Priča: Košarka po Niku Kalatesu...

Retka sorta igrača. Neko kome nisu potrebni koševi u rukama da bi savršeno krojio igru Panatinaikosa. Tačno zna kako da učini saigrače boljim, da izvuče maksimum, pa čak i koji procenat više, kako bi ekipa profitirala i ostvarila pozitivan rezultat. . .

Košarka 05.04.2019 | 20:30
Priča: Košarka po Niku Kalatesu...
Prošlo je tačno dvanaest godina i četiri meseca, odnosno 4.508 dana otkako je Evroliga videla drugi i poslednji tripl-dabl u modernoj istoriji takmičenja. Za NBA standarde dvocifreni brojevi u tri glavne statističke kategorije postali su večernja rutina, ali je za pojmove elitnog klupskog takmičenja s ove strane Atlantika to nešto poput košarkaške Halejeve komete. Ne pojavljuje se baš svakih 75-76 godina, ali prevedeno na jezik igre pod obručima na ovim prostorima tako izgleda.

Nikola Vujčić je tako nešto izveo dva puta. U oba slučaja nosio je opremu Makabija iz Tel Aviva, a od dana kada je hrvatski as ljubljanskoj Olimpiji spremio 27 poena i po 10 skokova i asistencija do večeri briljantnog Nika Kalatesa prošlo je možda i previše vremena. Ovako je slađe, jer je ovaj grandiozni poduhvat izveo neko ko je to zaista jako želeo. Kalates je u poslednje tri godine bio nadomak tripl-dabla u nekoliko situacija. Prošle sezone čak tri puta. Protiv Efesa mu je nedostajao jedan skok (29 poena i 10 asistencija), protiv Žalgirisa dve uhvaćene i jedna podeljena lopta (14/8/9), a protiv Unikahe svega dva skoka (12/8/11).

Pre dve godine Kalates je to umalo izveo na gostovanju Bambergu, kada je pogodio onaj hitac za pobedu tri sekunde pre kraja. Tripl-dabl je ispustio zbog jednog dodavanja (13/11/9), dok su mu protiv Fenerbahčea u Atini falila dva skoka (16/8/11). Ove sezone želja mu se nije ispunila protiv Efesa (20/8/13) i Armanija (27/8/14). 



Dočekao je taj momenat slave, da tripl-dablom zaokruži fantastičnu seriju u kojoj je Panatinaikosu obezbedio plasman u četvrtfinale i apsolutno zasluženo poneo epitet najkorisnijeg igrača marta. Sve ono što je uradio protiv Budućnosti nije posledica sile, već plod majstorstva. Izveo je to na spektakularan način. Prešao je Tea Papalukasa na sedmoj poziciji igrača s najviše asistencija u Evroligi i sada ih ima 987. Postao je prvi igrač u istoriji takmičenja s bar 250 proigravanja i trenutno ih ima 268. Drugo mesto takođe pripada njemu, jer je pre godinu dana stao na broju 249. Daleko iza je kreator bajkovite Žalgirisove priče Kevin Pangos sa 212 asistencija iz 36 utakmica.

Kalates je učinio da se nađe u vodeće četiri pozicije na ovosezonskoj listi najviše upisanih asistencija, odnosno da se u deset najboljih izdanja njegovo ime pomene čak sedam puta - pisali smo o tome u izveštaju - što je uspeh kakav se retko postiže u evropskoj košarci. Na kraju, sebe je „ugurao“ između dvojice plejmejkera Crvene zvezde, Stefana Jovića (19) i Markusa Vilijamsa (17) za drugo mesto večne liste po broju razigravanja u jednoj sezoni. Postao je tek prvi Grk u domaćem timu s tripl-dablom u rukama još od legende Peristerija Evangelosa Koroniosa, koji je pre bezmalo 27 godina (11. april 1992.) skupio 31 poena i po 10 asistencija i skokova protiv Panioniosa. U međuvremenu svoje istorijske role beležili su još Teo Papalukas u CSKA i sada Janis Adetokunbo kao prva zvezda Milvokija. 

Uprkos istorijskom poduhvatu, nije želeo da svetla pozornice budu uperena na njega, već da se naglasi timski uspeh i plasman u četvrtfinale. Zato će se, čak i više od samog tripl-dabla, pamtiti i govoriti o tome da je Nik Kalates retka sorta igrača. Neko kome nisu potrebni koševi u rukama da bi savršeno krojio igru Panatinaikosa. Tačno zna kako da učini saigrače boljim, da izvuče maksimum, pa čak i koji procenat više, kako bi ekipa profitirala i ostvarila pozitivan rezultat. Zbog igrača kao što je Nik Kalates košarka je verovatno i najlepši sport za oko. Njegova tehnika šuta jeste predmet spora, ali te asistencije bude osećaj zadovoljstva baš kao što to godinama čini Miloš Teodosić sa svojim bravurama. I nije to samo momenat čistog užitka za gledaoca, Kalates zna da svojim lopta na daljinsko navođenje uveseljava i saigrače oko sebe, da Džejms Gist željno iščekuje svaku njegovu loptu za alej-up, da Dešon Tomas, Tanasis Adetokunbo, Janis Papapetru i Kit Lengford donekle žive od njegovih proigravanja...

Kada beležite takve igre u kontinuitetu, baš kao što to radi Nik Kalates, znate da priče o talentu nisu potpuno tačne i da je u pitanju duboko isprepletana mreža velikih odricanja i strahovitog rada. Nik Kalates je prošao veliki put otkako se vratio u svoj Panatinaikos 2015. godine. Od toga da je redovno bio meta kritičara zbog toga što njegove igre nisu bile potkrepljene igrama vrednim trogodišnjeg ugovora od 7.000.000 dolara neto i da je takav novac zaslužio samo neponovljivi Dimitris Dijamantidis, do toga da 6.500.000 evra neto, koliko je letos dobio za novu trogodišnju saradnju, deluju smešno.



Početkom februara izgledalo je da je Panatinaikos bliži eliminaciji, nego prolazu u narednu fazu. Baš tada Nik Kalates rešio je da pokaže svoje pravo lice, ostavi mantru razigranog kreatora i postane surovi egzekutor. U poslednja dva meseca Nik Kalates igra košarku izvan konkurencije, na sledećem nivou i zato je najbolji igrač Evrolige u ovom trenutku. 

On je kao dobro programiran kompjuter, drži kontrolu igre gotovo atipično za evropske standarde košarke i praktično sam diktira ritam cele utakmice. Sve polazi od trenera. Željko Obradović ga je pretvorio u defanzivnu mašinu i igrača najzaslužnijeg za onu evropsku titulu 2011. godine. Pamti se njegova surova demonstracija odbrane u četvrtfinalnoj seriji protiv Barselone, kada je spakovao Huan Karlosa Navara i postao X-faktor Panatinaikosa. Ćavi Paskval, koji ga je tada kao trener Barselone proglasio najvažnijim igračem serije, kasnije ga je u ulozi šefa Panatinaikosa oblikovao u tehničara svetske klase, ali ga je Rik Pitino učinio asom kakvog gledamo od početka marta. Jednostavno, kockice su se poklopile, legenda koledž košarke videla je nešto više i to uspela da izvuče iz Kalatesa. Možda komično zvuče one Pitinove izjave da je Kalates najbolji dodavač u njegovoj trenerskoj eri, iako je radio s velemajstorima poput Medžika Džonsona i Lerija Birda. Ali baš u tim rečima leži zaslepljujuće samopouzdanje kojim Kalates zrači.

Jer, da nije bilo toga, pitanje je da li bismo videli Kalatesovu surovu dominaciju parketom tokom marta, onu trojku uz zvuk sirene u Moskvi - imao svega 33 odsto iz igre -, ili onu demonstraciju sile u Milanu... Na kraju, verovatno ne bi bilo ni ovih osam pobeda u poslednjih deset utakmica ligaškog dela, da nije bilo najboljeg grčkog košarkaša na ovoj strani bare. Šteta je samo što je Rudi Fernandez onom čudesnom trojkom pokvario taj spektakularni mesec Nika Kalatesa. Pokazao je lojalnost, želju, motivaciju kao nikada ranije, ostavio ego po strani i maksimalno se podredio timu i uspeo, iako je pritisak stalno rastao! Tu je pronašao inspiraciju i pokazao da mu u ovom trenutku nema ravnog. 

Košarka se ovih dana igra po taktovima Nika Kalatesa. Ko zna, možda baš on presudi aktuelnom evropskom šampionu u četvrtfinalu koje svi toliko iščekuju...



Izvor: mozzartsport

Foto: Shutterstock

Komentari / 0

Ostavite komentar