Intervju: Nikad otvoreniji Saša Ilić...

Protivnik sam svake uprave! Ne zanimaju me kombinacije za dovođenje stranaca! „Nije ovo Partizan kakvog želim“, jasno je stavio do znanja legendarni kapiten crno-belih.

Fudbal 26.05.2019 | 23:30
Intervju: Nikad otvoreniji Saša Ilić...
Saša Ilić je „otvorio“ još jednu akciju Partizana. Kao nebrojeno puta u karijeri, kad je započinjao napade, često završavane golom, tako se u prvom oglašavanju po okončanju veličanstvene karijere predstavio kao zagovornik ideje da nešto u Humskoj 1 mora da se menja.

Pod hitno. Jer, ovakav kakav je – čak i sa osvojenim Kupom Srbije – klub ne liči na pravi Parni valjak. Ne melje kao u pesmi, nije jak na teren, ni uticajan van njega, potrebno mu je osveženje, novi ljudi, drugačija vizija, na šta, između ostalog, ukazuje čuveni vezista sjajnog pregleda igre. Ako je mogao da vidi šta se dešava na zelenom pravougaoniku, jasno je da uočava i (ne)prilike mimo.

„Nije ovo Partizan kakvog želim. Bar u ovom trenutku. Svako od nas očekuje i nada se da će da bude bolji. Mnogo toga zavisi od rukovodeće strukture. Kad sam počinjao vladao je triling: Bjeković-Zečević-Ćurković. Bio sa klinac i ne toliko na njih upućen, skoro pa nedodirljivi. Po povratku iz inostranstva, Dragan Đurić, po rezultatima jedan od najuspešnijih, međutim, pravio je greške. Baš kao i ova uprava! Ukoliko želimo stabilan klub, igrački i finansijski, mora da postoji plan. Ne samo da se čeka prelazni rok i ako imamo sreće, uđemo, eventualno, u neko evropsko takmičenje. Takva logika nije isplativa. Partizan može i mora mnogo bolje nego ove sezone“, uverava često zakopčani, ovoga puta krajnje otvoreni, Saša Ilić na stupcima Sportskog žurnala.

Igračku karijeru je završio, funkcionersku (još) nije počeo, mada iz njegovih reči provejava namera da jednog dana zasedne u fotelju.

„Imam ambiciju. Sad, kako, kad, na koji način... Najlakše je kad su igrač, ako imaš dan – Bog si. U rukovodstvu mora da postoji grupa ljudi s kapacitetom da dobro funkcioniše i nosi odgovornost. Zbog čega im se nadavno nisam pridružio, postao sportski direktor? Jednostavno, ne slažem se sa nekim idejama, u ovom trenutku ne bih bio u mogućnosti nešto da promenim. Zato, kad jednom dođem, planiram i da ostanem. Ne volim da rizikujem, plan i vizija donose rezultat. Naravno, potrebno je i vreme“.

I, prema Sašinom kazivanju, oslanjanje na proverene partizanovce, decu kluba.

„Prilikom oba ulaska u Ligu šampiona gro kadra činili su igrači ponikli u „Zemunelu“. Čak i da nemaju ekstra kvalitet, ljubavlju i energijom biće bar deset odsto bolji od drugih. Strance? Samo kvalitetne, ne znamiju me kombinacije“.

Ilić se zalaže za privatizaciju klubova, samim tim u Partizana, zastupajući ideju da se čelne strukture organizuju po biznis modelu u kome bi na vrhu bio čovek sposoban da obezbedi finansije i uživa ugled, a a se struci posvete sportisi.

„Bio sam protiv svake uprave. Uvek! Ljudi to znaju. Smatram da je to dobro. Znaš kad si dobar sa upravom? Kad sve funkcioniše kako valja. E, tome bi trebalo da težimo. Inače, kao kapiten sam štitio prava igrača. Nekad je bilo malo više dobro, nekad malo manje, ponekad loše. Stalno pričam fudbalerima: zadržište zajedništvo u svlačionici“.

Tokom dva mandata na Topčiderskom brdu Saša Ilić je promenio čak 18 trenera. Od toga „samo“ četvoricu u prvom cugu za devet godina (Tumbaković, Ješić, Mateus i Vermezović), a za isti period po povratku iz inostranstva čak – 14!?

„Partizan je počeo da troši asove koji su mu mnogo dali. E, to me ubija! Dižem dva prsta da trener ostane godinama. Mora da se pravi strategija, plan, da verujemo nekom. Smeta mi što je kod nas sve trenutno. Na primer, Milošević, takođe, početnik sad je posle osvojenog kupa, ekstra. Mirković – nije. E, nije tako! Šta bismo pričali za Savu ako se nešto, ne daj Bože, za dva meseca dogodi? Stoga, ne čudi što su mnogi rekli: „more, marš, više nikad u Humsku!“Al’ kad ih pitaš gde im je bilo najlepše, nemaju dilemu – u Partizanu. Mnogo ga, bre, volimo“.

Trenutka slika crno-belih je više crna nego bela i to „jede“ kapitena.

„Ljudi su s pravom razočarani, jednom tome mora da se stane na put. Suština je okupiti legende, nepojmljivo je da da stadionu nisu Varga, Klinčarski, da propusnice za ložu ne dobiju Hasanagić, Vukotić... Uz dužno poštovanje, za takve legende mora da ima mesta u bilo kom obliku“.

Izvor: mozzartsport

FOTO: Star sport

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Ljubitelj fudbala

27.05.2019 07:33

Zato je Sale veliki!

ODGOVORITE