Priča - LE: Djeca su igrač utakmice!

Mališani škola fudbala iz Beograda i Srbije napravili nezaboravan ambijent u Humskoj. Igrači plakali. . . Vazura: "Dovešćemo 30. 000 mališana ako prođemo u grupu". Veče za pamćenje u Humskoj: Oni su zaslužili da se raduju pobedi Partizana! Deca na tribinama najjači utisak meča sa Moldeom. . .

Fudbal 23.08.2019 | 23:00 Oni koji godinama nanose štetu klubu za koji navijaju (ili bar smatraju da navijaju) u četvrtak uveče dobili su besplatan čas iz nekoliko lekcija - šta to znači ljubav, šta to znači bezuslovna podrška, šta to znači kada voliš čistog srca i čiste duše.

Kada dobiješ lekciju iz koje nešto možeš da naučiš, a uz to je i besplatna, onda je vaspitano reći: HVALA.

Hajde, recite toj djeci 'HVALA' vi koji dolazite na utakmice da biste pokazali nešto sebi ili drugima ili ko zna iz kojih pobuda.

UEFA je uz pomoć "doušnika" iz organizacije FARE, vjerovatno nesvjesno, napravila uslugu Partizanu - nikada se na nekoj evropskoj utakmici nije dogodilo da jedan klub sa tribina podržavaju isključivo djeca, od kojih su neka putovala po 5,6 sati samo da bi gledala svoje ljubimce i bar jednom vodila "glavnu riječ" na tribini. Bilo je djece iz 30 gradova u Srbiji.

Kakofonija dječijih glasića, povremeno ujedinjeno u: "Hoćemo pobjedu", "Mi smo Grobari, najjači smo najjači", djelovalo je na fudbalere Partizana sa jedne strane i kao podrška, a sa druge teg. Jer, kako se obrukati pred djecom? Pred njima nema foliranja.

Možda i zahvaljujući takvoj podršci Partizan je preokrenuo nepovoljan rezultat, ostvario pobjedu.

Igrač utakmice? Tu nema dileme.

Luka, Jelena, Miloš, Nikola, Filip, Jana, Milica, Isaija... sva ona djeca koja su došla na zapadnu tribinu i koja se nisu štedila i nisu klonila duhom ni kada je Molde poveo.

"Već oko 7 sati krenuli smo na put ka stadionu Partizana, sva deca iz ulice su se okupila. Napunili smo dva automobila i zamišljali kako će se ta utakmica završiti. Kada smo došli na stadion jako mi se dopala atmosfera koju smo mi deca napravili. Bilo je puno dece iz različitih klubova, i napunili smo ceo zapad. Najlepši momenti bili su kada je u igru ušao Japanac Asano, pa smo svi počeli da vrištimo i da navijamo, onda, naravno, kada smo dali 2 gola, to je bila prevelika sreća i tada smo svi bili kao jedan. I jedan zanimljiv događaj, da tako kažem, bio je kada smo uzeli prazne flaše sokovai počeli da udaramo o stolice, da bismo proizveli jači zvuk i imitirali starije navijače koji, inače, na utakmicama Partizana udaraju u bubnjeve. Meni je jako drago što je Partizan pobedio i nadam se da ću opet imati priliku da idem sa drugarima i da se ludo provedem", rekla nam je Jana, učenica osnovne škole iz Beograda.

"Ispisali smo istoriju. Ova djeca i njihovo ponašanje, zaista su obilježila ovaj meč. Mislim da su djeca donijela onu potrebnu energiju da bismo preokrenuli", bio je utisak nekadašnjeg igrača Partizana, slavnog trenera Radomira Antića.

Poslovni direktor Partizana Miloš Vazura takođe je bio oduševljen atmosferom. A i laknulo mu je, jer je bar sada siguran da ga neće sačekati neprijatan i-mejl iz Niona.

"Ovo je stvarno prelijepa slika poslana u svijet i nadam se da će UEFA da vidi ovu sliku da malo porazmisle, da vide kakvi smo, kako se ponašamo i kako organizujemo utakmice. Mislim da smo prestrogo kažnjeni, ali eto iz te kazne smo napravili nešto lijepo - imali smo 5.000 mališana, koji obožavaju Partizan. Ovo je prelijepa slikla i želim da se zahvalim svima, koji su učestvovali u organizaciji", rekao je Vazura.

Kao da je čuo ili pročitao gomilu komentara na društvenim mrežama, gdje su stariji navijači Partizana poručivali da ovako nešto treba organizovati često (pojedini su imali i radikalno mišljenje - dajte ovo stalno!), Vazura je objavio:

"Ako prođemo grupu, a i ta druga utakmica suspenzije ostane na snazi, obećavam da ćemo dovesti 30.000 mališana i napuniti stadion!"

U toku popodneva pristizali su autobusi iz svih krajeva Srbije - sa Kosova i Metohije, iz Kraljeva, Šapca, Zrenjanina… i već tada je bilo jasno da će zapad na "JNA" biti prilično ispunjen. Ipak, brojka od 5.780 mališana, što je i zvanična informacija koju su novinari dobili od kluba, prevazilazi sva očekivanja.

Oni su okupljeni za samo dva dana…

Atmosfera je definitivno bila za pamćenje, a podrška, što je najvažnije - ISKRENA. I pored toga što su u pitanju rivali na "malim terenima" i u dječjim ligama, poslije ko zna koliko vremena opet se u Humskoj osjećalo zajedništvo među Partizanovim pristalicama, bez podjela, važna im je bila samo igra njihovog tima.

Mališane nije pokolebao čak ni gol Moldea. Štaviše, postali su energičniji, glasniji, uz insistiranje da "hoće pobjedu". Odjekivalo je poznato skandiranje Humskom, tako da igrači Partizana nisu imali kud, morali su da odgovore pozitivno.

Dječija srca su neiskvarena. Poručili su na kraju: "Idemo dalje!"

Čik ih izneverite...

To su poslije utakmice potvrdili i igrači srpskog kluba. Nemanja Miletić je priznao da su ga emocije savladale prilikom izlaska na teren.

"Nevjerovatan je osjećaj kad izađeš pred ovakvu publiku da igraš. Suze su nam krenule kad smo izlazili na teren, ovo je možda i najbolja podrška koju smo imali na našem stadionu. Svaka čast svima koji su organizovali dolazak dečaka i hvala im na ovom navijanju", u dahu je poslije utakmice govorio Miletić.

Noć koju će 6.000 dece sa svih strana Srbije pamtiti doživotno! Nikada tribine stadiona Partizana nisu izgledale lepše. Umesto zaraćenih frakcija Grobara, zbog kojih je klub ponovo dobio žestoku kaznu UEFA, sa zapadne strane orila se pesma dečaka (možda poneke i devojčice) koji su iz raznih mesta naše zemlje stigli u Humsku da bodre voljeni klub.

Onako dečje čisto, iz srca, puni adrenalina i oduševljenja jer je nad terenom lebdela njihova pesma, ti polaznici škola fudbala su zaslužili da se raduju pobedi Partizana!

Pevali su navijačke pesme crno-belih, mahali zastavama i balonima, dozivali najviše Asana i pogotovo Stojkovića, koji im je redovno i oduševljeno otpozdravljao. Možda nije Partizan imao huk sa tribina kao ranije, ali definitivno nije bio sam na stadionu na Topčiderskom brdu.

Kažu, bilo je i suza i tuge kada je Molde postigao vodeći gol, bilo je vriske i cike kada je Partizan izjednačio, a mali vulkan oduševljenja probudio se kada je Tošić pogodio za trijumf crno-belih.

„Ispisali smo istoriju. Ova deca i njihovo ponašanje, zaista su obeležili ovaj meč. Mislim da su deca donela onu potrebnu energiju da bismo preokrenuli", oduševljeno je pričao posle meča Radomir Antić, legendarski srpski trener.

Oduševljeni su i čelnici Partizana, koji su poručili da ovu podršku dece sa svih strana Srbije neće zaboraviti. Štaviše, za neku narednu utakmicu biće i više vremena za organizaciju, a interesovanje je i za Molde bilo takvo da je mogao i ceo stadion da bude pun.

A, šta kažu deca, kako su ona doživela meč u Humskoj, pogledajte u prilogu sa klupskog sajta:



Nema šta, svaka čast za Partizan i sve od kojih je potekla ideja da se djeci dozvoli pristup utakmici. Svaka čast i novim generacijama navijača Partizana, "valjak" definitivno ima na koga da računa u Budućnosti…

Ili, kao što je govorio Ivo Andrić: "U djeci se obnavlja i čisti rijeka čovečanstva"...

Izvor: mondo.rs/mozzartsport