Priča: Sergej donio trofej Laciju...
. . . i demantovao neverne Tome! Pohvale i za Inzagija. Gasperini na velikom ispitu.
Fudbal 16.05.2019 | 22:30
Sergej je sinoć demantovao “neverne Tome” koje su kao ključni dokaz teorija o “prosečnosti” Milinković Savića navodili da se “izgubi” u važnim utakmicama i da ne postiže golove kad je najpotrebnije. Protiv Atalante vezista Lacija je pokazao da pripada klasi fudbalera koja je na putu da uđe u red top fudbalera. Njegov gol glavom je bio “alla Ronaldo”, skočio je više od svih ostalih i ostao u da lebdi u vazduhu, gotovo kao CR7.
Atalanta je igrala, Lacio je postizao golove. U najkraćem bi se moglo opisati finale Kupa Italije. SimoneInzagi je često bivao kritikovan u ovoj sezoni zbog izbora startnih postava i izmena. Juče je sve pogodio: počev od izvođenja iz igre Bastosa koga je sudija Banti “pomilovao” i umesto crvenog kartona pokazao mu žuti zbog pogibeljnog starta na Iličiću. Trener Lacija je shvatio opasnost koja je pretila njegovom timu i zamenio je Bastosa sa Raduom. Uvođenje Kaiseda i Sergeja Milinkovića Savića u drugom poluvremenu su promenili i odnos snaga na terenu i konačan rezultat.
Takođe, Inzagi je dobro naučio lekcije iz prethodnog meča u Seriji A. Igrači Lacija su dobro raspodelili snage i imali su sreću da arbitar Banti dozvoli “mušku” igru. Simone je znao da ako zaustavi Iličića, odradio je polovinu posla. Slovenački reprezentativac je bio bukvalno “masakriran” faulovima igrača Lacija i samo zahvaljujući kriterijumu koji je zauzeo arbitar Banti da toleriše grublju igru i žute kartone pokazuje samo u ekstremnim situacijama.
Datum odigravanja Kupa Italije pao je u najnezgodniji momenat za Atalantu. Da Boginja nije igrala sinoć protiv Lacija šanse da Gasperini izađe neporažen iz meča sa Juventusom - čiji igrači već misle na peščane plaže Mediteranskog mora i drugih egzotičnih mesta - bile bi prilično velike. Ovako nije dato da znamo kakve će posledice ostaviti na igrače Atalante poraz u finalu nacionalnog kupa.
Fudbaleri Atalante nisu naviknuti da igraju finala, da se bore za trofeje, pogotovo da igraju dva meča u četiri dana u kojima su tako veliki ciljevi na stolu: Kup Italije i plasman u Ligu šampiona. Gasperini će imati gotovo sizifovski posao da psihički podigne svoj time posle bolnog i teškog udarca, tim pre što Atalanta po prikazanoj igri nije zaslužila poraz.
Trijumf Lacija u Kupu Italije doveo je u još nezgodniju poziciju Romu i učinio borbu za opstanak još neizvesnijom. Đalorosi će, ako završe na šestom mestu, što je najizglednije, morati da počnu sezonu već u julu sa kvalifikacijama za Ligu Evrope. S druge strane Torino je praktično izbačen iz igre za Evropu i meč protiv Empolija više nema veliku takmičarsku važnost, osim ako Roma i Milan ne naprave svojevrsni harakiri protiv Sasuola i Frozinonea.
Milan i Roma su u rukama Juventusa. Ako Bjankoneri ne budu igrali tako da sa pobedom ulepšaju veliku feštu koju spremaju za nedelju uveče, sve nade Rosonera i Đalorosa da se plasiraju u Ligu šampioa će ispariti. Juve koji smo videli na Olimpiku ne ostavlja mnogo razloga za optimizam ni u Milanelu ni u Trigoriji.
Kakav ćemo Juve videti u nedelju zavisi i od toga kako će se završiti dananšnji dugoočekivani i najavljivani sastanak predsednika Andree Anjelija i Maksa Alegrija. Ako Alegri izađe zadovoljan sa tog sastanka, ojačan novim ugovorom i obećanjem da će njegovi zahtevi biti ispunjeni, vrlo je verovatno da ćemo protiv Atalante gledati drugačiji Juve u odnosu na onaj protiv Intera, Torina i Rome.
