Komunisti istjerali narod iz crkve

- Što to nisi na proslavi Ilindana na Borikama? - pitamo jednog Boričanina za koga znamo da ga je, još od malih nogu, samo golema bolest mogla spriječiti da ne ode na ovaj narodni sabor. Potiče iz porodice iskrenih, pravoslavnih vjernika. Oduvijek su slavili svoju krsnu slavu, Svetoga jevanđelistu i apostola Luku. Nisu prekidali ni za Titina zemana. Božić su božićkovali, Vskrs vaskrsovali, u Boga vjerovali, u crkvu išli i Bogu se molili. Iz te kuće u crkvenim odborima su bivali i onda kad se to nije smjelo. Odnosno jeste se smjelo, ali je podrazumijevalo podsmijeh i podozrenje okoline i optuživanje za primitivizam i zaostalost jer "nisu raščistili s' religijom".

Republika Srpska 02.08.2019 | 14:51 - Eto! - odbrusi on. Krenu dalje. Onda malo zastade, okrenu se, i dodade.

- Ovo su ponovo došla vremena, k'o u Titinoj državi, da ne smije čovjek ni reći šta misli. I gore nego kod Tite. Mogu me ostaviti bez posla, đetetu u školi davati lošije ocjene... pusti me na miru, današnjeg ti Ilindana! - ponovo produži, pa ponovo zastade. Okrenu se, pa se vrati.

- Hoćete li mi napisati ime? Ako nećete sve ću vam ispričati šta se radi po Rogatici. 

- Nećemo! - obećasmo.

- Pogledajte ko je sinoć bio na večernjoj službi Božijoj u hramu Svetih Petra i Pavla, uoči Ilindana na Borikama! U prvom redu načelnik opštine i načelnici odjeljenja. Iza njih direktori opštinskih javnih preduzeća. Zatim budžeterijat i partijski uljebi u javnim preduzećima. Kad si ih vidio prije u crkvi? Gdje su na nedeljnin liturgijama? Kad su bili na večernjem bogosluženju, kad na jutarnjoj? Nikad niko od njih! U crkvu dolaze samo za velike praznike, kad su tu kamere i fotoaparati. Bože mi oprosti ni prekrstiti se ne umiju kako Bog i vjera zapovijedaju, nego smrse rukom neki budibogsnama pokret ukrug. Oni u Božije hramove ne dolaze da se Bogu mole, nego da budu viđeni i slikani. Većina ih je tu samo zato jer im je načelnik naredio. Tu je samo još poneki učesnik programa. Prije nego što su oni navalili u crkvu hram Svetih Petra i Pavla je uoči Ilindana uvijek bio prepun naroda, a pogledaj sad, oni u crkvu narod iz crkve. 

- Ma nije, valjda, sve tako crno. - pokušasmo ublažiti njegov stav.

- Nije, nego je još crnje. Oni sjedoglavi iz prvog reda, što samo pa u oltar ušli nisu, prije rata su bili glavni rogatički komunisti, direktori, komitetlije, pisari bez škole, šefovi... sve po partijskoj liniji. Progonili su i šikanirali svakog radnika koji je išao u crkvu, krstio djecu, slavio slavu, prebacivali su ih na lošija radna mjesta, djecu im nisu htjeli zapošljavati... prije rata su u crkvu išli samo radnici i seljaci, oni koji su iskreno vjerovali u Boga. Vlast im nije ništa davala, pa im nije mogla ništa ni oduzeti što ne slušaju Tita i partiju. Sad u crkvu idu oni što im vlast daje i šakom i kapom, idu da ugode vlastima i da se medijski eksponiraju, ne zato što ih tradicija, vjera i srce vuku crkvi. Vlast u crkvu - narod iz crkve! Ništa ovo ne valja šta se radi. 



- A šta rade danas ti bivši Titini komunisti, kako se ponašaju prema narodu? - pitamo ga.

- Vlast i poredak se jesu promijenili, ali oni nisu. Ranije su radili za Tita, sada za Dodika, nema tu nikakve značajne razlike. Samo što su ranije za praznike išli u Komitet, sada idu u crkvu. Ako ti odeš na tribinu neke druge političke partije - ostave te bez posla. Ako ne glasaš za njih - ostave te bez posla. Ako na izborima u Boračkoj organizaciji glasaš drugačije nego što su dezerteri naredili - ostave te bez posla. Ako direktor banke ne primi radnicu sa crvenom knjižicom načelnik ugasi opštinski račun u toj banci. Ako ne uzmeš crvenu knjižicu niko tvoj se nigdje zaposliti ne može... ma sve isto, isti ljudi, ista ideologija, ista boja, samo su simbole malo izmijenili. Nisu ni njih mnogo, zar ti SNSD-ova detelina sa četiri lista na crvenoj podlozi ne liči na Titinu petokraku i komunističku zastavu? 

- Ma dobro to, pusti politiku, Ilindan je. Srpska pravoslavna crkva je takva da prihvata svakoga, pa i onoga ko je sa 60 godina saznao da je Srbin i počeo slaviti svoju krsnu slavu. Morao je kupiti novu ikonu, jer je porodičnu bacio. Dobro je da je to tako, da ih crkva prihvata, ne bi valjalo drugačije. - pokušavamo ga umiriti.

- Jeste, ali oni u crkvu idu iz grešnih pobuda, da budu slikani i objavljeni na dnevniku. Neka svaki Rogatičanin pogleda sliku i ljude koji su na njoj u crkvi uoči Ilindana! Nema tu ni jednog seljaka, ni jednog radnika, ni jednog pravog vijernika, nema onih koji su u Boga vjerovali i u crkvu išli onda kad su ih ovi sjedoglavi komunisti progonili zbog toga. Dobro je što su se ove komunjare crkvi okrenule, makar pod stare dane, ali nije dobro to što od njih više iskreni vjernik za veliki praznik ući u crkvu ne može. I kad uđe kratko se pomoli Bogu, izmoli Očenaš i ide napolje, a kad izađe sve se krsti od čuda ko je i što je u crkvi.



- Dobro je da se pravoslavni narod okuplja oko crkve, bilo kojim povodom. - kažemo mu.

- Da, ali ulaskom političara u crkve iz njih su istjerani vjernici. Komunisti ušli, vjernici izašli, to je problem. Sa političarima u crkvu je ušla i politika. Jedan rogatički sveštenik poslije bogosluženja je, njemu na dušu to što je radio a meni na grijeh što to pričam, vrbovao ljude da glasaju za SNSD. Pogledaj automobile koje voze pojedini sveštenici, pogledaj ih kako se ponašaju u crkvi, van crkve... oni prizivaju političare, plitičari prizivaju njih, a na tu stranputicu niko neće javno da upozori.

- Nemoj loše govoriti o SPC, tvoji su oduvijek bili iskreni, pravoslavni vjernici, a i ti isto. - opominjemo ga.

- Ne govorim ja loše o SPC. Naprotiv! To na šta ja opominjem su odstupanja od suštine vjere. Govorim isključivo zbog toga da se zabludjeli opomenu i na pravi put vrate. Pa pogledajte šta su uradili, djecu su obukli u crvene majce i doveli ih crkvi, dobro im i crvene marame i bijele kapice sa petokrakom nisu stavili. 

- Ipak ti idi na sabor na Borike, kao što si oduvije radio. - savjetujemo mu.

-Neću! Ovo danas što vlast prikazuje na Borikama nije ni pravoslavni ni vjerski ni crkveni praznik, nego politički i propagandni praznik crvene partije. Moj niko nikad za tom bojom nije išao, pa neću ni ja. Naše boje su crveno-plavo-bijela, ako nam i to ne oskrnave i ne obesmisle. Prokleti Titini komunisti, kameleoni koji se mogu presvući u koju god boju hoćeš i nekarakteri koji se mogu pretvoriti u šta god im odgovara. 

- Dobro, zbogom pošao!

- U zdravlju i u boljim vremenima vas našao!

- I ime mi ne objavljujte, ako za Boga znate, uništili bi me, porodicu bi mi zatrli!

- Nećemo, obećali smo!

(BN)