Dijete skičalo i mirisalo stopala

Dvoipogodišnje dijete iz Srbije završilo je na odvikavanju od gledanja crtanog filma “Pepa prase”, nakon što je danima provodilo po sedam sati gledajući taj crtać i počelo bizarno da se ponaša, nevjerovatan je slučaj zavisnosti koji je u svojoj praksi zabilježio klinički psiholog Vlajko Panović.

Srbija 04.02.2019 | 11:23 – Roditelji su doveli dijete zbog nesvakidašnjeg, bizarnog ponašanja. Dijete je mirisalo stopala gostima, zavlačilo se pod sto i skičalo kao prase – priča za “Blic” ovaj psiholog.

Kada je slučaj završio u njegovoj ordinaciji, Panović je pitao roditelje da li dijete možda gleda crtani “Pepu prase”, na šta su mu oni odgovorili potvrdno i dodali da dete taj crtani obožava i da ga gleda i po sedam sati dnevno.

– Ako nego konzumira neku vrstu informaciju u toj količini, kod djeteta sadržaji tog crtanog filma postaju dominatni dio njegovog iskustva prema realnosti i zato dijete reprodukuje naučeno ponašanje – ispričao je za “Blic”, psiholog Panović.

Rješenje je usledilo kada su roditelji izveli dijete napolje na igralište i ponudili mu neke druge sadržaje kao što su skakanje, igranje na vazduhu sa drugom djecom.

– To je bilo sve ono što se u realnom životu naziva pravom igrom, gdje se stvara osjećaj radosti i smijeha, u kome je dijete živi učesnik među drugom djecom, a ne pasivni prijemnik virtuelnih sadržaja iz crtanog ili video igara – kaže nam on.

Poslije nekoliko dana, dodaje, dijete je potpuno prestalo da gleda crtani film zato što su mu se roditelji posvetili na potpuno drugačiji način.

– Neki roditelji danas nisu posvećeni dovoljno svojoj djeci. Poslije izvesnog vremena dijete je postalo srećno i u potpunosti zaboravilo na crtani film – objasnio je u razgovoru za “Blic” Vlajko Panović.

Već od ranog detinjstva, djeca znaju da koriste mobilne telefone, iako u početku to može da posluži kao neka vrsta animacije, iz dana u dan tako najbrže dolazi do zavisnosti od ovih uređaja. 

On ispričao i slučaj četvorogodišnjeg dječaka koji je bio opsjednut mobilnim telefonom. Dječak živi u višečlanoj i višegeneracijskoj porodici gdje svi puno koriste mobilne telefone. Nije išlo u obdanište, a telefon mu je bio glavna preokupacija.

– U jednom momentu, dijete je htjelo da telefonira, a kada mu majka to nije dozvolila uslijedila je njegova burna rekacija. Dijete je počelo da vrišti i na kraju je bacilo telefon. Poslije toga došli su kod mene da potraže pomoć – ispričao je psiholog Panović za “Blic”.

Fenomen sve veće prisutnosti ekrana u ljudskim životima, mogu da proizvedu brojne nedostatke. Sve je veći broj ljudi koji malo vremena provode družeći se sa drugima ili radeći neki kreativni posao.

– Mi se ne poznajemo, a već smo počeli da se otuđujemo. Ogroman broj porodica ne može da uspostavi minimalnu komunikaciju sa svojom djecom i to je stvarno jako tužno – istakao je klinički psiholog.

Provedeni sati i dani na internetu i društvenim mrežama, mogu negativno uticati na nas, pogotovu na djecu gdje dolazi do izražaja veliko nezadovoljstvo, kao i prisustvo imaginarnog svijeta.

– Djeca se otuđuju od suštine i žive u jednom nestvaranom, bajkovitom svijetu, koji im na njihovu radoznalost nudi mnogo toga što je nevaspitano, nepoučno i agresivno – objasnio je psiholog Panović.

(Blic)