Priča: Gatuzo plaća za sve, a najmanje je kriv!
Za razliku od Leonarda i Maldinija, Rino je bio jedini koji se nije skrivao i bežao od konfrontacije, bilo da je reč o igračima, navijačima, ministru unutrašnjih poslova, upravom, novinarima. . .
Fudbal 09.05.2019 | 23:51
Incident koji se dogodio između Gatuza i Bakajoka je samo vrh ledenog brega. Problemi u Milanu su duboki i strukturalni. Nije slučajno da igrači kasne na treninge, da se Kesi i Bilja umalo ne potuku na derbiju i da na kraju dođe šlag na tortu: Bakajokovo odje…nje Gatuza.
Fudbaleri su posebna grupa ljudi, kad osete da je trener u nemilosti kluba reaguju na različite načine. Oni koji su u zategnutim odnosima sa šefom sruke postaju nemilosrdni i osvetoljubivi, oni koji misle samo kako da odrade svoj posao se transformišu u flegmatične tipove, a oni kojima je stalo i koji izgarajau na terenu čim nešto krene po zlu na utakmici ili se deprimiraju ili postanu razdražljivi.
Sve te tipove reakcija smo videli u poslednjih par nedelja kod igrača Milana. Možda zvuči paraoksalno, ali Rino Gatuzo je najmanje kriv za novonastalu situaciju. Uprava kluba je napravila seriju poteza koja je minirala autoritet trenera i nije ga štitila od poslovičnih medijskih špekulacija, zakulisanih radnji.
Tokom cele sezone Gatuzo je bio jedini koji se nije skrivao i nije bežao od konfrontacije, bilo da je reč o igračima, navijačima, ministru unutrašnjih poslova, upravom, novinarima. Štaviše, ako bi napravili listu krivaca za ovakvu sezonu Milana, Gatuzo ima deo svoje odgovornosi ali je on manji u odnosu na igrače i upravu kluba.
Status Leonarda i Maldinija u novom Milanu je s pravom doveden u pitanje. Leonardo nije nijednom stao u zaštitu trenera niti je postavio štiti između medija, navijača i i javnosti s jedne strane i tima s druge. Rosoneri su prolazili kroz nekoliko kriza a pamti se samo jedan decidirani nastup tehničkog direktora: kada je poručio Iguainu da ćuti, trči i misli kako da postiže golove. Međutim, i ta izjava Leonarda je došla kada je Iguain, praktično, već bio igrač Čelsija.
Milan još uvek ima šansi da se nađe u Ligi šampiona. Gledajući kalendar moglo bi se reći i da su Rosoneri najbliži tom cilju, imajući u vidu da ako stignu sa istim brojem bodova sa Romom i Atalantom, oni su u prednosti jer imaju bolji međusobni skor. Ipak, igra Milana ne obećava ništa dobro i to nije jedini problem. Paketa neće moći da pomogne timu zbog “pomračenja svesti” u finišu meča protiv Bolonje do kraja prvenstva, Blja se povredio, Bakajoko je pod znakom pitanja (šta god da odluči Milan pogrešiće),Pjontek je zaboravio da daje golove, bljesak Susa protiv Bolonje je samo je maskirao još jednu bledu partiju Španca.
Utakmica Lacio - Atalanta je ispoštovala scenario koji smo naučili napamet u ovoj sezoni. Nebeskoplavi koji nisu u stanju da sačuvaju prednost i da izbegnu pad igre i kondicije u drugom poluvremenu i Boginja koju ne impresionira prednost protivničkog tima. Ekipa koja, poput dizela, kako vreme odmiče trči i igra sve bolje. Brojevi su neumoljivi, Lacio je u ovoj godini izgubio gotovo 20 bodova pošto je došao prvi u vođstvo, dok je Atalanta posle primljenog gola zaradila čak 23 boda (šest pobeda i pet remija).
I pored brojnih priča koje kruže o Gasperiniju i interesovanju klubova iz Serije A i inostranstva. Gasp će osati u Bergamu, bez obzira na to da li će Atalanta osvojiti Kup Italije ili se plasirati u Ligu šampiona. Ko poznaje Gapserinija zna da je on sasvim zadovoljan sa onim što je zaradio i da par miliona više ili manje ne predstavljaju neku veliku razliku za njega. Gasperinija interesuje projekat kluba i mogućnost da on utiče na njega, odnosno da bude konsultovan oko prodaje i kupovine igrača.
