Priča: Lice i naličje Partizana...

Zaključci posle testa sa Olimpijom. . .

Fudbal 08.07.2019 | 00:00
Priča: Lice i naličje Partizana...
Dva poluvremena – dva lica Partizana. Jedno ohrabrujuće, za visoku ocenu i nagoveštaj kako Parni valjak može, a drugo razočaravajuće, sa pokazateljima kako ne bi smeo da igra.

Tokom provere sa ljubljanskom Olimpijom mogle su da se detektuju i vrile i mane delimično rekonstruisanog tima, čije oblikovanje još nije završeno, a tek kad stignu dodatne novajlije (verovatno dvojica) i pripremni period bude pri kraju slika će biti jasnija. Ovako, obrisi ekipe sposobne da stvara šanse u kratkom vremenskom period kazuju da materijal za pomak u odnosu na minulu sezonu postoji, ali je za ozbiljno evropsko odelo, kako crno-beli žele da nose makar do decembra, potreban kvalitetniji štof. Da se onda to odmeri, utegne, proštepa, proba i prilagodi upotrebi. Još dosta posla je u krojačkoj radnji Sava Miloševića.

ŠANSA, ŠANSA, ŠANSA…

U Humskoj 1 mogu da budu zadovoljni kako je u subotu veče, bar u prvih 45 minuta, izgledao ofanzivni deo tima. Tačno, nije postigao gol, ali je igrom stekao simpatije Grobara i najavio da može da bude ubojitiji nego u dve minule sezone, kad se, objektivno, mučio pred tuđim kaznenim prostorom. ZoranTošić, Sejduba Suma i Đorđe Ivanović su spremili po šansu Ognjenu Ožegoviću, Gvinejac je imao dve prilike da zatrese mrežu, bilo je još nekoliko obećavajućih ataka i logično je očekivati da, pre ili kasnije, lopte koje nisu ušle na “Stožicama”, završe gde budu želeli crno-beli. U klubu dosta očekuju od novog napadača Umara Sadika, uveravaju da će biti sjajan, samo da se spremi, a pošto se transfer Rikarda Gomeša otegao, nije isključeno da reprezentativac Zelenortskih Ostrva povede tim u međunarodne kvalifikacije. Bar u prvom ili početna dva kola, pošto nikako da se završi taj transfer u Saudijsku Arabiju.

ULOGA SEJDUBE SUME

Drugi bitan detalj dosadašnjeg boravka Partizana na Pohorju je uloga Sejdube Sume. Još je omaleni vezista daleko od partija kakve se očekuju od fudbalera plaćenog 1.650.000 evra, međutim, em su mu stručni štab i saigrači pružili ruku poverenja, em nekadašnji prvotimac Slovana iz Bratislave shvata da mora da zapne u završnoj godini ugovora. Stalo mu je, a to se vidi kako na treninzima, raspoloženiji je nego ikad pre, pa i na sinoćnoj utakmici, o čemu svedoči nekoliko vraćanja u odbranu, kako bi ispravio greške. A čovek koji ne pokušava ne može ni da pogreši…

Suma je svestan da će uskoro dobiti konkurenciju i to ga očigledno motiviše, podelio je nekoliko lopti napred, u zonama koje je trener Milošević označio kao njegovo polje delovanja, dobio je pohvale šefa struke i taj prvi utisak zasad je povoljan. No, Suma kao i svi Afrikanci je nepredvidiv, mada bi možda baš to, što ni sam ne zna kakav će potez da izvede, mogao da bude ćar za Partizan.

KAD JE GOLMAN POLA TIMA…

Dobar golman je pola tima. U Partizanovom slučaju, reklo bi se, 60 odsto. Najmanje. Vladimir Stojković je prošle sezone “čupao” crno-bele iz neprilika toliko puta da je teško izbrojati, a u novoj ulozi – kapitenskoj – samo nastavio na ovim pripremama.

