Priča: Duh Afrike u Superligi Srbije...

Novom Dinamovom pojačanju Jutjub obezbedio probu u Verderu, Vošinog napadača Ajaks izbacio zbog škole! Dok je novi levi bek Napretka podelio Ruandu!

Fudbal 16.02.2019 | 23:45
Priča: Duh Afrike u Superligi Srbije...
Srpski klubovi uglavnom ih dovode zbog cene i fizike i mada prosek nije baš za pohvalu bilo je Afrikanaca koji su poslednjih sezona impresionirali ljubitelje domaćeg fudbala, pa i one koji Superligu ne prate samo zbog Crvene zvezde i Partizana. U Ivanjici se recimo sa osmehom sećaju Ifeanija Onjila, Surdulica je zapamtila Samjuela Ovusua, ako ne grešimo i dalje najskuplju prodaju Radnika, Lale koje su oprostile Abubakaru Oumaruu odlazak u Partizan nisu zaboravile njegove golove u dresu Vojvodine, Roberts Omega je Srbiju obišao uzduž i popreko, mada koliko smo čuli nije baš omiljen u Užicu, a i mi bismo baš voleli da čujemo gde je i šta radi Misdongard Betolingar, rmpalija iz Čada koji je svojevremeno prihvatio pravoslavlje i promenio ime u – Đorđe.

Sad je vreme za neke druge momke, pošto su superligaši i ovog januara pazarili i po egzotičnim destinacijma, pa je Mladost je u prvotimca promovisala Nigerijca Viktora Amosa, njegov zemljak Samjuel Okon je stigao u Vranje, ali je bez sumnje najzanimljivija priča novog centralnog veznog Dinama, Senegalca, Sejdua Bokara Seka.

Iz više razloga. Pod broj jedan, ako pitate internet on već dve godine ne igra iole ozbiljan fudbal?! Iako je pre samo tri i po sezone bio na probi i u Verderu iz Bremena! Tadašnji trener kluba Viktor Skripnik nije ni pokušavao da sakrije. Otvoreno je na konferenciji za novinare rekao: “Video sam snimak njegovih igara i poželeo sam da ga upoznam i da se lično uverim”.

Sportski direktor Tomas Ajhmah je morao da se pravda pred javnošću, jer bundesligaši ipak nemaju naviku da dovode igrače preko Jutjub klipova.

“Nije bio toliko loš. On je jak momak u dobrim godinama”.

Problem je bio što je snimak bio iz vremena dok je Bokar Sek igrao u drugoj norveškoj ligi za Berum. I ispao u treću ligu. Verder je ipak bio sasvim druga dimenzija, pa se u izveštajima lokalnih medija nalaze i konstatacije kako Sejdu po završetku treninga nije mogao ni da diše. Nije sigurno pomoglo što je još pre odlaska u Norvešku prema sopstvenom priznanju pauzirao fudbalsku karijeru od juna 2014. do maja 2015. Tada se vratio na fakultet u Londonu gde je studirao menadžment u sportu?!



Otkud u Londonu? Pa, Sejdu Bokar Sek nije baš tikva bez korena. Pune tri godine on je bio član Bordoa u koji je stigao još kao 17-godišnjak iz Dijambara. U Bordo, koji je u toj sezoni 2008/2009 sa Loranom Blanom na klupi osvojio titulu prvaka Francuske. I mada Bokar Sek nije stigao do prvog tima – odigrao je poneku prijateljsku utakmicu sa seniorima - živeo je sa Anrijem Seveom, zemljakom koji sada igra u Bursi kao pozajmljen fudbaler Njukasla. Bio je tu i Lamin Sane, on je preko Bordoa i stigao do Verdera, sada je u Orlandu. I sada pokojni Emilijano Sala je bio omladinac Bordoa negde u to vreme.

Ni tu se ne završava spisak poznatih saigrača Bokara Seka, jer je on vaspitavan u akademiji Dijambar, 70 kilometara od Dakara. Nju je još 2003. osnovao Patrik Vijera u saradnji sa nekoliko fudbalera kako bi pomogao školovanje dece. U međuvremenu je to postala najbolja fudbalska škola Senegala. Tamo je Bokar Sek igrao sa Evertonovim Idrisom Gejom, te Salifom Saneom iz Šalkea...

I tamo je predsednik kluba Saer Sek. Potpredsednik Fudbalskog saveza Senegala. Prvi čovek senegalske lige. Mnogi kažu prvi čovek senegalskog fudbala. Saer Sek, otac Sejdua Bokara Seka.

Da li ga je uticajni tata malo i pogurao? Možda i jeste, ko ne bi? Očigledno nije preterivao. Jer kad nije prošao u Verderu Bokar Sek se vrato u Norvešku, igrao za Kristijansund, Berum, pa Ljungskile u Švedskoj i tu mu se otprilike gubi trag. A beše to sezona 2016/2017... Sada će u Dinamu, kaže Dragan Antić, igrati štopera.



Zanimljiv, mada posve drugačiji put prošao je i novi napadač Vojdodine Seku Kone. On nije imao tu sreću da mu otac bude “bidža”, ali im je zajedničko to što su obojica bili polaznici ozbiljnih fudbalskih akademija. Ova Sekuova je bila i preozbiljna za dečaka iz Liberije, koji je silom prilika odrastao u Utrehtu. A fudbal kao dečak igrao u – Ajaksu. Ne zadugo doduše.

“Neću da lažem, bio sam loš dečko”, prisećao se kasnije Seku objašnjavajući zašto nije prošao u Amsterdamu.

Nije zato što se prema sopstvenom priznanju malo uobrazio. Imao je stipendijski ugovor vrlo rano, pa je umilsio da je već velika zvezda, zapostavio je školu zbog čega su ga iz iste i izbacili kad mu je bilo 12 ili 13 godina. A u Ajaksu se zna – fudbal igraš samo ako imaš dobre ocene.

Seku Kone je tako dobio ispisnicu i iz Ajaksa, razmišljao je da sve batali, ali su ga ljudi iz RKC Valvajka ubedili da izdrži. Naredne mesece je Kone provodio tako što je kao 13-godišnjak prelazio po 70 kilometara sam od Utrehta do Valvajka. Jedan voz, pa dva autobusa, valjda nešto govori o upornosti.

Ni tu sve nije teklo kao po loju, još jednom je Kone menjao klub pre no što je profesionalnu karijeru počeo kao 18-godišnjak u Fortuni Sitard. Peter van Fosen, stariji ga se možda sećaju iz Anderlehta, Ajaksa, Glazgov Rendžersa ili Fajenorda (90-ih je odigrao 31 utakmicu za Holandiju) znao ga je iz mlađih kategorija Almere Sitija i doveo da igra bez ugovora, za džabe. Ali dao mu je šansu.

Holandski fudbal je ipak brzo napustio, sam kaže da je imao previše privatnih problema zbog kojih nije mogao da se koncetriše na teren, pa je izabrao da pobegne u američkog trećeligaša Betlejem Stil, odatle je otišao u Ansar Grin u drugu ligu Južne Koreje, a sada je stigao u Vojvodinu. Sa 23 godine prvi put će zaigrati u prvom rangu nekog domaćeg takmičenja.

Ali Seku Kone je već odigrao četiri utakmica za reprezentaciju Liberije, upoznao Žorža Veu, pa i Emanuela Adebajora protiv koga je igrao na debiju za nacionalni tim. Tvrdi da ga je Adebajor pohvalio posle tog meča.

Kad su ostali Afrikanci ovog januara prispeli u Superligu pomenućemo i novog levog beka Napretka, Emanuela Imanišimvea, stigao je iz poslednjih sezona ubedljivo najuspešnijeg tima Ruande APR-a. Do jeseni je taj klub vodio Ljupko Petrović, zbog zdravstvenih problema je morao da ode i mesto ustupi Zlatku Krmpotiću pa možemo samo da pretpostavimo da Srbi imaju dobar upliv u fudbal u Ruandi.

Inače, Imanišimve je 2016. izazvao sudski spor i podelio zemlju kada je iz Rajona prebegao u tabor najljućeg rivala APR-a. O rivalitetu ta dva kluba valjda najbolje govori to što od 1995. godine samo jednu titulu u domaćem šampionatu nisu osvojili ili APR ili Rajon.

Inače, čini nam se da je Imanišimve velika zvezda u svojoj otadžbini, pošto kucanje njegovog imena u guglu prvo vodi na brojne novinske izveštaje o njegovom venčanju. Na stranu sad taj deo njegovog života, strogo fudbalski gledano Imanišimvea svi u Ruandi veoma cene.



Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar