Priča: HEGEMON!

Put dug 11 godina od velikog iznenađenja do rekordne sedme titule na Australijan openu nit je koja povezuje nekoliko prelomnih trenutaka u karijeri Novaka Đokovića koja je u dva navrata bila na granici da ode u prošlost.

Tenis 28.01.2019 | 22:50
Priča: HEGEMON!
Prošlo je već 11 godina od kada je Novak Đoković potresao svet sporta i preko tada neprikosnovenog Rodžera Federera kojeg je slomio u polufinalu, te nakon toga tada takođe mladog Žoa Vilfreda Conge stigao do prve od sada već pozamašnog broja od 15 grend slem titula.

Kada je nakon toga usledila pauza od tri više-manje sušne godine, poharane misterioznim zdravstvenim problemima mnogi su pomislili, pa i on sam što nikada nije krio, da je to u suštini bilo to od njega. U 2010. je bilo najteže, naročito pošto je zbog bolesti predao četvfinale jedinog našeg ATP turnira, Serbia opena koje je organizovala njrgova porodica i firma na Dorćolu. Tek 5-6 predstavnika medija dočekalo ga je pozne majske večeri u Beogradu, razočaranog, uplašenog, suznih očiju. Delovalo nam je tada, u toj mračnoj atmosferi da je to kraj. Bilo je lepo dok je trajala vožnja, ali srpska ljubav prema tenisu, koju je on ponovo probudio, je tu trebala biti ponovo stvaljena ad akta

Srećom, promena u ishrani, toliko mala, ali toliko značajna, vratila mu je snagu i konačno počela da naplaćuje ono što je "orao" od svoje četvrte godine kada je prvi put uzeo reket u ruke na Kopaoniku i zaljubio se u njega. Taj minus, ma apsolutni minus momenat u rodnom gradu, koji je podelio tek sa nekoliko najvernijih i najupornijih srpskih novinara ne sme se zaboraviti, jer on predstavlja prvu tačku iz koje je krenuo novi uspon. Svesni toga da je u pitanju najveći teniski šampion koga smo ikada imali, niko nije otkrio pravo stanje stvari. Dali smo mu vremena da nađe rešenje, u najboljem slučaju pošto smo sunjali da će ostaviti reket jer on nije stvoren da bude prosečan, već najbolji teniser. I krenulo je. Prvo je osvojena Dejvis kup Salatara, a onda je usledio neverovatan niz od 41 pobede u 2011, uz tri grend slem trofeja i pet sa mastersa. I naravno, prvi uspon na lidersku poziciju na ATP lestvici.

Narednih godina je sa drugom dvojicom članova "velike trojke" delio dobro i zlo, uz povremene ulete Stena Vavrinke i Endija Marija u njihovu hegemoniju. Vrhunac karijere je došao u 2016. kada je konačno pokorio Rolan Garos i time osvojio sva četiri grend slema u karijeri. A u tom trenutku ih je i sve držao te su mediji i smisli naziv "Novak slem".

A onda je krenuo novi pad, povreda lakta i nove sumnje i razočarenja i njega samog i navijača... Da ne pričamo kako se jedan deo ovdašnjih "ljubitelja" sporta ponašao i reagovao.  "Da komšiji crkne krava" je pravi opis te situacije, a posebno su se okomili na njegovo veganstvo. Trajalo je to dobrih godinu i po dana, svi smo se već oprostili od nekadašnjeg šampiona gledajući ga kako polako kopni i gubi od igrača koji nisu dostojni torbu da mu nose. Morao je Novak i na operaciju problematičnog desnog lakta početkom 2018, vratio je usput Marjana Vajdu i Gebharta Fila Gričau tim, a raskinuo saradnju sa Radekom Stepanekom i Andreom Agasijem koji su ipak ostavili nešto u njegovoj igri što ga sada čini boljim nego te šampionske 2016. I da je tada odiustao, niko ništa ne bi mogao da mu kaže, jer opsvojio je i ostvario sve što je zamislio. Ali, šampioni ne odeustaju tek tako.

Sve se poklopilo prošle godine na početku sezone igranja na travi, prvo sa finalom u Kvinsu, a potom i poptuno neočekivanom trećom titulom na Vimbldonu gde je u polufinalu nakon mamutske borbe, koja je pritom u nekoliko navrata izgledala izgubljeno, savladao Rafu Nadala.