Pažljivim posmatračima sigurno nije promaklo da Gasperini nije reč rekao kada je Atalanta prodalaGaljardinija, Kesija, Kristantea, Kontija, Spinacolu, Kaldaru, Petanju, Kurtića, ali kada je digao glas daPapu Gomez i Iličić ne mogu da idu na transfer listu, tata i sin Perkasi, Antonio i Luka, su podigli zid i nisu pustili ni Slovenca ni Argentinca.
Simone Inzagi je napravio nekoliko grešaka u završnici šampionata. Posle pobede nad Interom koja je lansirala Lacio u trku za Ligu šampiona, Inzagi je napravio početničku grešku: rotacija igrača se ne pravi u završnici šampionata, pogotovo kada su u igri veliki ulozi. Inzagi je eksperimentisao sa formacijama protiv Spala, Sasuola, Kjeva i na kraju protiv Atalante: rezultat jedan remi i tri poraza.
Nije lako objašnjivo zašto je trener Lacija poslao na teren Volasa protiv Atalante a ostavio na klupi LuisaFelipea. Volas je pokazao ono što već dobro znamo: nije dovoljno biti Brazilac u fudbalu.
Okreni-obrni, Juventus je uvek protagonista u Seriji A. Čak i kada osvoji titulu prvaka mesec i po dana pre kraja prvenstva. Bjankoneri će direktno odlučivati u sledeća dva kola ko će u Ligu šampiona. Od četiri takmaca za dva mesta u najprestižnijem evropskom takmičenju samo Interova sudbina ne zavisi od dobre volje i raspoloženja igrača Stare dame. Juve u nedelju igra sa Romom, a zatim sa Atalantom u Torinu. O rivalstvu Bjankonera i Đalorosih je iluzorno trošiti reči tako da je jedno sigurno: Juve neće ginuti na terenu, ali neće ni pustiti Romu da se prošeta do tri boda. Isto važi i za Atalantu s kojom u ovoj sezoni Juve ima otvoren račun. Porazi od Đenove i Spala su bili kolateralna šteta učešća u Ligi šampiona, poraz od Atalatne u Kupu Italije, na igračkom planu bio veoma sličan kapitulaciji u sudaru sa Ajaksom.
Roma je protiv Đenove pokazala sve svoje slabosti i samo zahvaljujući golmanu Miranteu, ili bolje reći loše izvedenom penalu Sanabrije, ima i dalje šanse da se dokopa četvrtog mesta.
Ranijeri je dao malo čvrstine i kompaktnosti igri Rome, ali je ona i dalje spora i bez ritma. Protiv Juventusa će biti potrebno mnogo više od onog što smo videli u poslednjih par nedelja od Rome da bi pobedila Bjankonere. Povreda Florencija, 49. po redu u ovoj godini igrača Rome, pokazatelj je da nešto debelo ne funkcioniše u radu Đalorosih. O čemu se radi: pripreme, treninzi, stil života ili nešto četvrto? Uprava Rome bi morala da se što pre i što ozbiljnije pozabavi njima da se ne bi sve ponovilo i u idućoj sezoni.
San o Antoniju Konteu je ispario. Za predsednika i vlasnika kluba Džejmsa Palotu način na koji je bivši selektor Italije “odjavio” Romu je prilično bolan i trebalo bi da iz tog iskustva izvuče neke pouke ako zaista želi da od Đalorosih napravi veliki tim. Konteova poruka je bila jasna: Roma me interesuje, ali ne ova sa američkim pečatom.
Prošle godine je Inter otišao u Ligu šampiona zahvaljujući golovima Ikardija, ove godine će Nerazuri otkucati kartu za LŠ zaslugom Samira Handanovića koji je čak 16 puta u ovosezonskoj Seriji A stavio katanac na svoju mrežu.
Inter je protiv Udinezea pokazao sve svoje slabosti a trener Lučano Spaleti kao da je želeo da ih učini još vidljivijim: Brozović i Borha Valero pojedinačno usporavaju igru i previše “carine” loptu, kada ih stavite zajedno na sredinu terana onda se njihova sporost duplira. Problematična je i uloga Perišića i njegova pozicija na terenu, što je odgovornost Spaletija, dok je igra na mahove najveća mana hrvatskog igrača. U svakom slučaju ovog leta nas čeka poprilično velika čistka u Interu, sa Spaletijem i ili bez njega: počev od Ikardija do Borhe Valera.
Izvor: mozzartsport
Foto: Reuters

Komentari / 0
Ostavite komentar