Marko sutra ode u Njemačku: Ljut sam na Srbiju

Marko Milićević završio je dva fakulteta – medicinu i stomatologiju i rijedak je takav primjer u Srbiji. On sutra odlazi u Njemačku “apsolutno ljut” jer u Srbiji ne samo da nije mogao da nađe posao, već nije mogao da dobije ni specijalizaciju iz željene maksiofacijalne hirurgije. Motiv mu, kako je ispričao za N1, nije novac, “već znanje i poštovanje”.

Srbija 24.08.2019 | 15:37 Marko Milićević je dan pred put, ispričao da ne samo da nema šanse da u Srbiji nađe posao, već su u medicinskim ustanovama savjetovali da bi najbolje bilo da se nađe vezu. Kako je ispričao, on je odbio takav način.

Milićević je već bio u Njemačkoj, u Dortmundu gdje je proveo tri mjeseca. Kaže da su mu iskustva malo pozitivna, malo negativna.

– S jedne strane su administrativna prepreka i zavrzlama oko nostrifikacije diplome i pronalaska posla, odnos prema strancima i osjećaj usamljenosti. S druge je odnos prema znanju, potpuno drugačiji od onog koji postoji u Srbiji – ispričao je Marko Milićević.

Kaže da je za tri mjeseca “dobio ogromno znanje”.

– Postoji kultura da kada nekoga nešto pitate oni vam i pokažu. Ovdje postoji blokada i ne žele da vam prenesu znanje. Tamo sam za tri mjeseca mnogo napredovao, šta god da ih pitate oni će vam objasniti – istakao je Milićević.

Dodaje da njegov motiv za odlazak nije novac već težnja za znanjem i da se na odlazak ne bi odlučio da je u Srbiji dobio makar i volontersku specijalizaciju. Navodeći negativne strane života u inostranstvu, Marko kaže da je tamo ipak bolje jer je čovjek poštovan.

– Ne radi se o novcu, nego se radi o poštovanju. Ako sam ja jedini završio oba fakulteta i ne mogu da dobijem zasluge. Ja sam apsolutno ljut, ja svaki dan gledam ljude koji su u istoj situaciji. Gledao sam momka koji je prvo završio informatiku, a potom stomatologiju. Njemu su ljudi na fakultetu rekli da nema šanse da se zaposli na fakultetu – istakao je Milićević.

Sa raznih strana svijeta za N1 su svoja iskustva prenijeli i drugi mladi ljudi, koji su riješili da svoj život grade na nekom drugom mjestu. Ovo su njihove priče:

Sanja Stepanović, student istorije umjetnosti, Ljubljana, Slovenija – Otišla sam zbog neprijatne situacije u svim sferama života, manjka ambicije da se usavršavam i nedostatka nade da se išta može promijeniti i da mogu da se nadam životu dostojnog normalnog čovjeka. 

Suzana Sremčev, Beč, Austrija – Ovdje nemaš potrebe da razmišljaš da li si druge orijentacije, boje kože. Ako si spreman da radiš, oni su spremni da ti izađu u susret. Prihvataju sve, dok je sve u skladu sa zakonom.

Danilo Mirosavljević, odbojkaški trener, Lajpcig, Njemačka – Iz Srbije sam otišao prije četiri godine kao profesionalni odbojkaš. Odlučio sam da se ne vratim i poslije povrede i prestanka igračke karijere jer sam primijetio da se glupost i sveopšta impotentnost uzdižu na nivo ideala, a maskirana arogancija i lažno samopouzdanje masovno nagrađuju.

Jelena Marinković, Beč, Austrija – Radila sam u specijalnoj jedinici i tu sam upoznala jako dobre momke koji su bili nevjerovatno spremni da daju sve za svoju državu. I oni su otišli jer nisu mogli da hrane porodicu od novčane nadoknade koji su primali.

Ana Jovanović, Malezija – Otišla sam prije pet godina zato što sam željela da se bavim svojim poslom bez da postanem član bilo koje stranke. Bavim se komunikacijama u jednoj organizaciji. Da li mi je plan da se vratim u Srbiju? Pa, ne vjerujem, neću se vraćati ako ne budem morala.

(N1)