutku kad je zajedno sa Ademom Ljajićem promovisan u pojačanje Crvenih đavola, sad je jedan od najiskusnijih u ekipi koja kuje plan da engleskog velikana, kad se već mesecima tetura, pošalje na patos. Na možda najnižu tačku na kojoj je bio u odnosu na pomenutu zimu kad se fudbalska Srbija divila kako dva bisera ogrnuta u srpsku zastavu poziraju sa ser Aleksom Fergusonom i Nemanjom Vidićem.

„Tadašnji Mančester je 2008. bio prvak Evrope i narednog proleća igrao je finale Lige šampiona, imao na svakoj poziciji po četiri, pet vrhunskih fudbalera i bio jedan od najjačih u klupskoj istoriji. Ako ne i najjači. Ovaj je u procesu izgradnje: menjali su se treneri, dolazili igrači, klub sve pokušava da se vrati na staze stare slave, dosta toga je turbulentno, ne može se reći da je na odgovarajućem nivou, ali opet je Mančester. S kakvom god ekipom dođe u Beograd za nas će biti veliki motiv i čast da protiv nje igramo“, uverava Zoran Tošić pred spektakl jeseni i verovatno najiščekivaniju utakmicu u Beogradu ove godine.

U tom Mančesteru za krilnog vezistu nije bio prostora, odigrao je svega pet utakmica, u međuvremenu je Junajted kalirao na kvalitetu, ni konikurencija nije tako paklena, što je dovoljno da se ponekad pusti mašti na volju.

„Pomenuta ekipa je bila možda najjača u istoriji, sa fenomenalnim igračima, baš je bilo teško da se kao fudbaler koji je tek počeo da gradi karijeru izborim za mesto pored veličina kakve su Ronaldo, Gigs, Nani, Park, Velbek... Svi dejstvuju na krilnoj poziciji, poput mene. Bio sam svestan da je nerealno da igram odmah, ali kad vas zove Junajted ne možete da kažete „ne“. Jedino mi je krivo što sam posle pozajmice u Kelnu, posle fenomenalnih šest meseci, stasavanja u igračkom smislu i osećaja da sam bio spreman za Junajted, odlučio da pređem u CSKA. Mada, proveo sam sedam fenomenalnih sezona u Moskvi, ne mogu da kažem da sam napravio grešku. Možda bih u tom trenutku bio spreman da konkurišem. Da sad imam 21 godinu i da odem u ovaj Junajted sigurno bih imao više šansi da pokažem kvalitete. Jedino što nemamo vremensku mašinu“, smeška se Bambi.



A osmeh je zaštitni znak Ole Gunara Solskjera. U trenutku Tošićeve selidbe na Ostrvu legendarni Norvežanin imao je 36 godina, tek je okončao blistavu igračku i pod nadzorom ser Aleksa Fergusona počeo trenersku karijeru. Za početnu stanicu odabrao je rezervni tim Junajteda u kome je rođeni Zrenjaninac skupljao minute i dobijao šansu češće nego među seniorima.

„Izgradio sam odličan odnos s njim. Još dok je bio trener rezervnog tima promećivala se folozifija upijena od ser Aleksa, želeo je da je prenese na mlade igrače kako bi kad dođu u prvi tim bili spremni da ispune očekivanja. Nekoliko puta sam igrao za mladu ekipu, bilo mi je zadovoljstvo da ostanem u kondiciji, kako bih bio spreman kad se ukaže šansa na najvišem nivou, ujedno da održim formu za akcije reprezentacije. Kasnije, dok je Solskjer bio trener Moldea, a ja branio boje CSKA, sretali se na pripremama u Španiji, uvek sam imao pozitivno mišljenje o njemu. Mlad, talentovan i ambiciozan stručnjak, imao je odličan početak, sad je malo teži period, nadam se da će ga prebroditi i vratiti Junajted gde mu je mesto“.

Drmala se prethodnih dana stolica Solskjeru, da bi izdanjem u derbiju sa Liverpulom i pozitivnim remijem (1:1) skinuo bar deo pritiska sa leđa. Očekuje se da u Beogradu izvede kombinovan tim – kao protiv Astane i AZ Alkmara – što bi mogla da bude šansa crno-belih da iznenade i renomiranog gosta i čitav fudbalski svet.