Trener Intera Lučano Spaleti je, uz sve legitimne kritike i zamerke, na dobrom putu da ispuni ono što je uprava kluba tražila od njega: plasman u Ligu šampiona. Naravno, bilo bi bolje da je Inter već osigurao plasman u najprestižnije i najispaltivije takmičenje, ali imajući u vidu da Inter, pre Spaletija, nije učestvovao punih šest godina u LŠ, ne može se smatrati neuspehom kada dve godine zaredom obezbedi kartu za fudbalski eden.
Spaleti je pogrešio sa pojedinim fudbalerima koji su stigli u Inter na njegovo insistiranje, Borha Valero iNajngolan, pre svih. Španac je bio zreo za fudbalsku penziju još pre dve godine, a kamoli danas.Najngolan je bio preveliki rizik imajući u vidu da je ušao u četvrtu deceniju, a fudbaleri koji praktikuju njegov stil života, po pravilu, imaju veliki pad kad pređu 30.
Možda je najveće greška Spaletija što nije insistirao na dovođenju adekvatnog režisera igre prošlog leta, pošto je bilo jasno da Brozović nema dovoljno štofa za tu ulogu. Od kako su Inter napustili Kambijaso,Tijago Mota i Stanković, najslabiji deo Interovog tima je hronično srednji red. Prosto je neverovatno kako već sedam-osam godina Inter ne uspeva da pronađe kvalitetne vezne igrače, sposobne da daju igri Nerazura kvantitet, kavlitet i snagu.
Spaletiju treba odati i priznanje da je uz sve nedaće koje su ga pratile od početka ove godine na korak od cilja. Odmah po dolasku Bepea Marote su počele da kruže priče o dolasku Antonija Kontea. Već pet meseci nema dana da neka novina, televizija ili radio ne pričaju o Konteu na klupi Intera. Raditi pod takvom presijom, ma koliko dobro bili plaćeni ili naviknuti na pritiske, nije jednostavno. Kada se tome doda i medijski ciklon Vande Nare i ponašanje Maura Ikardija, rad i rezultati Spaletija neminovno bivaju revalorizovani.
Bez obzira ko bude bio na klupi, ako Inter zaista misli i želi da bude konkurentan za osvajanje skudeta i Lige šampiona, mora da kupi barem dva top fudbalera: režisera igre i napadača. Ako to budu Kovačić,Rakitić, Lukaku ili Džeko, kako se priča, Inter neće otići daleko.
U Seriji A se događa nešto što nismo videli odavno: kvota 40 bodova nije sigurna luka za opstanak u prvoligaškom društvu. Videćemo neizvesnu borbu za opstanak iako rezultati do pre par kola to nisu najavljivali. Empoli je sa dve uzastopne pobede protiv Fjorentine i Sampdorije ubacio u anksioznost Đenovu, Udineze, Parmu, Bolonju, Fjorentinu, Kaljari.
Teško je zamisliti da Empoli osvoji 12 bodova u poslednja četiri kola pošto je u 34 prethodna uknjižio samo 29 bodova. Međutim, ma koliko se činilo naučna fantastika, kalendar Empolija bi mogao da bude mnogo lakši nego što se to čini na prvi pogled. Budući da je Lacio osvojio Kup Italije i da ide direktno u Ligu Evrope, za Torino je meč na Kastelaniju postao nevažan za Granate. S druge strane, Inter bi već u nedelju mogao da bude u Ligi šampiona, pod uslovom da pobedi demotivisani i napušteni, od navijača, Napoli. U tom slučaju susret sa Empolijem za Lučana Spaletija ne bi bio tako dramatičan. Podsetimo,Spaleti je lansirao trenersku karijeru na klupi Empolija i bilo bi surovo za njega da ulazak u Ligu šampiona Intera bude vezan za ispadanje Empolija iz Serije A.
Gledajući raspored u poslednja dva kola, pored Empolija, najviše rizikuju Đenova, Parma i Fjorentina. Sve zavisi kako će završiti sudar Parme i Fjorentine na Tardiniju. Ako Parma izgubi taj meč biće na ivici provalije pošto posledju utakmicu u sezoni igraju protiv Rome na Olimpiku. S druge strane, neuspeh Fjorentine bi pretvorio poslednji fudbalski sastanak u sezoni na Frankiju u horor majstoricu za opstanak u Seriji A između Fjorentine i Đenove.
Serija A je ove godine bila najdosadnije prvenstvo kada su u pitanju prva i poslednja dva mesta na tabeli. Za kompenzaciju ćemo imati poslednja dva kola na ivici infarkta u barem deset italijanskih gradova: šest timova u borbi za Evropu i čak sedam timova u, većem ili manjem, strahu od ispadanja.
Izvor: mozzartsport
FOTO: Reuters
Komentari / 0
Ostavite komentar