Stigao krastavac iz Semberije

Na imanju Ljubiše (71) i njegovog sina Raje Kojića (44) u Crnjelovu prije desetak dana počela je berba ranog konzumnog krastavca iz plastenika. Kojići i njihove komšije Tomići među prvima su u Semberiji proizveli rani krastavac pod plastenicima.

Republika Srpska 04.04.2019 | 20:58 Kojići obrađuju dvadesetak hektara zemljišta, od čega 1,5 hektara otpada na plastenički uzgoj povrća. Ovog proljeća krastavac su zasadili na površini od četiri dunuma. U prvoj berbi znali su ubrati od 500 do 2.000 kilograma krastavca.

Ljubiša Kojić za portal Semberija info kaže da je prije 17 godina iz inostranstva, otpočeo proizvodnju povrća. Među prvima u Semberiji Kojići su konstruisali metalne konstrukcije za plastenike, peći na automatsko upravljanje i podešavanje temperature u plastenicima.

- Imamo plastenike površine 1.000 m2, ali i veliki plastenik površine 2.500 m2. Oko 5.000 m2 plastenika zagrijavamo, jer u njima proizvodimo rasad. Novac koji sam zaradio kao zidar na građevini u Njemačkoj i Švajcarskoj investirao sam u proizvodnju povrća i nabavku neophodne mehanizacije. Najveći plastenik koštao me oko 55.000 KM“, priča Ljubiša Kojić.

Njegov sin Rajo, koji je i rođen u Njemačkoj, po struci je mehaničar motora i mašina. Zbog toga je i mogao da se pozabavi komplikovanim poslom konstrukcije plastenika i peći za zagrijavanje rasada.

- Pripreme za proizvodnju krastavca otpočeli smo u prošloj godini. Trenutno cijena krastavca na pijaci dostiže 3 KM po kilogramu, ali kako prinosi rastu, tako pada i cijena. Kada cijena padne na deset pfeniga po kilogramu, onda prekidamo berbu i u plasteniku sadimo paradajz. Inače, u plastenicima proizvodimo još i dinju i papriku. Velike količine povrća tokom godine proizvedemo, na desetine tona. U proizvodnju je uključena kompletna porodica. Pomaže otac, moja supruga, majka, djeca. Angažujemo i dodatnu radnu snagu. Sve što proizvedemo, uglavnom prodajemo na pijaci u Bijeljini“.

Rajo za Semberiju info kaže da su ulaganja velika u proizvodnju povrća, uz izraženi rizik, kada su u pitanju temperaturne razlike i elementarne nepogode. Oko 70 odsto troškova u ovoj proizvodnji, kako kaže Rajo Kojić, odnosi se na zagrijavanje plastenika. Ukoliko se u međuvremenu pojavi velika količina povrća iz uvoza, onda domaći proizvođači zbrajaju samo gubitke.

(InfoBN)