„Gledajući prethodne mečeve, verujem da će dati šansu mladim igračma koji su budućnost Junajteda. I Markus Rašford je nekad igrao Ligu Evrope, da bi u međuvremenu izrastao u jednog od nosilaca. Svaki momak koji dobije šansu je perspektivan. Ne bi trebalo da nas zavara da zbog toga imamo veliku prednost. Fudbaleri koji čekaju šansu obično je bolje iskoriste od nosilaca kojima Liga Evrope nije atrakitvna kao Premijer liga. Ima Mančester vrhunske igrače kakav god tim da izvede. Ozbiljan kvalitet, čak i za naše uslove. I njihova druga ekipa da izađe za nas je ozbiljan protivnik“.

Realan pogled na stvarnost nijednog trenutka ne isključuje mogućnost senzacije. Naprotiv, ako se Mančester sve do 73. minuta mučio da probije zid Astane, a u Holandiji nije šutnuo na gol AZ-a ima valjda čemu da se nada i tim Sava Miloševića.

„Moramo da budemo oprezni, a da istovremeno želimo pobedu, verujemo u nju i sopstvene kvalitete. Onda možemo da slavimo. U velikim utakmicama veoma je važno da uđemo sa samopouzdanjem i verom da to možemo. Ako budemo previše respektovali Mančester i budemo čekali šansu biće teško. Moramo od prvog minuta da uđemo u borbu za posed, za agresiju, za sve... Da želimo pobedu više od njih. Jedino tako možemo do pozitivnog rezultata. Često se u fudbalu dešava da jači protivnik ne pobedi. Ko više veruje u sebe, sve je moguće“.



Poredak na tabeli Grupe L je takav da je Partizan, usled gol-razlike, ispred Mančestera. Voleli bi u Humskoj da istu poziciju zadrže i u čevrtak oko 21 sat.

„Hoćemo da pobedimo svaku utakmicu. Moramo da budemo realni, svaki pozitivan rezultat za nas je uspeh. Verujemo da ćemo biti pripremljeni za sve detalje, a biće spektakl, imajući u vidu da igramo na našem stadionu, i to krcatim, što se nije desilo dugo jer smo bivali kažnjavani. Sigurno ćemo želeti pobedu. Sad, ako budemo gubili 0:1, pa izjednačili onda ni remi nije loš. Pobedom u Kazahstanu smo sami sebi dokazali da smo odlična ekipa i da sa svima u Ligi Evrope možemo da igramo. Protiv AZ-a smo vodili, uz malo sreće mogli da imamo maksimalan učinak, pokazali smo da nema razloga da sumnjamo u kvalitet. To nam daje za pravo da verujemo. Naročito što je Junajted posebna motivacija“.

Razume se, i za Bambija.

„Iskreno se nadam da ću imati priliku i da ću je iskoristiti da pomognem Partizanu da ulepšamo spektakl. Nisam razmišljao šta bi se desilo ako dam gol, Partizan mi je više dao nego Mančester, to je klub „broj jedan“ za mene i nema sumnje da ću, ako budem strelac umeti to proslavim“, uočljivi optimista je Zoran Tošić.

BAMBI NA VILIJAMSA ILI JANGA

Ukoliko Ole Gunar Solskjer ostane pri stavu da je Liga Evrope, u početnoj fazi, poligon za stasavanje mladih igrača onda bi šansu na levom beku mogao da dobije 19-godišnji Brendon Vilijams, kao što je bio slučaj u Hagu protiv Alkmara. U tom slučaju namerio bi se na Zorana Tošića.

„Još ne znamo u kom će sastavu izaći Junajted. Nekad Ešli Jang igra levog beka, nekad Vilijams, ne znam da li će Luk Šo doći u Beograd. Pripremiću se u svakom slučaju. Talentovanim momcima iz Partizana mogu da poručim da uživaju. Ovakvih utakmica nema mnogo, trebalo bi da iskoriste svaki trenutak na terenu da pokažu šta znaju“.

NA OLD TRAFORDU KAO U POZORIŠTU

Bio je Tošić u obe uloge na Old Trafordu, osetio je kako je kad zagrmi ceo stadion i da vetar u leđa domaćem timu, a spoznao je i tokom gostovanja CSKA, u jesen 2015, kako huk ume da sputa igrača.

„Što se navijača tiče, ne mogu da kažem da su kao naši glasni. Na Old Trafordu je porodična atmosfera. Kao u teatru. Podržavaju Englezi ekipu uvek, 75.000 ljudi je na tribinama bez obzira ko je rival, ali su tiši od nas, ne navija se 90 minuta. Srećan sam što imamo priliku da igramo protiv takvog velikana. Posebno ja da pokažem šta i koliko mogu“, dodao je prvotimac Partizana.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Reuters

Komentari / 0

Ostavite komentar