"Sve se u životu dešava sa ralogom i ništa ne bih menjao. Iako nisam mogao da igram posle operacije prošle godine, otišao sam u Majami. Trebalo mi je još malo vremena da sredim servu pošto sam morao da je promenim. I sve je dobro ispalo. Mirnoća je najveća moja snaga. Rafa donosi energiju i neustašivost, puca od snage i energije, a ja volim da izravnam stvari, da sve bude mirnije i da sam nađem snagu u sebi. Gubio sam razum u prošlosti, zbog čega sam gubio mečeve, te sam mnogo radio na tome. I očigledno je da sam dobro uradio domaći zadatak.", izjavio je Đoković nakon osvajanja sedmog Australijan opena.

Novi veliki korak u njegovoj karijeri prošle godine je bilo i konačno pokoravanje baksuznog Sinsinatija čime je postao prvi igrač koji je osvojio svih devet mastres turnira dobivši novi "orden" od medija - "Novak masters". Do kraja sezone je malo pokvario raspoloženje navijača pošto je izgubio dva finala zaredom, mastese u Parizu i Londonu i to od mladih lavova, Karena Hačanova i Aleksandera Zvereva. Prenebregli su svi da je u to vreme bio bolestan i umoran i da je sve OK. I odmah su krenule priče o smeni generacija. Pričalo se, a niko njega ništa nije pitao.

A on odlično govori u svoje ime, posebno reketom. Jer usledio je ovaj, taze završeni Australijan open, pretočen u 15. gren slem trofej, čime je prestigao legendarnog Pita Samprasa. Ispred Noleta su još samo Rafael Nadal sa 17 i Rodžer Federer sa 20 trofeja sa četiri najveća turnira. A on je krenuo u lov!

I kako se čini, naročito nakon neverovatnih igara na poslednja dva meča u Malburnu, u kojima je prvo pregazio Luku Puja, pa Nadala, napravivši usput ukupno samo 14 neiznuđenih grešaka, deluje da će ovaj niz potrajati. I deluje kao da igra tenis sa neke druge planete.

"Ovo je verovatno najbolji meč koji sam odigrao u životu, ako ne najbolji onda među najboljima. Znao sam da je Nadal promenio igru i da je u odličnoj formi, ali ja sam se fokusirao na mene i moju igru i to je bio pravi pristup. Rafu morate napadati, ne smete igrati duge poene. Kada sam ga pobedio na Vimbldonu smatrao sam da moram biti još bliži terenu, što sam sada uspeo. Malo sam promenio servis, kao što je to uradio Rafa. To je kombinacija stvari, nije potpuno promenjen, ali sada mnogo komfornije serviram", objasnio je svoj mentalni pristup današnjem finalu Nole.

Federera naš as već praktično drži u džepu i ovaj ga može pobediti samo kada ima baš loš dan, a  to se poslednji put desilo 2015! Nakon današnjeg finala i Nadal - ne računajući Rolan Garos -verovatno zna šta je i gde je i da kada je Đoković raspoložen on može biti samo nemi posmatrač. Poslednja pobeda nad Beograđaninom, ne računajući dve na šljaci tokom poslednjeg perioda krize našeg asa, zabeležena je još 2014. u finalu Rolan Garosa. Pa Španac se do finala u Melburnu probio neverovatnom igrom i bez izgubljenog seta, a onda mu je Nole kao od šale otkinuo tri zaredom i to na velikoj sceni. Bilo je to, sa samo dva sata i četiri minuta igre njihovo najkraće grend slem finale. I dokaz da je Novak sada klasa za sebe.

Naravno, tu su uvek "mladi lavovi" koji su na ovom Australijan openu doživeli sudar sa realnošću. Uostalom kao i njihovi propagatori. Jedini ozbiljniji rezultat je pobeda Stefanosa Cicipasa nad frustriranim Rodžerom Federerom. Svi ostali su poklekli, a Novak i Rafa su ih naređali kao kegle. Čisto da znaju ko i dalje gazduje belom sportom.

Stanje na ATP lestvici koja izlazi sutra dodatno će pokazati realnost Novakove hegemonije koja bi mogla ovaj put da potraje i da ga promoviše u najboljeg tenisera svih vremena. Ali, o tome nekom drugom prilikom, jer sada valja uživati u ovomneverovatnom ostvarenju našeg sugrađanina.

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar