"Tugu i samoću liječim u radu"

„Tugu i samoću liječim u radu. Onoliko koliko se može. Navikla sam, jer sam s jedanaest godina kao dijete vodila tri para volova, dok je otac držao plug. Pomagala sam majci kao curetak kad je otac umro. Curovanja kao da nije bilo, jer sam se udala za Miloša, kovača, nakon nekoliko susreta. Sada pomalo radim u bašti, sijem krompir, a bogami i cijepam drva“, priča za naš portal Zorka.

Republika Srpska 03.04.2019 | 16:52 Starica Zorka Antonić iz srbačkog sela Brezovljani juče je prvi put proslavila rodjendan i to osamdeset i peti. Iznenadjenje su joj priredili njeni najmiliji, koji su se okupili da bi joj tim povodom izrazili ljubav, poštovanje i zahvalnost za sve što je za njih učinila u svom ne baš lagodnom životu.

Uprkos teškom životu od ranog djetinjstva i tragedijama u porodici, Zorka je i danas za svoje godine zdrava, vitalna i pokretna. Nakon smrti muža Miloša, već pet godina živi sama i sa uspomenama iz prošlosti, ali ponosna na svoju djecu, sedmoro unučadi i osmoro praunučadi.



Djeca je obilaze, ništa joj ne fali, ali je ipak najteža samoća i sjećanje na sina Dragoljuba koji je poginuo na Vozući, koga je sahranila nakon godinu dana čekanja. Ova tragedija je, kaže, uticala i na zdravlje njenog supruga.

„Tugu i samoću liječim u radu. Onoliko koliko se može.Navikla sam, jer sam s jedanaest godina kao dijete vodila tri para volova, dok je otac držao plug. Pomagala sam majci kao curetak kad je otac umro. Curovanja kao da nije bilo, jer sam se udala za Miloša, kovača, nakon nekoliko susreta. Sada pomalo radim u bašti, sijem krompir, a bogami i cijepam drva“, priča za naš portal Zorka.

„Djeca kažu nemoj bako raditi, a ja velim - bolje da me nađete na njivi nego u krevetu“, dodaje Zorka.

Ode starica i kod kćerke Milice u Srbac, ali ne ostaje dugo. Najkomotnije je u svom domu.

„Majka je divna žena, uvijek je bila pažljiva i primjer svima. Voli biti u svojoj kući. mi je obilazimo kad god možemo“, kaže kćerka Milica Gužvić.



Baka Zorka je dobila i rodjendansku tortu, a tu su u prvom planu bili i praunuci – harmonikaši Luka i Sebastijan, koji su se predstavili i prigodnim pjesmama, uz želju da im prabaka poživi još mnogo godina.

A starica Zorka, ni u svečanom trenutku, nije mogla a da ne pomene nešto što je mnogo boli. Nije zadovoljna odnosom Boračke organizacije. Kaže, niko  iz Boračke organizacije nije došao  da joj uputi riječi utjehe, da je obidje i upita da li joj nešto treba, da li je zdrava? Lijepe riječi i pažnja vrijedniji su od svake pomoći.

(BN/S.K.)