Čak je danima pre meča uveravao da neće primiti gol protiv Olimpije, a kad čovek odiše takvim samopouzdanjem nije ni čudo što je osujetio pokušaje Ćekićija i Brkića, pokupio veliki broj centaršuteva i učinio da se odbrana, pogotovo u prvom delu, oseća sigurno, a novajija Igor Vujačić pristojno kad iza sebe ima Stojketa.

Dok je cela ekipa imala snage bila je nadmoćna u odnosu na Olimpiju. Razlog: izvanredno razumevanje i dopuna tandema zadnjih veznih Saša Zdjelar – Aleksandar Šćekić. Njih dvojica već godinu dana igraju zajedno, skoro da nisu zakazali u nekoj bitnoj utakmici i predstavljaju, kad su na vrhuncu, dve plućne komore ovog tima.

KONCENTRACIJA NE POSTOJI

Kao što dres ima lice i naličje, tako je i sa igrom Partizana. To što je bilo dobro u organizaciji napada, stvaranju prilika, izgubilo je na vrednosti onog trenutka kad Ožegović i Suma nisu pretvorili sasvim izgledne šanse u pogotke. Situacije su bile takve da je bar jedna lopta morala da završi u mreži i teško je pronaći opravdanje čak i u činjenici da je prijateljska utakmica. Treneri vole da kažu “kako treniraš, tako igraš”, a posle ovih promašaja ne možemo da se ne setimo reči Miloševićevog prvog saradnika, Milana Đuričića, sa treninga pre dva dana:

“Momci, najvažnija je koncentracija. Ovo što radiš sad desiće ti se na utakmici. Uradi vežbu kako treba, ne zabušavaj. Drži fokus. Ovi čunjevi nisu čunjevi, to su vam protivnici, pripremamo vas za realne situacije na terenu”, pričao je Đumi.

I nek’ bude da se mreža Olimpije nije tresla zbog umora i “teških nogu”, međutim, u zvaničnim utakmicama Partizan mora da bude efikasniji nego u završnici prošle sezone, kad je pod Miloševićevompalicom, davao prosečno manje od dva gola po meču. Navijači očekuju više. Jer, za šta se igra fudbal?

ISPUCAVANJA BEZ EFEKTA

Još jedan jasno uočljiv problem tokom duela u Ljubljani ticao se ulaska u igru. Nevezano za umor, dešavalo se, ne mali broj puta da štoperi ne započinju akcije, kao što je bio slučaj protiv nejakih Beltinaca ili kao što se radi na treninzima. U tom alternativnom pokušaju, Vladimir Stojković bi ispucao loptu u završnu trećinu terena, bez efekta.

Tamo su Tošić (1,71), Suma (1,61), Ivanović (1,79) i Ožegović (1,80). Teško da mogu da dobiju vazdušne duele sa kršnim štoperima i zadnjim veznim. Možda ovakvo opredeljene bude imalo smisla kad pred kaznenim prosotrom rivala bude 192 centimetra visoki Umar Sadik, da prihvati igru na sebe kao nekad Leandre Tavamba i sačeka ostatak ekipe. Dotle, logičnije deluje šablon golman-štoper-zadnji vezni-krilo-napadač.

LEVA STRANA

Možda jedan od najvećih problema na meču sa Olimpijom bila je igra leve strane odbrane. Domaćin je većinu napada kreirao po tom delu terena, što jasno ukazuje da na tom polju mora da bude bar jednako ubedljivo kao desnom, gde je zadovoljavajuće, kako je i navikao Grobare, izgledao N. R. Miletić.

U igri Slobodana Uroševića primetni su grč i nesigurnost, sve kao posledica činjenice ga je stručni štab najpre otpisao, pa kasnije vratio u takmičarski pogon. U drugom delu šansu je dobio Rajko Brežančić, mada je dosta puta njegova strana “pukla”, nije ga bilo ni u protivničkim akcijama, sam povratnik iz Malage priznao je da je odigrao loše, međutim… Tek je stigao, pet meseci nije igrao i rekao je da mu je potrebno vreme da uhvati ritam.

Moraće da bude baš brz. Kao i ceo Partizan.

Izvor: mozzartsport

FOTO: FK Partizan

Komentari / 0

Ostavite komentar